Podijeli

Komunisti spalili neprodanu nakladu ”Hrvatskog kalendara”

Prošlo je točno 28 godina od tragične smrti Bjelovarčanina Željka Sabola, hrvatskog književnika, slikara, tekstopisca, autora šansona, likovnog kritičara, leksikografa i povjesničara umjetnosti, a priču o domoljubnom umjetniku donosi Bjelovar.live.

Sabol je zastupljen u svim značajnijim antologijama hrvatskog pjesništva i prevođen na slovenski, makedonski, engleski, talijanski, francuski, češki i japanski jezik. Istodobno, bio je izuzetno plodan tekstopisac kvalitetnih glazbenih ostvarenja za najistaknutija imena hrvatske estrade.

Željko Sabol je rođen 28. studenog 1941. godine u Bjelovaru, a već kao učenik bjelovarske Gimnazije ističe se svojim slikarstvom i zrelim pjesničkim tekstovima–svoju prvu pjesmu, prvu likovnu kritiku i prvi prikaz jedne knjige objavit će u lokalnom ”Bjelovarskom listu” sada već davne 1957. godine u kojem će surađivati, s prekidima, sve do 1990. godine. Studirajući povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (diplomirao je 1967. godine), postaje urednikom kultne rubrike ”Studentskog lista”, a zatim i ”Poleta”. Bio je jedan od utemeljitelja Ogranka Matice hrvatske u Bjelovaru, tajnik Izdavačkog odbora i urednik glasila ”Rusan” 1971. godine. Tada kultnu, a danas antologijsku pjesmu ”Hrvatskog proljeća” o sudbini Hrvatske pod nazivom Kad izgovorim tvoje ime prvi put je objelodanio 1971. godine u ”Hrvatskom tjedniku”, a zatim u svibnju iste godine i u prvom broju ”Rusana” glasila bjelovarske Matice. Kada je ista pjesma uvrštena u čakovečki ”Hrvatski kalendar” za 1972. godinu, cjelokupna neprodana naklada zaplijenjena je i spaljena, a protiv njezina autora je Okružni sud u Bjelovaru pokrenuo sudski postupak.

Autor mnogih hitova

“Vrlo mali broj ljudi zna da je Sabol jedan od najcjenjenijih hrvatskih pjesnika koji je napisao više od dvije stotine tekstova za melodije hrvatske estrade, ali su one uglavnom znane samo po imenu njihovih interpreta; Gabi Novak (“Pusti me da spavam” prva uglazbljena Sabolova pjesma koju je uglazbio Arsen Dedić, kao i pjesmu “Djevojka za jedan dan”), Vice Vukova, Tereze Kesovije (“Stare ljubavi”, “Prijatelji stari gdje ste” i druge), Miše Kovača (na primjer “Ostala si uvijek ista”), Franju Lasića (“Volim te budalo mala” i “Zagrljeni”) te za brojne druge poznate hrvatske izvođače”, za Bjelovar.live priča Mladen Medar, bivši ravnatelj Gradskog muzeja, ugledni arheolog i povjesničar umjetnosti, koji je jedan od malobrojnih zaslužnih osoba koje su se potrudile da sjećanje na Sabola ne potone u zaborav.

Posljednje pismo i samoubojstvo

Unatoč tome, Sabolu više nema opstanka u rodnom gradu.; napušta mjesto kustosa u Gradskom muzeju gdje je radio od 1968. godine do 1971. godine i odlazi, šikaniran i prešućivan, u Zagreb gdje napokon 1975. godine dobiva mjesto umjetničkog voditelja galerije ”Forum”, a zatim 1979. godine postaje urednikom u Leksikografskom zavodu ”Miroslav Krleža” gdje radi do svoje prerane smrti.

POSLJEDNI DANI-Jedna od rijetkih fotografija Željka Sabola snimljena u njegovoj radnoj sobi-1991 godine-Foto-Mladen Medar

Osim duge i teške bolesti, slomila ga je i velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku. Rekao je; padne li još jedan projektil  na moju Hrvatsku – ubit ću se….Nažalost to je i uradio…

Sabol je hrvatski pjesnik i domoljub koji će drugima poručiti u svojim pjesmama, ulijevajući im nadu; ”Ima još nade za nas” i ”Sutra je novi dan i život teče, ne postoji bol ni jad što proći neće”, nagrižen ozbiljnom bolešću i potresen agresijom na Hrvatsku nije izdržao–svoj plodonosni život završio je u Zagrebu, dignuvši ruku na sebe 5. rujna 1991. godine. Razlozi tog čina naslućuju se u Sabolovom pismu upućenom 29. kolovoza 1991. godine Branimiru Donatu, hrvatskom književnom kritičaru, esejistu… Pokopan je na bjelovarskom groblju sv. Andrije u obiteljskoj grobnici uz oca i majku.

M.M.

 


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

devetnaest − 10 =