Podijeli

IN MEMORIAM – STOJAN VUJNOVIĆ SRBIN…

Ubijen 11. rujna 1992.

Stojan Vujnović Srbin (nadimak je dobio zbog imena i prezimena koja podsjećaju na srpska) rođen je 1953. godine u selu Andrijaševci pokraj Vinkovaca. Oženio se i dobio kćer. Na početku Domovinskog rata priključio se vinkovačkom HOS-u. Sudjelovao je mnogim borbama u oklici Vinkovaca (Komletinci, Mala Bosna,Nijemci) te je postao zapovjednik jednog od vodova vinkovačkog HOS-a…

Po želji pripadnika postrojbe, druga bojna “Ante Paradžik” promijenila je ime u druga bojna “Stojan Vujnović Srbin” – jedinica za specijalne namjene…

Zaboravljeni heroj VITEZ STOJAN VUJNOVIĆ-“SRBIN”!

Stojan Vujnović rodio se u selu Andrijaševci pokraj Vinkovaca. Prije rata se oženio i dobio kći. Na samom početku agresije na Hrvatsku pridružio se postrojbama vinkovačkog HOS-a. Sudjelovao je u mnogim borbama u okolici Vinkovaca (Komletinci, Mala Bosna, Nijemci) i ubrzo postao zapovjednik jednog od vodova vinkovačkog HOS-a. Nešto prije pada Vukovara u srpske ruke, 16. studenog 1991. sudjeluje u protunapadu Hrvatske vojske na srpske položaje čime je spriječen pad Komletinaca. Zbog svog imena i prezimena koja podsjećaju na srpska, dobio je nadimak Srbin. Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. sukobi u Hrvatskoj se privremeno smiruju i Vujnović, kao iskusan vojnik, postavljen je od strane vodstva Hrvatske stranke prava za zapovjednika druge bojne HOS-a “Ante Paradžik”, koja je djelovala u Bosanskoj Posavini, sa sjedištem u Domaljevcu. Pri tome mu je i dodijeljen čin pukovnika. Sama postrojba koja mu je dodijeljena, nije bila veličine bojne, čak je bila i manja od satnije. Druga bojna HOS-a “Ante Paradžik” neslužbeno je bila u sastavu 104. brigade HVO-a ali je na bojištu djelovala samostalno.

Druga bojna HOS-a “Ante Paradžik” bila je nacionalno vrlo mješovita postrojba, i u njoj je bilo stranaca iz europskih zemalja, ali i nekoliko iz arapskih zemalja, koji su bili okupljeni u vodu “Allahu Ekber”. I u ostatku 104. HVO brigade bilo je mnogo stranih dobrovoljaca.

Dana 11. rujna 1992. Vujnović je  krenuo kombijem u kratak posjet kući, ali kod mjesta Grebnice dvije osobe u maskirnim odorama su ispalile na vozilo nekoliko tromblonskih mina. Vujnović je ubijen na mjestu, a njegova suputnica Lenka Perić je ranjena. Uspjela je doći do obližnjih položaja HOS-a kod Lijeskovca i ispričati borcima što se dogodilo. HOS-ovci su došli do kombija, ali ubojice nisu otkriveni.

Po želji pripadnika postrojbe, druga bojna “Ante Paradžik” promijenila je ime u druga bojna “Stojan Vujnović Srbin” – jedinica za specijalne namjene. U prosincu 1992. postrojba je dobila i zasebnu oznaku na kojoj se nalazi Vujnovićev lik.

U ono vrijeme zapravo je bilo potpuno nebitno je li Stojan Vujnović bio Srbin po nacionalnosti ili je njegovo ime i prezime samo zvučalo kao srpsko. Ali, prihvatimo službenu biografiju, po kojoj je Stojan Vujnović bio Hrvat. Također je bio i član HSP-a, te pripadnik, a kasnije i visoki časnik HOS-a. Oni koji danas pokušavaju zabraniti pozdrav „za dom spremni“ te su spremni ići toliko daleko, da i unište spomen-ploče, koje su podignute u sjećanje na poginule pripadnike HOS-a, morali bi makar površno poznavati povijest Domovinskoga rata. Hrvatske obrambene snage bile su nacionalno mješovitog sastava. Ustvari, može se reći kako je HOS bio internacionalna vojska, što je u čistoj suprotnosti od striktno nacionalne vojne formacije koja bi diskriminirala druge vjere i narode.

Koliko je nacionalni segment priče bio marginalan svjedoči i sam slučaj Stojana Vujnovića zvanog Srbin. Vujnović je, po svemu sudeći, očito spremno prihvatio svoj nadimak. Pukovniku HOS-a usred krvavih bitaka nije smetalo da ga zovu Srbin. Kako to drage naše antife? Ne bi li jednom „ustaši“, nadimak Srbin trebao biti najveća od sviju uvreda? Nego, vratimo se na nekima sporni pozdrav.

Ni samom Aliji Izetbegoviću nije smetao pozdrav „za dom spremni“, koji su nosili bošnjački vojnici u sastavu HOS-a, uz dodatak zelene boje na rubu oznake.

I ako već vučemo povijesne paralele onda su internacionalne brigade u Španjolskom građanskom ratu, najbliža poveznica s internacionalnim i multikonfesionalnim Hrvatskim obrambenim snagama. U toj vojsci, za dom spremni bili su Hrvati, Bošnjaci, Englezi, Francuzi, Irci, pa i Srbi.  Pogledajte dobro oznaku postrojbe druge bojne HOS-a i vidjet ćete kako je riječ Srbin ispisana najvećim tiskanim slovima, tako da se jasnije vidi i ističe nego ime i prezime Stojana Vujnovića. Tu su oznaku mladići HOS-a nosili na ramenu. Tko u svemu ovome vidi isključivo ustaštvo i fašizam, taj sigurno nije za dom spreman, ali je možda spreman za ludnicu.

Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja (2. siječnja 1992.), sukobi u Hrvatskoj se privremeno smiruju a Vujnović je, kao iskusan vojnik postavljen od vodstva HSP-a za zapovjednika II. bojne HOS-a Ante Paradžik, sa sjedištem u Domaljevcu (Bosanska Posavina). Pri tome mu je dodijeljen čin pukovnika. II. bojna HOS-a se neslužbeno nalazila u sastavu 104. brigade HVO-a ali je na bojištu djelovala samostalno. U postrojbi je bilo i stranih dragovoljaca te nešto dragovoljaca iz arapskih zemalja.

11. rujna 1992. Vujnović je krenuo pokupiti suborce, izviđače koji su se vraćali sa izviđanja, i na cesti od Grebnica prema Lijeskovcu, pored rova “12-ka”, na njegovo vozilo je otvorena vatra iz tri pravca iz automatskih pušaka nedaleko ispred rova “12-ka” (“a sve upućuje na to da je ubijen od hrvatskih izdajnika”, isto kao i u slučaju generala Blaža Kraljevića!) Vujnović je ubijen a njegova suputnica Lenka Perić ranjena. Ni 5 minuta poslije izviđači stižu i nalaze mrtvog Stojana a Lenku ranjenu, a rov “12-ka” je prazan (izvor: UDHOS II. bojna “Stojan Vujnović Srbin”). Kasnije je prevezena u bolnicu u Đakovo te je kasnije nestala. Postoji mogućnost da je Vujnović ubijen jer je trebao preuzeti zapovjedništvo nad 104. brigadom HVO-a. Po želji pripadnika II. bojna HOS-a preimenovana je u II. bojnu HOS-a Stojan Vujnović Srbin te je dobila oznaku s njegovim likom (na slici). Ukinuta je u veljači 1993. a ljudstvo je prešlo u 104. brigadu HVO-a.

Počivao u miru Božjem i neka mu je laka Hrvatska zemlja za koju se borio protiv srpskog i JNA jugokomunističkog agresora u Hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu.

T.H.


Ovo je ‘Srbin’ koji je bio za dom spreman!

 


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

jedan + osamnaest =