Višnja Starešina: Zašto je baš sada plasirana tužna priča iz DORH-a. Iz institucije koja je među najzaslužnijima za to što je Hrvatska, zajedno s Bugarskom, na samom europskom vrhu po korupciji…

I da nema dokaza za optužnicu protiv pukovnika KOS-a Dane Lukajića, šefa sigurnosti u srpskom logoru Manjača...

Iz samog središta DORH-a. Iz institucije koja je među najzaslužnijima za to što je Hrvatska, zajedno s Bugarskom, na samom europskom vrhu po korupciji, što niti jedan veliki slučaj gospodarskog kriminala nije dobio uvjerljiv sudski epilog, što ratnim zločinima pristupa kao da još uvijek radi po instrukcijama i spisima vojnog tužiteljstva JNA…
Podijeli
  • 57
  •  
  •  
  •  
  •  
    57
    Shares

Vidjela sam ovaj tjedan jednu potresnu i poučnu televizijsku reportažu. Iz samog središta DORH-a. Iz institucije koja je među najzaslužnijima za to što je Hrvatska, zajedno s Bugarskom, na samom europskom vrhu po korupciji, što niti jedan veliki slučaj gospodarskog kriminala nije dobio uvjerljiv sudski epilog, što ratnim zločinima pristupa kao da još uvijek radi po instrukcijama i spisima vojnog tužiteljstva JNA… A navodno imamo najbolje glavne državne odvjetnike u Europi. Takozvane ikone pravde.

Priznajem da su mi svakakve sumnje padale na pamet: zašto je to tako? Ali nakon što sam pogledala tu reportažu, ja napokon znam odgovor. Nije to do ljudi. Problem je u kompjutorima.

Da, i mene je zaprepastilo kad sam čula: oni nemaju kompjutore. Institucija koja po definiciji treba biti glavni čuvar pravne države pati od manjka kompjutora. Nije u DORH-u kao u američkim serijama: klikneš triput i dobiješ na ekranu sve informacije o predmetu na kojem radiš, sve o svim usporedivim ili povezanim predmetima i svaku informaciju koja bi ti mogla biti korisna. Sve transparentno i na dohvat miša.

Mjesto na hodniku

Kad vrijedni istražitelj DORH-a traži informaciju, ide u skladište papira. Pješice ako lift ne radi. Bori se za svoj red u skladištu. Ako njegov predmet već nisu otpremili u reciklažu starog papira, kopa po fasciklima naslijeđenima još iz razdoblja Marije Terezije. Ako nađe to što traži, vraća se u središnjicu pa se bori za svoje mjesto na hodniku. Da, na hodniku, jer koliko sam shvatila iz tužne priče o DORH-u, u uredima im ne radi klima. Zato se bore za svoje mjesto na hodniku, da bi uhvatili malo zraka. Znamo kako radi mozak bez kisika. Gotovo nikako. A imamo prilike vidjeti i kako izgledaju predmeti napravljeni na hodniku bez kisika.

U domeni korupcijskog kriminala ti predmeti izgledaju kao slučaj Sanader: ogledna sudska sapunica bez kraja i konca i bez pravih dokaza. Ili kao slučaj Čobanković: uzmi pare, pomogni DORH-u optužiti koga treba, oguli krumpire i zadrži pare. Ili kao slučajevi Linić i Vrdoljak. Nema predmeta Linić niti Vrdoljak? Dakako da ih nema. Jedan je zabunom poslan u reciklažni papir, a drugi se zagubio putem, od skladišta do hodnika.

Kad su ratni zločini posrijedi, onda ti predmeti izgledaju kao slučaj Vasiljković alias kapetan Dragan. Da nakon godina inzistiranja na njegovu izručenju, stručnjaci s hodnika, bez kisika, naprave optužnicu koja uopće ne dotiče glavnu sponu njegovih zločinačkih aktivnosti u Hrvatskoj 1991. godine, a to je bila kontraobavještajna služba JNA, kolokvijalno KOS, koja je upravljala srpskom pobunom 1991. I onda su svi iznenađeni kaznom nižom nego što je javnost očekivala. A bit će još iznenađeniji kada Vasiljković dobije spor protiv Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava

Dosad sam, ako je točno ono što neki portali pišu, mogla i posumnjati da je razlog takvoj traljavosti DORH-a možda u tome što je na čelu prve (kontraobavještajne) uprave KOS-a u tom razdoblju bio ujak našeg donedavnog glavnog državnog odvjetnika. Sad znam – to je zbog kompjutora.


Podijeli
  • 57
  •  
  •  
  •  
  •  
    57
    Shares

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

osam + petnaest =