VIDEO Ostvarenje snova! Emotivni Ivanišević zahvaljivao mami i tati, a Nives nije mogla sakriti emocije kada je red došao na nju…

Hrvatski tensiki velikan Goran Ivanišević primljen je u tenisku Kuću slavnih, a posebno emotivno bilo je kad je spomenuo obitelj..."Ovo je ostvarenje snova", rečenica je kojom je wimbledonski pobjednik Goran Ivanišević zaključio svoj govor na svečanosti u Newportu, gdje je 49-godišnji Splićanin postao prvi Hrvat koji je uvršten u Međunarodnu tenisku kuću slavnih...

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Foto-screenshot

“Dvije najvažnije osobe u mojoj karijeri – mama i tata. Dvoje ljudi koji su žrtvovali svoje zdravlje, svoje karijere, svoje vrijeme i davali mi bezuvjetnu ljubav kako bih uspio. Mama i tata, nema tih riječi kojima bih vam mogao zahvaliti, niti mogu učiniti nešto čime bih vam mogao zahvaliti za sve što ste učinili za mene. Kad bih opet morao proći ovo putovanje, opet bih vas izabrao za mamu i tatu i opet bismo pošli zajedno. Volim vas i hvala vam na svemu”…

Zahvalio je Goran i svojoj djeci: Oliveru, koji je “još premali da bi znao tko je njegov otac, ali ga voli”, te Emanuelu Amber, koji su dovoljno veliki i “osjećaju ponos zbog onoga što je njihov otac ostvario”.

Potom je red došao i na Goranovu suprugu Nives.

“Kad sam ja počinjao biti dobar (tenisač), ona je još bila djevojčica. Nije znala za mene, niti je znala išta o tenisu. Dvadeset i nešto godina poslije stoji ovdje iznimno ponosna i prelijepa. Hvala ti na podršci i ljubavi”.

Zahvalio je i svim igračima s kojima se susretao na ATP Touru.

“Neki od njih su mi uništili život. Umalo. Svi su me učinili boljim igračem i zbog njih sam danas ovdje.”

Zahvalu su dobili i Goranovi prijatelji, koji su vjerovali u njega i onda kad je to bilo nemoguće, koji su ga dizali kad bi očajavao i koji su za njega uvijek imali lijepe riječi.

Posebno mjesto dobili su i Goranovi navijači.

“Nije bilo lako biti moj navijač”, rekao je Ivanišević uz obilje smijeha iz publike.

“Bilo je frustrirajuće, bilo je tužno, vjerojatno se mnogo ljudi razvelo zbog mene. No, jedno je sigurno – bilo je zabavno biti moj navijač.”

Svoj dio zahvale dobili su i novinari.

“Zabavljali smo se, često se nismo slagali, ali je postojalo uzajamno poštovanje”, poručio je predstavnicima ‘sedme sile’, a iz gomile je izdvojio jednog posebnog, koji ga je pratio još kao desetogodišnjaka – Nevena Bertičevića.

“Nevene, hvala ti za svaku predivnu riječ koju si o meni napisao”.

Poseban prostor u zahvali dobili su oni koji su se najviše žrtvovali za karijeru novog stanovnika Kuće slavnih – otac Srđan i majka Gorana.

“Dvije najvažnije osobe u mojoj karijeri – mama i tata. Dvoje ljudi koji su žrtvovali svoje zdravlje, svoje karijere, svoje vrijeme i davali mi bezuvjetnu ljubav kako bih uspio. Mama i tata, nema tih riječi kojima bih vam mogao zahvaliti, niti mogu učiniti nešto čime bih vam mogao zahvaliti za sve što ste učinili za mene. Kad bih opet morao proći ovo putovanje, opet bih vas izabrao za mamu i tatu i opet bismo pošli zajedno. Volim vas i hvala vam na svemu”.

Zahvalio je Goran i svojoj djeci: Oliveru, koji je “još premali da bi znao tko je njegov otac, ali ga voli”, te Emanuelu Amber, koji su dovoljno veliki i “osjećaju ponos zbog onoga što je njihov otac ostvario”.

Potom je red došao i na Goranovu suprugu Nives.

“Kad sam ja počinjao biti dobar (tenisač), ona je još bila djevojčica. Nije znala za mene, niti je znala išta o tenisu. Dvadeset i nešto godina poslije stoji ovdje iznimno ponosna i prelijepa. Hvala ti na podršci i ljubavi”.

Nije Goran zaboravio ni ljude koji su “zaslužni” za njegov povijesni uspjeh, koji ga je učinio teniskom legendom.

“Zahvaljujem wimbledonskom odboru što mi je dodijelio pozivnicu. Ne znam jesu li obavili dobar posao i žale li zbog toga, ali hvala vam dečki – da nije bilo vas, sada ne bih stajao ovdje. Bila je to dobra odluka“.

Za kraj je Goran ostavio zahvalu “jednom gradu i jednoj zemlji”.

“Mom rodnom gradu Splitu – gradu koji je dao toliko čudesnih ljudi i čudesnih sportaša. Gradu koji mi je podario najljepše i najsigurnije djetinjstvo, gdje sam mogao postati tenisačem kakav sam danas i kakav sam bio. Sve što sam gradio kroz svoju karijeru donio sam iz tog grada i postao čovjek kakav sam danas. Mojoj zemlji. Znate, mi smo mala zemlja velikog srca. Nikad ne prestajemo vjerovati. Imao sam mnogo uspona i padova, ali nikada nisam prestao vjerovati. Prvi put u životu mogu reći da sam ponosan na sebe”.

Na kraju je poentirao na svoj način, izvukavši iz sjećanja društvo koje ga je 2001. u Wimbledonu vjerno pratilo na putu prema najvećem ostvarenju.

“Trima Goranima, petorici Gorana, svim Goranima na ovom svijetu – dečki, učinili ste me ponosnim. Činili smo stvari na svoj način, teži, ali bio je to naš način. No, samo ja ulazim unutra. Možete doći posjetiti me, ali ja sam zaslužio ući”, rekao je Goran uz ovacije iz publike te zaključio:

“Ovo je kraj. Ovo je ostvarenje sna”.

Zahvalu Nives pogledate na vremenskoj oznaci 5.21.min

D.J.


Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

pet × 2 =