Podijeli

U Kninu je u ponedjeljak prijepodne počelo obilježavanje Dana sjećanja na zatočenike srpskih neprijateljskih logora tijekom Domovinskog rata polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred Spomenika hrvatske pobjede Oluja 95, podignutim u čast svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima civilnim žrtvama ali i svim živim herojima u Domovinskom ratu…VIDEO-OVDJE

Nakon toga razna izaslanstva HV, policije, grada, županije su zapalila svijeće ispred spomen-ploče logora Stara bolnica Knin.

Kninski gvardijan Fra Marko Duran predvodio je misu podno spomenika hrvatske pobjede Oluja 95.

Potom se održala politička akademija u Domu Hrvatske vojske “Kralj Zvonimir”.

U kninskim je logorima zbog zadobivenih ozljeda ubijeno više desetaka logoraša.

Kroz te logore prošlo je više tisuća logoraša, koji su u ondje bili zatvoreni bez higijenskih i drugih uvjeta za život, gladni, žedni, na hladnoći i vrućini, uz stalna fizička i psihička mučenja, ispitivanja, a često i silovanja.

U kninskim je logorima zbog zadobivenih ozljeda ubijeno više desetaka logoraša.

Dan logoraša obilježava se i kao znak sjećanja na prvu razmjenu zarobljenika u Tepljuhu, koja se dogodila u noći s 13. na 14. kolovoza 1991., kada je oslobođeno 54 hrvatskih vojnika i policajaca.Dan logoraša obilježen je projekcijom filma i predstavljanjem knjige “Svjedočanstava glinskih logoraša”. Kao i posjetom spomen-obilježju u Tepljuhu, mjestu prve razmjene zatočenika.

screenshot

HDLSKL-je uputio i priopćenje za javnost…

HDLSKL i ove godine pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske gđe Kolinde Grabar Kitarović, a po svom programu “Da se ne zaboravi”, obilježava “Dan sjećanja na zatočenike neprijateljskih logora tijekom Domovinskog rata”Dan logoraša, na temelju odluke usvojene od Hrvatskog sabora 26. ožujka 2010. godine.

Obilježavajući VRO “Oluja 95” Dan pobjede i domovinske zahvalnosti kao i Dana Hrvatskih branitelja,svjedočimo opetovanim napadima koji nam dolaze sa istog mjesta kao i 90-tih.

Godinama svjedočimo opetovanim i imputiranim tezama agresorske Srbije koje VRO “Oluju 95” opisuju kao akcijom protiv Srba, a ne osloboditeljskom akcijom protiv zločinačke politike. Politike koja i nakon toliko godina javno djeluje na ovim prostorima vršeći pritisak u cilju prekrajanja odnosno iskrivljavanja činjenica. Orkestrirana i dobro uigrana diplomatska politika susjedne i agresorske Srbije, ne samo da će “Oluju” ali i cjelokupni Domovinski rat, zauvijek nazivati – “Pogromom srpskog naroda” , već će cjelokupni Hrvatski narod proglašavati ustaškim i genocidnim.

Važno je naglasiti da se dio navedene politike krije i iza pojma “Antifažizam”. Svrstavajući se i uporno ponavljajući tezu o tome da “oni” brane i zastupaju antifašizam, hrvatski narod ostaje posramljen, po strani.

Naravno, činjenice nisu takve ali laž izgovorena više puta postaje istina.

Ne prijeći ih ni želja da organiziraju izložbu u Ujedinjenim Narodima u New Yorku, kako bi Svijetu prikazali ili više približili pojam o stradavanju srpskog naroda kroz povijest. Reakcije hrvatske politike na takve poteze izostaju. Riječi premijera Plenkovića : “Što je previse, je previse.” možda nude nadu i očekivanje hrvatskog naroda na konačnu reakciju vlade Republike Hrvatske u cilju zaustavljanja i širenja veliko-srpske i četničke politike koja se ni danas ne razlikuje od 90-tih.

Organizira se i snimanje filma o “Logoru Jasenovac”. Novčana sredstva očito ne predstavljaju problem ako su za neki viši cilj – proglasiti hrvatski narod genocidnim, nacističkim i fašističkim.

Poruka predsjednika Republike Srbije Vučića, ovih dana opet to jasno i ciljano potvrđuje u orkestriranom duetu sa srbijanskim ministrom vanjskih poslova, Ivicom Dačićem, uz prešutno odobravanje Milorada Pupovca, ali i hrvatskog predsjednika Vlade, same predsjednice i svih braniteljskih udruga kao i ministarstva hrvatskih branitelja i obrane…

Ovdje nam nije cilj ni svrha navoditi pojedine istupe već ukazati na smjer u kojem se odvijaju stvari od izuzetnog značaja za Republiku Hrvatsku, hrvatski narod u cjelini kao i sve druge državljane Republike Hrvatske.

Samostalna, demokratska i nezavisna država Hrvatska, nastala je Deklaracijom Hrvatskog Sabora od 25. lipnja 1991. godine kao čin volje hrvatskog naroda sukladno pravima na samoodređenje uključujući i pravo na otcjepljenje.

U rat nas uvodi “Velikosrpska politika”. Hrvatski narod postaje žrtva. Žrtva na svom prostoru, u svojem dvorištu – u svojoj državi.

Ovdje želim napomenuti da se je i veći dio srpskog stanovništva morao prikloniti ideji “Velike Srbije”, dijelom iz straha, a dijelom oportunistički. Milorad Pupovac o tome šuti i prisustvuje skupu u Bačkoj Palanci.

Spominjući oslobađajuću vojno-redarstvenu operaciju “Oluju”, svjedočimo u bezbroj slučajeva kada se pitalo srpsko civilno pučanstvo, gdje odlaze i zašto; odgovaraju – Ne znamo, rekli su nam da se spakiramo i odemo. Napomenimo da se  radilo o naredbi Srspke vojske i srpskih paravojnih formacija.

Republika Hrvatska je jamčila siguran ostanak svima. No, početak rata nije nimalo ličio na opisano.

Napadom na Republiku Hrvatsku, izvršeni su masovni progoni, zarobljavanja, ubijanja, mučenja – izvršen je holokaust nad hrvatskim stanovništvom.

Na teritoriju Srbije, BIH, Crne Gore i okupiranim djelovima Republike Hrvatske tijekom 1991. i 1992. god. nalazilo 70-tak logora na poznatim lokacijama ( od toga je 30 bilo na području okupirane Hrvatske). Od preko 30 000 zarobljenih osoba ( od toga 3000 žena i 500 djece) njih oko 2500 nikad nije stiglo u logore, nego su nakon zarobljavanja ubijeni ili umrli od posljedica zlostavljanja.

Ponovit ću da je najmlađa ubijena osoba u srpskim koncentracijskim logorima imala svega 6 mjeseci, a najstarija 104 godine.

Zarobljenike se mučilo na najokrutnije načine, a mnogi su ućestalo silovani i to osobe oba spola.

Za 804 zatočenika još se uvijek ne zna mjesto zatočenja, stradanja, ili smrti i već 27 godina se vode kao nestali.

Od 30-ak tisuća logoraša status logoraša ostvarilo je malo manje od 8000 osoba. To je veliki problem koji do danas nije riješen.

Do sada su postavljene tek 22 spomen ploče na mjestima bivših logora i to isključivo na hrvatskom teritoriju, što je veliki pokazatelj da Srbija i tzv. Republika Srpska, ne žele priznati svoje zločine.

Danas nazivati i usporediti Hrvatsku i hrvatski narod s nacističkom Njemačkom i Hitlerom je čin bez presedana. Radi se o stalnoj potrebi Srbije da vodi, a time i mogućnost da ponovno kroji povijest, bezobzirno vrijeđajući sve i svakoga u ostvarenju vlastitih ciljeva.

Iskazali smo bezbroj puta želju za otvorenim dijalogom, tražili mogućnosti suradnje i po pitanjima zatočenih i nestalih osoba iz Domovinskog rata. Naznačili pravo na ratnu odštetu. Pružajući ruku pomirenja dobivamo pljusku.

Mi, logoraši srpskih koncentracijskih logora smo žrtve i svjedoci holokausta.

O tome ovdje svjedočimo. Da se ne zaboravi !,-stoji u priopćenju koje je potpisao Ivan Turudić…VIDEO-OVDJE

M.M./Viributs Unitis

 

 

 

 

 


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

dva × jedan =