Podijeli

Antonija Novačić, studentica socijalnog rada na zagrebačkom Pravnom fakultetu i njezini kolege, ispitali su sisačko-moslavačke učenike što misle o prijevozu do škole. U kratkom videu neki su se đaci požalili da su im busevi neuredni i u lošem stranju te da često kasne. Pričali smo s autoricom istraživanja koja kaže kako se problem prijevoza učenike nažalost često ne shvaća vrlo ozbljino, no nada se promjenama, donosi srednja.hr

– Ukoliko ujutro krećemo na posao, fakultet, srednju školu ili imamo drugu obavezu, sigurno je da ćemo susresti bar jedno dijete ili grupu djece kako koračaju prema svojoj osnovnoj školi kako bi pohađali nastavu. To je svakodnevna rutina osnovnoškolaca tijekom nastavne godine, te česta slika koju možemo vidjeti na ulici tokom jutarnjim ili rano popodnevnih sati, posvješćuje nas Antonija Novačić.

Studentica na Studiju za socijalni rad pri Pravnom fakultetu u Zagrebu s kolegama Anjom, Ivanom, Filipom i Miom radi na zagovaračkom projektu koji se tiče školskog prijevoza djece u Sisačko-moslavačkoj županiji. Točnije, za kolegij Socijalni rad u organiziranju zajednice ispitali su učenike što misle o prijevozu do škole te otkrili kakva je zapravo situacija.

Učenici: Mi se žurimo, a bus zakasni

Surađivali su s Rehabilitacijskim centrom za stres i traumu u Zagrebu te Srednjom školom Ivana Trnskoga iz Hrvatske Kostajnice, u kojoj je nastao i video u kojem učenici iznose svoja iskustva školskog prijevoza.

POGLEDAJTE VIDEO:

U svim većim gradovima u Republici Hrvatskoj kao što su Zagreb, Rijeka, Split… postoje jasne organizacije svih javih sektora koji moraju slijediti svoj plan i program rada kako bi građani znali i razumjeli njihovo funkcioniranje te se oslanjati na njih kao svojevrsnu pomoć u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Logično je pretpostaviti da veći gradovi i mjesta imaju više šanse za postizanje reda i jasnoće u pogledu ostvarivanja usluga za svoje građane, što zbog većeg kapaciteta stanovništva kojima su te usluge potrebne, većeg interesa, zalaganja i većih financijskih sredstava kojima grad i mjesto raspolažu, no što je s mjestima u kojima postoje iste potrebe stanovnika prema istim ili sličnim uslugama, koji imaju jednaki interes prema određenim aktivnostima, ali nemaju financijskih i drugih sredstava da to osiguraju?, zapitali su se Novačić i kolege.

Za pomoć pri prikupljanju podataka obratili su se i Razvojnoj agenciji SI-MO-RA i djelatnicima Županije. Od velike pomoći bili su im, navodi, Srednja škola Ivana Trnskoga iz Hrvatske Kostajnice te Rehabilitacijski centar za stres i traumu iz Zagreba u suradnji s kojim je i nastao ovaj projekt…

Premalo je učeničkih domova pa je bus mnogima jedina opcija

Kao polaznu točku u istraživanju koristili su razne izvore podataka kao što su Konvencija o pravima djeteta, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Strategija prometnog razvoja Republike Hrvatske, Razvojna strategija Sisačko-moslavačke županije, Izvješće o radu pravobraniteljice i mnoge druge, a kontaktirali su, priča nam, i gotovo sve osnovne škole u Županiji.

Više o svemu-OVDJE

G.S.


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

5 × 3 =