Podijeli

Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić obećao je sanirati smetlište na Jakuševcu još 2001. godine, no to se nije dogodilo. Smrad sa jakuševačkog odlagališta otpada i dalje stvara probleme mještanima okolnih naselja…

Udruga eko Zagreb povodom požara na Jakuševcu 24. srpnja 2019. poslala je upit prof.dr.sc. Stanku Uršiću da iznese svoj komentar o navedenom događaju, dozinformacijama o bezopasnosti koje se iznose u medijima kao i od strane službenih osoba i predstavnika gradskih vlasti koje su zadužene na vrijeme upozoriti građane te konačno sustavu mjerenja opasnih čestica u zraku.

Komentar prenosimo u cijelosti:

Požar na Jakuševcu 24. srpnja 2019.

 Temeljne napomene:

Požar je neizbježno za mnoge Zagrepčane koji su bili izloženi toksičnom i smrdljivom dimu imao štetne zdravstvene posljedice.

Činjenica da nije moguće, pogotovo ne jednostavnim metodama i post festum, točnoutvrditi i proučiti te posljedice nimalo ne umanjuje loše aspekte tog nemilog i neželjenog događaja, nego ih štoviše povećava

Činjenica da obrambeni mehanizmi organizma (biološko-biokemijski mehanizmi obrane i čišćenja organizma od toksičnih tvari te imunitetni mehanizmi) pomažu pogođenim osobama oko umanjivanja zdravstvene štete, ne može biti ni u kojem slučaju opravdanje ili izgovor za kriminalni nemar i radnje koje stoje iza ovakvih katastrofalno štetnih incidenata.

Ono što izravno ili neizravno pogađa milijun građana ne može se karakterizirati nego kao incident s mogućim katastrofalnim posljedicama. Osim toga, to je već takav peti incident u posljednjih pet godina. Sapienti sat.

 Ono što mediji javljaju o mjerenju ozona i ostala tri potencijalna onečišćivača zraka, pravi je cirkus i lakrdija u odnosu na ekstremno ozbiljne činjenice opterećenja donjih slojeva atmosfere tisućama toksičnih produkata izgaranja glomaznog smeća, uključujući nepoznat broj karcinogenih tvari, prije svega dioksina.

screenshot-you tube-Požar na Jakuševcu i otrovni dim opasan po zdravlje ljudi

 Najopasnija frakcija dima koji je inače uzrokovao goleme neugode i probleme kroz dvadeset sati tisućama Zagrepčana jesu submikronske čestice toksičnih tvari ili čađe/pepela s adsorbiranim toksičnim tvarima, uključujući živu i teške metale. Tih čestica ima milijarde puta više na broj od onih (većih) koje se mjere. I ne postoji nikakva detekcija niti zakonska regulacija premda su, ukupno uzevši, još opasnije od onih koje se kako-tako kadikad mjere.    

 Još neke pojedinosti:

  1. Požar je zahvatio vjerojatno više od tisuću tona odbačenog krupnog komunalnog otpada (točni podatci nisu dostupni javnosti, međutim vidljivo je bilo da je plamen bio kojih dvadesetak metara visok, dok je za početnu lokalizaciju uz 130 i još dodatno 170 angažiranih vatrogasaca (300 ukupno) i velik broj vatrogasnih vozila trebalo barem tri sata intenzivnog gašenja. O dimenzijama požara može se zaključivati i iz činjenice da je dimna “perjanica” dosegla najmanje nekoliko stotina metra visine, vidljiva iz svih dijelova grada, s udaljenosti od najmanje dvadeset kilometara. Radi se dakle o požaru velikih dimenzija, što je vrlo važno glede procjene mogućih štetnih utjecaja na zdravlje stanovništva.
  2. Neupitna je činjenica da kod takvog izgaranja goleme količine vrlo različitih materijala (efektivno krupnog komunalnog otpada u procesu pretvaranja u krupno smeće) nastaje ogroman broj toksičnih produkata izgaranja (ne manje od pet tisuća) od kojih je tek oko dvjesto znanstveno kodiranih (istraženih). Sama ta činjenica, povezana s činjenicom da je cijeli grad sljedećih najmanje dvadeset sati bio izložen dimu koji se širio s požarišta, da su Zagrepčani bili snažno izloženi iritirajućim djelovanjima i smradu različitih toksičnih tvari iz dima toga požara, mogla bi ilustrirati razmjere problema povezanih s udisanjem i ostalim vitalnim funkcijama (oči itd.)
  3. Najveći je problem ipak činjenica da u požaru takvih materijala posve sigurno nastaju, uz golem broj drugih toksičnih produkata, i notorni klorirani p-dibenzo dioksini i klorirani dibenzofurani (kolokvijalni dioksini i furani), glede najtoksičnijih članova skupine, najkarcinogenije i najtoksičnije tvari nastale ljudskom djelatnošću. Naime, određeni industrijski materijali, poput prije svega PVC-a (koji predstavlja idealnu sirovinu za nastajanje dioksina kod izgaranja), zatim dodataka kloriranih bifenila i sličnih organoklornih/organohlogenih spojeva bojama, gumama i određenim komponentama/kemijskim proizvodima, u takvom požaru izvor su nastajanja visokokarcinogenih i toksičnih dioksina. Potom se dioksini adsorbirani na površini milijardi trilijuna submikronskih čestica čađe i pepela šire zadimljenim prostorom i disanjem se unose u ljudski organizam.
  4. Ne treba zanemariti ni potencijalnu opasnost od žive i drugih teških metala i anorganskih otrova koji također sličnim mehanizmom preko submikronskih čestica (te čestice nitko ne mjeri i o njima ne izvješćuje, a ima ih nepojmljivo veći broj od onih koje se mjere!!) dospijevaju u pluća izloženog pučanstva.
  5. Sa stajališta korektne znanosti tako, u osnovi, stoje stvari oko opasnosti i potencijalnih šteta od takvog požara. S polazišta loše politike i njezinih interesa i manipulacije, dakako, nikakvih opasnosti nije bilo, premda je građanstvo satima i satima bilo izloženo toksičnom i karcinogenom dimu. Stoga se može očekivati i nadalje, i nakon pet takvih velikih i opasnih požara u pet godina, podjednaku skrb za građane i još više, podjednako suvislo i inteligentno postupanje s komunalnim otpadom i smećem u gradu Zagrebu. S podjednakim ili još gorim posljedicama za pučanstvo.

U Krapinskim Toplicama, 26. srpnja A.D. 2019.

Za Udrugu Eko Zagreb:

Prof.dr.sc. Stanko Uršić, fizikalni kemičar, v.r.*

 *Prof.dr.sc. Stanko Uršić red. prof. fizikalne kemije (u mirovini), rođen je 1947. u Vrpolju. Završio je osnovnu i srednju školu u Zagrebu, diplomirao kemiju (inženjerski smjer) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.  Na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu bio je zaposlen kao honorarni asistent, asistent, docent i profesor (fizikalna kemija, etc.). Od 2000. do 2012. također je i predstojnik  Zavoda za fizikalnu kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. Sudjelovao u stvarima od javnog interesa i općega dobra u području ekoloških problema/edukacije, uključujući rad u Odboru za okoliš Hrvatskoga Sabora, izradi sustava za gospodarenje otpadom na otoku Krku kao jedan od najboljih primjera sustava recikliranja u Hrvatskoj te je kreator idejnog rješenja za gospodarenje otpadom u Gradu Zagrebu – Zagrebački ekološki sustav za gospodarenje otpadom (ZEKO).


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

jedan × dva =