Podijeli

Kapa do poda hrvatskoj politici. U proteklih 20 godina uspjela je eutanazirati jedan ponosit, prkosan i čestit narod…

Neki dan me sablaznila jedna objava na Facebooku: neka žena piše kako joj je muž konačno našao duševni mir jer su nakon 28 godina našli baku, njegovu staru majku, koja se sve ove godine u Vukovaru vodila kao nestala. Napokon su njene kosti pronašli i dostojanstveno su ju sahranili. Mogu razumjeti što proživljava ta obitelj jer je i moja obitelj prošla kroz istu kalvariju dok je tražila kosti svoga sina i brata.

Znam kako se duša umiri kada konačno položiš tijelo u grob na kojem se možeš pomoliti i zapaliti svijeću. Ovdje se radilo o dva tijela koja su ekshumirana u Negoslavcima u studenom 2019. Jedno od dva ekshumirana tijela bilo je tijelo ove bake. Razumijem taj mir koji donosi pronalazak nestale osobe, ali me zgraža što nitko više ne pita: dobro zašto je ta baka uopće ubijena? Tko ju je ubio? Kako i kada? I koliko je ljudi iz Negoslavaca znalo da su na tom lokalitetu zakopana dva tijela? I zašto su tolike godine šutjeli, nanoseći obiteljima nestalih teške duševne boli? Za koliko još takvih neznanih grobišta znaju, a i dalje šute? To su vrlo konkretna pitanja. Vlasti na njih ne nude odgovore. I još gore, vlasti ni ta pitanja ne poznaju. Kada bi znali odgovor na pitanje zašto nitko ta pitanja ni ne postavlja, siguran sam da bi se pronašlo još tijela nestalih koji su zakopani po slavonskim poljima. Neka mi dragi Bog oprosti ali ja sve više vjerujem da ti mrtvi što leže po neznanim poljima više ploda i koristi donesu, nego li političke elite u ovakvoj Hrvatskoj.

Elite donose ploda samo sebi i svojima, a na ovim našim mučenicima barem žito raste. Jedno sam siguran: tu baku i ostale civile nisu ubili Niški specijalci ili JNA vojnici, iako i o jednima i drugima imam negativno mišljenje. Za ovakve i slične zločine odgovorni su domaći četnici koji i danas žive u RH. Oni si poznavali svoje žrtve i znali su koga se žele riješiti. Oni su ti koji su u ono vrijeme bili istražitelji, suci, egzekutori i grobari. Al ako politika uvjeri narod da je nemoguće naći nestale osobe jer su svi odgovorni danas u Beogradu, a mi nismo u dobrim odnosima s ovima u Beogradu, onda dobijete ovaj jad: da nakon toliko godina obitelj bude sretna i zahvalna da je uspjela nakon tri desetljeća dobiti vreću suhih kostiju svojih bližnjih.

Ako je od direktnih stradalnika Domovinskoga rata politika uspjela napraviti jednu bezličnu masu, koju mijese kao što se mijesi kruh, onda nas ne smije čuditi ta krvava petokraka uzdignuta u Rijeci. Ako su ljude koji su bili čvrsti kao kamena stijena kada se stvarala ova država i kada se za nju ginulo, uspjeli natjerati da se šuti i unaprijed zaboravi na svaki pokušaj pravde, onda nas ništa više u ovoj Hrvatskoj ne smije iznenaditi. Da nam je prstohvat hrabrosti i pravedne odvažnosti blaženog Alojzija Stepinca, ne bi ova baka na dostojnu sahranu čekala tri desetljeća u neznanoj hladnoj zemlji. Oni koji su znali gdje je baka bačena ne bi smjeli šutjeti, ne bi mogli šutjeti, ne bi se usudili šutjeti. Oni koji su je pogubili odavno bi za svoj zločin odgovarali, i ne bi smjeli zucnuti.

Blaženi Alojzije, moli za našu Hrvatsku.
Daj nam prstohvat svoje svete hrabrosti da Hrvatsku za koju smo ginuli dovedemo do one koju smo vidjeli u snovima s puškama pod rebrima.piše na facebooku-Stipo Mlinarić Ćipe 


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

1 × četiri =