Podijeli

U Hrvatskom saboru otvorena je izložba o masakru hrvatskih policajaca koje su u Borovu selu na najbrutalniji način izmasakrirali srbi, a za čije likvidacije do sada nitko nije odgovarao…HDZ-ov Stevo Culej treću je godinu za redom u Hrvatskom saboru otvorio izložbu pod nazivom „Borovo selo – zločin bez kazne“ u sjećanje na ubojstvo 12 redarstvenika i ranjavanje 22 pripadnika hrvatske policije 2. svibnja 1991. godine.

Skandalozno je da za to sudski nisu ni utvrđeni niti procesuirani nalogodavci, organizatori i logističari tog ratnog zločina u Borovu Selu, poručio je Culej na otvorenju izložbe kojem su nazočili izaslanici predsjednika Vlade i Sabora, te ministra branitelja, kao i predstavnici članova obitelji ubijenih te braniteljskih udruga. – Ovo je moja treća izložba o masakru 12 hrvatskih redarstvenika koji su na najbestijalniji način ubijeni na svom tlu, u svojoj Domovini od četničko-terorističkih snaga koje su imale jednu jedinu zadaću – stvaranje Velike Srbije na prostoru naše Domovine – rekao je Culej, prenosi vecernji.

U Hrvatskom saboru danas je otvorena izložba “Borovo selo, zločin bez kazne” povodom obilježavanja tužne  28. obljetnice masakra 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu selu 2. svibnja 1991.godine. Organizatori izložbe su Udruga specijalne policije “Krpelj” Vinkovci i Dokumentacijsko informacijsko središte, Zagreb. Pokrovitelj izložbe je Ministarstvo hrvatskih branitelja, a Stevo Culej, zastupnik u Hrvatskom saboru otvorio je izložbu…

O samom događaju većina Hrvata zna vrlo malo, stoga smo sa sugovornikom krenuli od događaja koji su prethodili masakru i koji su pomno pripremljeni i unaprijed detaljno isplanirani.

Izložba je svojevrsni krik i vapaj, jer ne samo ovaj stravični  zločin, nego i  zločini počinjeni u Borovu selu nad nesrpskim življem tijekom srbijanske i JNA agresije nisu kažnjeni niti nakon 28 godina. Istina o događanjima 2. svibnja 1991. godine u Borovu selu u kojem su kasnije ubijene još  83 osobe (ubijani su po cijelom selu, najviše u Osnovnoj školi „Božidara Maslarića“) i dalje se zataškava. U to vrijeme komandant štaba Teritorijalne obrane u Borovu selu bio je Radenko Alavanja kojeg je pravomoćno oslobodilo hrvatsko sudstvo, a da pri tom nije uzelo u obzir sve što se tada događalo, niti mu se pronašla ijedna otegotna okolnost za sve zločine koji su tada počinjeni u Borovu selu.

O samom događaju većina Hrvata zna vrlo malo, stoga smo sa sugovornikom krenuli od događaja koji su prethodili masakru i koji su pomno pripremljeni i unaprijed detaljno isplanirani. Naime 2. travnja 1991. godine u Borovo selo, hrvatsko selo naseljeno pretežno pripadnicima srpske etničke zajednice dolazi skupina četnika iz Srbije predvođena Milutinom Teodosijevićem kako bi organizirali lokalno stanovništvo te ga potpomogli naoružanjem JNA s ciljem koji su ostvarili 2. svibnja – stravičnim masakrom pripadnika službenih redarstvenih snaga Republike Hrvatske točnije specijalne policije iz Vinkovaca. Uz 12 ubijenih tada su ranjena i 22 hrvatska redarstvenika. Tijela desetorice predana su odmah, dok su dva tijela predana tek idući dan, među njima i mlađi brat našeg sugovornika Josip Culej. Fotografije na izložbi svjedoče o zvjerskom iživljavanju.

Milutin Teodosijević je četnički vojvoda i mirno živi u Srbiji, a do danas ga nitko nije spomenuo niti optužio.

Ovo je treća godina kako se izložba organizira u Hrvatskom saboru, a istina o tome koliko je hrvatsko pravosuđe malo učinilo na osudi ovog ratnog zločina sve više izlazi na vidjelo. Naime nije osuđen niti jedan zapovjednik koji je naredio pokolj 12 hrvatskih redarstvenika te kasnije ubojstva 83 osobe u Borovu selu. Još više iznenađuje ravnodušnost većine saborskih zastupnika osobito onih s lijeve strane sabornice koji preziru istinu o Domovinskom ratu koju upravo zastupnik Stevo Culej iznosi u Hrvatskom saboru i potkrjepljuje vjerodostojnom dokumentacijom. Apsurd je kako osude, pravne i političke, za počinitelje ovog ratnog zločina ne samo što nema, nego se počinitelji veličaju kao junaci te im se u Hrvatskoj podiže i održava mauzolej (četnik Šoškočanin).

Gorak okus obiteljima 12 masakriranih i 22 ranjenih hrvatskih redarstvenika ostavlja činjenica kako je pravomoćno osuđen tek jedan zlikovac i to na nevjerojatnih 3,5 godine zatvora te zbog „olakšavajućih“ okolnosti da je siromašan i ima staru i bolesnu majku kazna je smanjena na 3 godine. Jesu li oni koji su izricali ovako sramotno nisku zatvorsku kaznu ijednog trena pomislili na majke izmasakriranih redarstvenika i je li ih ikada zanimala njihova starost i zdravstveno stanje?

Zbog velikog broja neprocesuiranih ratnih zločina nameće se potreba osnivanja posebnog suda za ratne zločine. Dosadašnja praksa kojom su četiri najveća županijska suda proglašena nadležnim za rad u predmetima ratnih zločina te su ustrojeni posebni odjeli nisu dali željene rezultate. Naime razvlačenje istraga i sudskih postupaka rezultiralo je time da su mnogi svjedoci u međuvremenu preminuli, a  njihova svjedočenja nadležne institucije nisu prihvaćale kao relevantna. Stoga je još teže prihvatiti činjenicu kako je prvi ratni zapovjednik obrane Vukovara Tomislav Merčep osuđen (temeljem lažnih svjedočenja o njegovoj ulozi u obrani Hrvatske)  po zapovjednoj odgovornosti jer je propustio nešto učiniti. Kako je moguće da se tolika energija utrošila na to da se Tomislava Merčepa osudi i toliko godina drži u zatvoru, dok se istovremeno prave ratne zločince veliča, postavlja na visoke dužnosti na lokalnoj i državnoj razini te štiti svim raspoloživim sredstvima od progona?

Na izložbu su iz tog razloga pozvani predstavnici nadležnih hrvatskih institucija među kojima su i glavni državni odvjetnik i predsjednik Vrhovnog suda kako bi bili suočeni s istinom o ratnom zločinu u Borovu selu, sa istinom o žrtvi, istinom o neprocesuiranju i neprogonu mogućih počinitelja ovog zločina.

Nakon 28 godina nečinjenja hrvatskih institucija, hrvatski narod ima pravo saznati punu istinu o zločinu u Borovu selu, a hrvatske žrtve moraju dobiti zadovoljštinu, jer krv nevinog ne traži osvetu nego pravdu, donosi kamenjar.com.

A.G.


Podijeli

20 KOMENTARI

  1. To je bio prvi veliki okrutni teroristički akt u RH. Koja je to mržnja, policajcima oči iskopat i masakrirat ih. Tada sam se sjetio riječ Martina Majera koji je prošao križni put i kao malodoban preživio. Rekao je, hrvatski vojnik nikada ne smije živ u ruke bradonjama, umri časno, ne dopusti da te ponize i sakate. Ovaj teroristički akt htio sam prezentirati na međunarodnoj razini u jednom pisanom radu ali mi je sugerirano da to ne činim jer to ne doprinosi normalizaciji odnosa.

  2. Znam culej,ali gdje te se čuje,još uvijek si u koaliciji sa pupovcem,pa daj nam objasni više,ja ne mogu jedno misliti,to isto govoriti i sjediti sa zlotvorima,pa srao bi sam sebi u usta,što te to još drži u toj stranci?

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

sedam + devet =