Zašto je vrh JNA ostao pošteđen haških optužnica i presuda? Pitanje bez odgovora do danas

Zanimljivo je također da je Haag procesuirao i zapovjedni vrh Armije BiH kao i Oslobodilačke vojske Kosova. Sjetimo se da su na optuženičkoj klupi bili Sefer Halilović i Ramush Haradinaj. Obojica su na kraju oslobođena, ali je činjenica da su procesuirani u Haagu...

Veljko Kadijević-foto-screenshot
Podijeli

Zašto je vrh JNA ostao pošteđen haških optužnica i presuda? To se pitanje nameće godinama, i opet je aktualno nakon 30. obljetnice pada Vukovara. Ovdje naglasak stavljam na vrhovne zapovjednike, ne na niže rangirane. To je tim čudnije ako se zna da je Haag procesuirao mnoge druge glavne zapovjednike vojski koje su bile akteri ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Ako ćemo redom, i ako ćemo samo uspoređivati glavne aktere, krenimo od našeg generala zbora Janka Bobetka. On je bio načelnik Glavnog stožera HV-a, dobio je hašku optužnicu, ali nije izručen Haagu nego je ubrzo preminuo u Zagrebu, pa je postupak obustavljen.

Idemo dalje. Ratko Mladić je optužen i osuđen, a bio je načelnik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske. No nije osuđen za zločine koje je počinio ranije, u Hrvatskoj, kao pripadnik JNA. Haag je optužio i Momčila Perišića, koji je bio načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije. On je pak bio optužen za povezanost Vojske Jugoslavije s vojskama pobunjenih Srba u BiH i Hrvatskoj te zbog počinjenih zločina. No na kraju je oslobođen. Međutim, Haag je osudio Dragoljuba Ojdanića, koji je također bio načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, naslijedio je Perišića, i to zbog zločina počinjenih na Kosovu. Zanimljivo je također da je Haag procesuirao i zapovjedni vrh Armije BiH kao i Oslobodilačke vojske Kosova. Sjetimo se da su na optuženičkoj klupi bili Sefer Halilović i Ramush Haradinaj. Obojica su na kraju oslobođena, ali je činjenica da su procesuirani u Haagu.

Doista je onda pitanje, zašto je Haag totalno zaobišao zapovjedni vrh JNA? U prvom redu se to odnosi na Veljka Kadijevića i Blagoja Adžića. Kadijević je bio savezni sekretar za narodnu obranu SFRJ, a Adžić načelnik Generalštaba JNA. Činjenica je da je Županijski sud u Osijeku još 1991. raspisao tjeralicu za Adžićem zbog sumnje da je počinio genocid i ratni zločin protiv civila i ratnih zarobljenika tijekom agresije na Hrvatsku 1991. godine. Optužnica za ratni zločin protiv Adžića podignuta je na vukovarskom Županijskom sudu, a predmet je zatimn ustupljen Županijskom sudu u Osijeku. I tu je sve stalo jer je Adžić bio nedostupan, i na kraju je umro 2012. godine u Beogradu.

Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru u studenome 1992. podiglo je optužnicu protiv Kadijevića i Zvonka Jurjevića, komandanta Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane JNA, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva kojom ih se tereti da su kao zapovjednici bivše JNA naređivali bombardiranja civilnih objektima na području općina Daruvar, Pakrac, Garešnica, Grubišno Polje, Virovitica, Križevci i Bjelovar u kojima je stradalo više osoba te ih je više teško ozlijeđeno a nastala je i materijalna šteta velikih razmjera.

Zatim je Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru u prosincu 2002. podiglo optužnicu protiv Kadijevića, Adžića, Jurjevića, Božidara Stevanovića, Živote Panića, Mileta Mrkšića, Veselina Šljivančanina, Miroslava Radića, Vojislava Šešelja, Gorana Hadžića zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, odnosno zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika, ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, uništavanjem kulturnih i povijesnih spomenika. Tereti ih se da su od kolovoza do 18. studenoga 1991. na području općine Vukovar, prilikom oružane agresije bivše JNA i pridruženih paravojnih četničkih postrojbi na RH, a s ciljem protjerivanja i ubijanja svog nesrpskog pučanstva u gradu Vukovaru te uništavanja svih kulturnih i povijesnih obilježja hrvatskog naroda i okupacije toga teritorija; protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata i Dopunskog protokola toj konvenciji – Konvenciji o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba, Ženevskoj konvenciji o postupanju s ratnim zarobljenicima, Ženevskoj konvenciji za poboljšanja položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama i Konvencije za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba; izravno zapovijedali i izvršavali zapovijedi o borbenom djelovanju prema Vukovaru u namjeri da se branitelji pokore a grad uništi i osvoji.

Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku je nakon dovršene istrage u svibnju 2006. podiglo optužnicu protiv Kadijevića i Jurjevića i stavljeno im je na teret da su od 1. rujna do 31. prosinca 1991., za vrijeme oružanog napada na RH, u navedenom svojstvu, protivno odredbama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, izdavali zapovijedi pilotima vojnih zrakoplova JNA da bombardiraju, raketiraju i mitraljiraju ciljeve na području Istočne Slavonije za koje su znali da imaju isključivo civilnu, gospodarsku, stambenu ili drugu namjenu i da nisu služili u vojne svrhe.

Na tome je sve stalo jer ni Kadijević nije bio dostupan hrvatskom pravosuđu, da bi na kraju umro u Moskvi 2014. godine. Prije toga imao je status izbjeglice u Rusiji. Dobivanjem ruskog državljanstva Kadijević je bio siguran da neće biti izručen Hrvatskoj. Kada je pobjegao u Rusiju tvrdio je da ne bježi zbog hrvatske optužnice već nije htio ići u Haag. Iako je Hrvatska godinama tražila njegovo izručenje, ruska strana zahtjev je odbijala objašnjavajući da za to ne postoji dovoljno argumenata. Koliko je poznato, Jurjević je još živ u Beogradu, ali znamo kakva je suradnja s Beogradom.

Pitanje je, je li hrvatsko pravosuđe moglo išta više učiniti. No činjenica je da se Hrvatska očito oslonila i na Haag, a da je Haag totalno zaobišao zapovjedni vrh JNA. I nitko do danas nije uspio objasniti zašto. Koji su to razlozi bili da u Haagu jedino nikad nije procesuiran nitko s vrha JNA? Pitanje bez odgovora do danas.

Veljko Kadijević-foto-screenshot

Z.D.


Podijeli