Podijeli

“Nikada i nigdje u povijesti na Zemlji se nije radilo ljudima, koliko je meni poznato, a ja sam povjesničar, to što im se radilo na Golom Otoku” (partizan Vlado Dapčević, zatvorenik na Golom Otoku)…

Dapčević je i kasnije bio u zatvorima Jugoslavije (otet od Udbe u Rumunjskoj), ali tvrdi da mu je jedan dan Golog Otoka bio teži nego 11 godina kasnijeg zatvora!

Titovo mučilište Goli Otok otvoreno je u srpnju 1949. godine, a na današnji dan iste godine Zapad je preko CIA-e javno priopćio da zna da se u Europi, nadziran od jugoslavenskih komunista, nalazi jedan od najstrašnjih logora-mučilišta u 20. stoljeću.

Goli otok počeo se koristiti davne 1949. godine kao politički zatvor za žrtve unutarpartijskih čistki nastalih nakon raskola Tita sa Informbiroom i Staljinom, da bi kasnije poslužio za žrtve svih ostalih obračuna s neistomišljenicima unutar Komunističke partije bivše Jugoslavije. Nakon te prve faze, udaljeni je otok poslužio i za druge političke zatvorenike i osobne obračune.

Procjene broja osoba koje su odslužile kaznu na “otoku slomljenih duša” kreću se oko 50.000, a sigurno je da su osim “duše”, tisuće njih u tom kamenjaru ostavile i svoje kosti.

Od 1949. do 1989. godine tisuće „neprijatelja komunizma“ mučeni su i zatvarani na Golom otoku gdje su pod strašnim mukama često morali razotkrivati svoje bližnje, odnosno druge neprijatelje tog totalitarnog režima. Zatvor je bio najaktivniji u godinama od 1949. do 1955. godine.

U izvješću CIA-e Goli otok se opisuje kao Titov „đavolji otok“ te se tvrdi da je to bilo mjesto na kojem su završavali Staljinovi podupiratelji, a Titovi neistomišljenici.

Metode mučenja na Golom Otoku bile su tako strašne da nadilaze i najmračniju maštu, čak i nacističkih logora iz II. svjetskog rata. Surovi i sirovi jugoslavenski komunisti nisu prezali od ničega, obdareni već bogatim iskustvom mučenja i ubijanja brojnih ljudi nakon II. svjetskog rata.

Nakon što su partizani izvršili genocid nad Hrvatima i uveli neviđeni teror, Goli Otok je nakon malog smirivanja situacije, ponovno doveo u središte svu surovost jugoslavenskog komunizma i Titovog režima.

Tisuće su ubijene na Golom Otoku, a još više mučene na najstrašniji način.

Prema svjedočanstvima zatvorenika Golog Otoka, najčešće metode mučenja bile stravične…

POGLEDAJTE VIDEO

Japanska kragna 

To je mučenje kada čovjeku oko glave omotaju vlažni  konopac, pa ga zatežu motkom, kojom lagano okreću vitlo. Jedan čvor ovog konopca nalazi se na sljepoočnici, a druga dva na očima. Uslijed okretanja vitla i stezanja užeta najprije ti prskaju oči. Bol je ogromna i nepodnošljiva i, ne popustiš li, završava se time što ti se lubanja, počevši od slijepoočnice, krši i slama. To je jedna od najbolnijih sporih vrsta smrti – može se otegnuti koliko se krvniku dopada i uopće ne može podnijeti.

 

Noćna posuda 

Noćna posuda za malu i veliku nuždu u golootočkim barakama i zatvorskim ćelijama. To je jedna kaca izrađena od tvrdog drveta, volumena kojih osamdesetak litara, visine oko sedamdeset centimetara. Promjer dna dovoljno širok da stabilno stoji, a gornji promjer je napravljen za stražnjicu. Noćna posuda  ima dvije ušice koje imaju otvore u koje stavljaju šake „dva izdajnika“ koji nose pune posude, prosipaju ih u rupe na klozetima-čučavcima, peru ih i na kraju u cilju higijene i ostalog smrada, sipaju u njih deset-petnaest litara čiste vode.

Oni koji su mučeni su morali da dežurati danju, za vrijeme popodnevnog odmorakao i noću u dvosatnim smjenama stojeći glavom nagnutom iznad posude i s rukama na leđima, udišući smrad njenog sadržaja

Jednokratna kazna bila je uranjanje glave u fekalije i sadržaj posude.

 

Podmornica 

Glava žrtve se zaranja u bačvu s morskom vodom. Žrtva mora patiti, ne i umrijeti . Krvnik postupa prema uputama : dlanovima (žrtvi) pokriti lice. Male prste zariti u usta, između obraza i zuba, prstenjacima pritisnuti nozdrve, srednjacima oči, a palce smjestiti u ušne školjke. Onda potapati i paziti da se žrtva ne uguši.

Prešanje 

Mučeniku se u ležećem stavu stavlja teška kamena ploča na grudi ili  natovaruje kamenje. S vremenom disanje postaje sve teže i snaga slabi.

Španjolsko plivanje 

Surova i stara metoda mučenja. Izbjegavale su je i najsurovije policije svijeta zato što su ljudi izloženi tom postupku često umirali od srčanog udaraSvežu ti ruke i noge, u usta stave neku krpu, glavu zabace nazad i kroz nos sipaju mlaz vode.

Čovjek se davi

Na Golom otoku Udba je uvela značajnu novinu kojom su izbjegnute nepoželjne i prijevremene smrtne posljedice. Da se žrtva ne bi smrću spasila od daljeg mučenja, liječnik joj je slušao srce i kad god bi ocijenio da može eksplodirati, davao bi rukom znak da prekinu.

Termokauterizacija

Mučenje termokauterizacijom je paljenje usijanim željezom
dijelova tijela koji su bogati nervnim završecima (dojke, bradavice, spolni organi, jezik, uši, šake itd.). Jednako kao i specijalnim zubarskim bušilicama prilagođenim za mučenje, te postupku prženja očiju solnom kiselinom: u oči se sipa rastvor kiseline, alkohola ili etera, a zatim se oči premažu ljepilom da bi slijepljeni kapci spriječili da rastvor isteče. Čovjek bi zaista pomahnitao od boli i prženja u oku.

Tko je preživio koju od ovih muka, prestao je krivca tražiti među ljudima.

Odnos prema drugom ljudskom biću on je apsolvirao na način Dostojevskog, i ako mu ni retka nije pročitao: čovjek je preširok, trebalo bi ga suziti. Tom preširokom biću nije ni praštao ni nepraštao, kategorije krivnje, kazne i oprosta, za njega, ostale su u nižim sferama ljudske zapitanosti o smislu. Na drugoj adresi, mimo čovjekove, on je tražio odgovor. Poneki bi od takvih, na slobodi,  otišli u svilenu postelju duboke religioznosti. Drugi opet u luđačku košulju teškog, agresivnog, borbenog ateizma…

I zbog ovakvih mučilišta, i zbog svega drugoga, komunizam ostaje obilježen kao najsuroviji i naopakiji društveni sustav u povijesti svijeta. Tu spada i jugoslavenski komunizam čiji je zorni prikaz mučilište Goli Otok. Ne zaboravimo, komunizam u Jugoslaviji nastao je kao drugi u svijetu iza SSSR-a, te je bio jedno veliko mučilište-država održavano na teroru, ubijanju i strahu.

Svjedočanstvo partizana Vlade Dapčevića o teroru Golog Otoka koji je bio veći od nacističkih logora u Njemačkoj…

D.K.

Podijeli

1 KOMENTAR

  1. Zato oni koji su tamo “radili za onog zločinca”danas žive u najelitnijim kvartovima gradova u stanovima koje su dobili i dandanas ni lipe za njih nisu dali da bi ih kupili,koji imaju visoke činove i visoka osobna novčana primanja iz proračuna države koju nikad nisu voljeli niti željeli (koji proračun pune ljudi koje su oni mučili)u kojoj su njezinim stanovnicima zato što su imali drukčije mišljenje činili svakojake gnusne zločine i ubijali ih.Kada će početi privoďenje pravdi ovih zločinaca od onog zločinca ili je djelatnike tih institucija sram da im ne privedu pravdi roditelje ili bližu obitelj?

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

šesnaest − 12 =