Podijeli

Približava se još jedna tužna obljetnica u Škabrnji, odnosno 18. studeni, dan kad je ovim malim hrvatskim mjestom, 1991., tekla krv gotovo u potocima. Tu su zločinačke jedinice JNA, Srbi, ali i drugi agresori tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata učinili strašne zločine. Mnogi nevini ljudi, poglavito žene, djeca i starci su pobijeni, poklani, a mjesto je srušeno. Čak su i župnu crkvu  Uznesenja Blažene Djevice Marije, ali i sv. Lovre, koja je sagrađena u 13. stoljeću, sravnali sa zemljom. Djeca koja danas polaze tamošnju osnovnu školu, prolaze pokraj masovne grobnice. Nu, kako vrijeme ide, stječe se dojam da se sve manje zna o tragediji ovog mjesta, a još manje o hrvatskim braniteljima, koji su poginuli na prvim crtama obrane. O tome se nažalost malo ili ništa ne uči ni u školama…

Jedan od pripadnika čuvenog Samostalnog bataljuna Škabrnja, kojeg je vodio legendarni Marko Miljanić, bio je i Nediljko Modrić (r.1950.). Jeste li ikada čuli za ovog Junaka Domovinskog rata? Uspio je preživjeti masakr u Škabrnji, ali je teško nastradao u jednoj akciji hrvatske policije i vojske na Velebitu 1993. Suborci su ga, svjedoči i hrvatski policajac Ante Milković, pod neprijateljskom vatrom izvukli i otpremili u zadarsku bolnicu, gdje su mu i zbog ostalih teških povreda, liječnici prognozirali da će teško preživjeti. Preživio je, ali je ostao – slijep.

A tko zna za Miroslava Bašića, Zorana Bašića, Radu Bilavera – Galeba, Stanka Bilavera, Željka Bilavera, Vladimira Horvata, Jakova Ivkovića, Nediljka Ivkovića, Šimu Ivkovića, Milu Jurića, Nediljka Jurića, Slavka Miljanića, Zdenka Modrića, Milu Pavičića, Nediljka Pavičića, Gašpar Pericu, Ante Ražova, Marka Rogića, Milana Rogića, Budu Šegarića, Ivicu Šegarića, Miljenka Šegarića, Šimu Šegarića, Nediljka Škaru ili Stanka Vickovića…?

Mnogima ta imena baš ništa ne znače.

A riječ je o poginulim Junacima Domovinskog rata iz Škabrnje!

O njima još nitko nije snimio ni dokumentarni, a kamoli igrani film!

Tog 18. studenoga, kad je okupiran i Vukovar, srpski zlotvori su i nevine ljude izvlačili iz podruma, a onda ih i tenkovima gazili.

Ako ne vjerujete, onda pitajte Marka Miljanića. On je i te grozne fotografije nosio i na svjedočenje u Haag, gdje su mu rekli – ne, ne možemo to gledati!

A kako je bilo u Škabrnji 18.11. 1991.? O tome sam među ostalim pisao i u knjizi koju sam priredio i uredio i objavio –  „Ratni dnevnik Marka Miljanića“, 2016., u kojoj je ovaj legendarni ratni zapovjednik svjedočio:

  • Tog dana, na Škabrnju je krenula masa od preko 4.500 vojnika JNA, ali i drugih četnika, avioni, tenkovi, i počela je bitka na život i smrt za ovo malo hrvatsko mjesto. Ujutro u 7.30 ovdje se stvorio pakao…Moj 1. vod 1. satnije u kojem su poginula i tri moja Šegarića, moja braća i svi ostali, to je bio 1. vod 1. satnije, kod Gornjeg Zemunika, od 36 ljudi danas je živih 11. Civile smo evakuirali 3. i 4. 10., ali potpisom Haškog primirja, bili su vraćeni u Škabrnju, što je bila najveća greška, jer se sa Srbima potpisalo „Haško primirje“, a pokazalo se da im se ne može vjerovati, jer – kad se baba od 75 godina previjala i kad je došao Hrvat, ona ga je ubila iz automatske puške! Ovdje se toga dana toliko tuklo da se meni nije moglo prići. Bio sam u okruženju od 28 tenkova, a 240 ljudi je branilo Škabrnju. Oni koji su nakon masakra ostali živi odvedeni su u Benkovac. Kasnije velika većina od tih koji su i to preživjeli, a bili su i u srpskom zatvoru u Kninu, umrli su od raka! Slučajno, ili? – pričao je Miljanić te dodao da je jedan od tamošnjih ratnih junaka i svećenik Tomislav Sikirić, jer je on uspio spasiti 67 žena, djece i staraca!

Tko zna za njega, baš kao i za dva zvonara iz crkve u Škabrnji koje su srpski četnici – zaklali?

  • – Dosad sam pokušao stotinama novinara predočiti junaštvo don Tomislava, ali većina nije napisala o njemu ni tri rečenice, iako je za nas tada napravio iznimno mnogo.- kaže Miljanić.

U Škabrnji su, zašto ne reći, ljudima, Hrvatima, rezali komad po komad tijela… Jedan koji je svjedočio zvjerstvima u Vijetnamu i drugdje ostao je u šoku, jer je rekao da to na taj način  nisu ni tamo radili.

Ova i druga svjedočanstva se ne smiju zaboraviti, poglavito u dane kad se sjećamo svih poginulih, nestalih, ranjenih i umrlih u Škabrnji, ali i Vukovaru.

Pravda za počinjene zločine u ovom malom hrvatskom mjestu, baš kao i u Vukovaru, još nije dočekana, a konačna istina izrečena. Nalogodavci ovih zločina još su uvijek na slobodi…

Autor / Mladen Pavković


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

5 × 4 =