Podijeli
  • 156
  •  
  •  
  •  
  •  
    156
    Shares

Tri minute bilo je dovoljno režiseru filma Harrisonovo cvijeće da dočara strahotu koju su agresorska (JNA)Jugoslavenska “narodna armija” i Srpski četnici učinili u Vukovaru.Tri minute za tri tisuće ubijenih…

Scenaristu filma bile su dovoljne dvije rečenice: 
“To nije bila borba. To je bilo istrebljenje.”

Svi naši mediji zajedno nisu snimili nijedan film za nikog iz Vukovara koji bi na ovaj potresan način potresao svakog čovjeka i ostavio ga bez daha.
-Nisu htjeli ni prikazati ovaj film.
-Sakrivali su istinu od javnosti.
-Film Harrisonovo cvijeće snimljen je kao sjećanje na tragediju jednog novinara koji je preživio Vukovar. 
-Za jednog čovjeka je snimljen film. Za potrebe sjećanja.
-Da se ne zaboravi.
-Čovjek se zapita; Treba li išta više govoriti o našoj politici i medijima. 
-Treba!!!
-Pored tri tisuće ubijenih u Vukovaru, još je tisuću nestalih među kojima je 12 djece. Na njih je u tri mjeseca bačeno 6 milijuna granata.
-Broj silovanih žena nikad nećemo saznati.
-Vukovar su potpuno razorili i razorali, a mi smo tražili tzv.topničke dnevnike kojima bi se dokazalo “prekomjerno” granatiranje Knina.

UZNEMIRUJUĆI VIDEO!

Da nije bilo Vukovara i Vukovaraca, ove snage zla došle bi u Zagreb do večere. Možda bi ih tamo dočekali neki naši današnji državni “uglednici” i servirali im stol. Jer ovi su prema svemu očito njihovi. Zato su u Zagrebu i pretukli zapovjednika Vukovara. Namučio je njihove. Zato im i nije baš drago da se njihovi prikazuju u ovom zlu.
Već drugi put u bliskoj povijesti uspješno ga skrivaju od očiju javnosti. Drugi put.

A kada se povijest ponovi, a javnost to ne vidi, ili okreće glavu i gleda “svoja posla”, onda više ne možemo kriviti njih i one koji su zlo učinili.
Jer oni postaju mi.
-Jednom prilikom se moj dobar poznanik, inače visokoobrazovan čovjek, narugao na moja pisanja o ratnoj šteti, rekavši da je ratna šteta NIŠTA u odnosu na ono što su kasnije opljačkali naši hrvatski političari. 
-To mu je bio kao argument za nenaplatu ratne štete. 
-A ja sam se pitao onda i pitam se danas: 
-A zašto nismo riješili i jedno i drugo? 
-Zašto nismo naplatili ratnu štetu i vratili opljačkano?
-Zašto ne i jedno i drugo, a ne ni jedno ni drugo?
-Zašto???

M.B.


Podijeli
  • 156
  •  
  •  
  •  
  •  
    156
    Shares

8 KOMENTARI

  1. Vukovar je šuteći spomenik. Nijednu njegovu žrtvu svijet nije oplakao kao Srebrenicu.
    Što nam to govori?
    Naš plać se nije daleko ćuo, a plać Srebrenice ćuli su i sateliti u svemiru.
    Tko nas je zašutio i tko nam je zabranio plakati nad grobovima svojih voljenih?
    To je ućinio Zagreb. Glavni grad Hrvatske koji i danas nijemo sliježe ramenima kao da ih se ne tiće, dok Jasenovac broji sve više posjetitelja zagrebaćkih registarskih oznaka na osobnim vozilima.
    Prestati vjerovati u ovu RH je za nas jedini put ka normalnom životu, jer nema smisla vjerovati u državu koja je toliko nas pokopala a pokapa I dalje.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here