VIDEO 1. rujna 2013. – in memoriam Zvonko Bušić Taik ; Svoj je život posvetio borbi za slobodnu Hrvatsku

Naraštaji su hrvatskih ljudi sanjali svoju slobodu. Mnogi su se za nju borili, no nažalost nikad je nisu uspjeli dočekati...ZVONKO BUŠIĆ – TAIK...23. siječnja 1946. – 1. rujna 2013...

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Foto-screenshot

Naraštaji su hrvatskih ljudi sanjali svoju slobodu. Mnogi su se za nju borili, no nažalost nikad je nisu uspjeli dočekati…

Neki su za nju trunuli po tuđim tamnicama, a cijeli je jedan naraštaj hrvatske mladosti zbog nje smaknut u poratnom jugoslavenskom genocidu i poput uginule stoke bacan u masovna grobišta bivše Jugoslavije.

Svi ti progoni, karađorđevićevske uze, boljševičke torture, logori smrti i jugoslavenska masovna smaknuća nisu uspjeli ubiti ideju slobode, koju je dragi Bog usadio u ljudsko srce.

Gledajući borbu Zvonka Bušića nameće se još jedna povijesna analogija, a riječ je o 60-im i 70-im godinama 17. stoljeća, kad je Hrvatska već bila svedena na “Reliquiae reliquiarum”, a obranu njezina dostojanstva preuzele su obitelji Zrinskih i Frankopana.

Tadašnji su habsburški vlastodršci računali kako bi, ako iskorijene ove dvije obitelji, vjerojatno mogli pokoriti ono što je ostalo od Hrvatske.
Tako su nositelje ideje smaknuli, njihove obitelji razdvojili i zatočili, a cjelokupnu imovinu opljačkali.

Za sličnom se idejom 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća poveo i jugoslavenski krvnik Josip Broz Tito, kad je pod krinkom komunističkoga režima provodio velikosrpsku politiku. Naslutivši u dijelu hrvatskih intelektualaca, među kojima su Bušići tada igrali zapaženiju ulogu, odlučio se u svojoj zločinačkoj politici, kao i nekad Habsburzi, na progon i njihovu likvidaciju. Ali ne samo Bušića, nego i svakoga tko je u sebi nosio ideju samostalne i neovisne hrvatske države.

Dana 10. rujna 1976. skupina hrvatskih političkih aktivista – Zvonko i Julienne Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić, otela je putnički zrakoplov Boeing 727 TWA 355 na letu od New Yorka do Chicaga sa 76 putnika, s namjerom da iz njega izbace letke nad Londonom i Parizom, u kojima se objašnjava položaj hrvatskoga naroda u Jugoslaviji i poziva na hrvatsku državnu neovisnost s naslovom “Poziv na borbu protiv srpske hegemonije”.Konačni cilj zrakoplovnoga leta trebali su biti Zagreb i Solin. Cilj pak otmice zrakoplova bilo je pokušaj prisiljavanja američkih i europskih medija da objave letke u kojima je bila sadržana istina o srpskom i komunističkom zlostavljanju hrvatskog naroda u Jugoslaviji.

Skupina sa sobom nije nosila oružje već materijal od kojeg su napravili lažni eksploziv, koji su omotali oko svojih tijela, a pravu bombu kao i promidžbeni materijal Bušić je ostavio u pretincu newyorške podzemne željeznice, o kojoj su preko pilota proslijedili informacije o njoj.

Zrakoplovom bez povratka Zvonko je 1. rujna 2013. otputovao u legendu, među svoje otišle Bušiće i ostale junake. Više ga ne ćemo viđati na skupovima, u druženju, na predstavljanjima i razgovorima, no zauvijek će zato ostati on i njegova borba za hrvatsku slobodu u našim srcima.

Zvonko Bušić proveo je u zatvoru 11.639 dana, točnije 31 godinu, 10 mjeseci i 13 dana. Bušić je, podsjetimo, bio hrvatski politički emigrant koji je zbog otmice američkog zrakoplova i postavljanja eksploziva, od kojega je neplanirano poginuo američki policajac, u zatvorima u SAD-u proveo skoro 32 godine. Pomilovan je 7. srpnja 2008. nakon čega se vratio u Hrvatsku.

Bio je u braku s spisateljicom, političkom aktivisticom Amerikankom Julienne Bušić koja je vjerno čekala duge 32 godine.

Upoznali su se Beču, a vjenčali su se 1972. u Frankfurtu. Zajedno s njime bila je uhićena i osuđena.

Godine 1989. puštena je iz zatvora nakon 13 godina, a nakon stjecanja hrvatske nezavisnosti došla je u Hrvatsku.

Bili su jako bliski suradnici sa istim idejama o samostalnoj Hrvatskoj- Bruno je poslao Zvonka “na teren” u Ameriku

Pokretala je akcije kako bi se na slobodu pustio i njen suprug, Zvonko.

To se dogodilo tek 2008. Živjeli su u Rovanjskoj kod Zadra. Iste godine objavila je knjigu „Tvoja krv i moja“, zbirku eseja, kratkih priča i kolumni. 2012. izišao joj je roman „Živa glava“, romansirana biografija stvarne Vukovarke koja je prošla tešku borbu za vlastiti život. Na Hrvatskoj radioteleviziji je 2013. godine prikazan dokumentarni film pod imenom Ljubavnici i luđaci po knjizi koju je Julienne napisala u kojem je prikazan aktivizam i borba Julienne i Zvonka Bušić za hrvatsku neovisnost.

Na česta pitanja kako se kao Amerikanka toliko angažirala oko slobode i borbe za Hrvatsku odgovarala bi: „Voleći svog supruga, voljela sam sve što je on volio“. A Zvonko Bušić je neizmjerno volio – Hrvatsku.

Julienne Bušić: Zvonko Bušić je posvetio svoj život borbi za slobodnu Hrvatsku 

Moja Hrvatska, društveno-politička emisija.

Gdje je, kako je i što danas radi predivna žena Julienne Bušić koja je za Hrvatsku dala cijeli svoj život? Što je za nju Hrvatska – dokaz ljubavi prema mužu Zvonku ili geografski pojam o kojem je prvi puta čula kao američka studentica?

-“CENZURA” Zbog pritiska Telegrama i HNS-ove ministrice obrazovanja otkazano predavanje književnice Julienne Eden Bušić u srednjoj školi u Zagrebu…

Tko se od njih troje promijenio, a tko je ostao dosljedan sebi – Zvonko, Julienne ili Hrvatska? Gošća “Moje Hrvatske” je spisateljica, esejistica i prevoditeljica Julienne Bušič.

Emisiju uređuje i vodi Nada Prkačin. Emisija je emitirana 20.3.2018.

ZVONKO BUŠIĆ – TAIK
23. siječnja 1946. – 1. rujna 2013.

Neka mu dragi Bog da vječni pokoj, a posebno neka mu bude laka hrvatska zemlja, za koju je živio i toliko patio!
Zadnje misli heroja Zvonka Bušića, koje su ispisane na spomeniku duboko očitavaju našu stvarnost i realnost sudbine koju, nažalost, žive hrvatski branitelji.“ Za one koji su pali u borbi za domovinu nikada ne reci da su mrtvi.
Oni su heroji i oni će za nas uvijek biti živi.U budućnosti, kada vi budete uživali blagodati i ljepote Hrvatske domovine i slobode,
malo tko će se sjetiti koliko znoja, suza i krvi je proliveno za tu vašu slobodu.
Zato…, zastani, sjeti se i izmoli kratku molitvu za one vrle domoljube koji su patili i ginuli da bi Hrvatska živjela.
Moja osobna sudbina bijaše takva da sam ostvarivanje mojih snova o slobodi morao doživjeti na robiji.Zbogom prijatelji,… čuvajte našu domovinu Hrvatsku.”23. 1. 1946. – 1. 9. 2013. Zvonko Bušić Taik…6. srpnja 2015, na Mirogoju  postavljen je nadgrobni spomenik Zvonku Bušiću Taiku.
Dinamovi navijači iskazali poštovanje prema Zvonku Bušiću Taiku

In memoriam Zvonko Bušić

M.M.

VEZANE VIJESTI

Julienne Eden Bušić za Braniteljski portal: O Domovinskom ratu imamo stotinu knjiga, odličnih knjiga, ali samo na hrvatskom. Kako će se o njemu informirati američki, njemački ili francuski novinari, političari, aktivisti?…


Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

dvadeset − pet =