Podijeli

Počeo kao stolarski šegrt, “vandrovanje” je nastavio po Europi kod najvećih orguljara

Sve su oči uprte u prije četiri dana u plamenu tragično stradalu srednjovjekovnu katedralu Notre-Dame koja ne samo da je jedan od najprepoznatljivijih nacionalnih simbola Francuske, nego je i jedno od najvećih blaga umjetnosti i arhitekture, nezaobilazni dio svake turističke rute Parizom, povijesne ili romantične…

Još uvijek se traži uzrok požara koji je u vatrenoj stihiji petnaest sati gutao crkvu u obnovi, a srceparajući prizor rušenja tornja sablaznio svijet. Zbrajaju se štete, pomoć, donacije i podrška stižu sa svih strana. Svjetski i domaći mediji iznose više i manje poznate činjenice o pariškoj gotičkoj crkvi, njezinim umjetninama i relikvijama, događanjima što su je obilježila i ličnostima koje su kroz nju kročile, ali i nedaćama kojima je bila izložena i uspijevala im se oduprijeti kroz gotovo devet stoljeća otkako je počela gradnja, davne 1163., kada su joj udareni temelji. Revolucijama, ratovima. Sve do kobnoga 15. travnja 2019. No, zasigurno je najmanje poznat i nespomenut podatak da su rad i ime jednog rođenog Baranjca, Józsefa (Josefa) Angstera, zauvijek utkani u bogatu povijest pariške crkve, i to u jednome od njezinih najvažnijih dijelova – velikih orgulja. A baš u trenutku kada se oglasio alarm kao signal požara, na misi su svirale te orgulje.

Od Osijeka do Pariza

Velebne orgulje koje danas krasi oko osam tisuća cijevi izgrađene su mnogo skromnije 1403. godine, a tijekom stoljeća nadograđivane su i obnavljane. U onoj najznačajnijoj gradnji, što je dovela do današnje verzije, u razdoblju od 1862. do 1867. godine, na njima je radio i mladi Josef Angster iz baranjskog mjesta Jagodnjak (mađ. Kácsfalu, narodski Kačvala ili Kačvola). I to kao zaposlenik Aristide Cavaillé-Colla, jednoga od najutjecajnijih i najinovativnijih graditelja orgulja 19. stoljeća. Tada su orgulje dobile prepoznatljivu simfonijsku punoću uz drukčiju konstrukciju samog instrumenta i način njegova sviranja. Cavaillé-Coll orgulje jedne su od najvećih u Europi.

Kako je to opisao pokojni Darko Varga u svome djelu “Josef Angster – poznati graditelj orgulja iz Baranje”, upravo prema njegovim izvornim memoarima, “vandrovanje” je počeo 1849. u Osijeku kao 15-godišnji stolarski šegrt kod imenjaka majstora Heima u Tvrđi, a kako ga je više zanimala glazba, zanat je nastavio peći diljem Europe. Redom u Rumunjskoj, Mađarskoj, u Austriji kod čuvenoga Titza, u Njemačkoj, Švicarskoj, da bi 1862. završio i u Parizu, u tada najvećoj europskoj radionici orgulja Cavaillé-Coll.

Prvi mu je posao bila izrada pedalskih tipki i različitih rezervnih dijelova. Znameniti francuski graditelj nedugo zatim primijetio je znanje i darovitost mladoga Angstera, uvidio je da shvaća povezanost svih dijelova orgulja i povjerio mu važne zadatke.

Upravo su prve grandiozne orgulje na kojima je radio Angster bile za crkvu Notre-Dame, a druge su ugrađene u crkvu Svetoga Trojstva, građene za vladavine Napoleona III. “U crkvi Notre-Dame skicirao je i treće, najmanje, prijenosne orgulje. Te orgulje mogle su se prenositi s oltara na oltar”, navodi Varga.

U Parizu je radio tri godine, čitavo se vrijeme usavršavao i ulagao u naobrazbu. Sustavno je proučavao slavne crkve i spomenike u Parizu. Čak se popeo u toranj crkve Notre-Dame. Premda je karijeru i obiteljski život mogao ostvariti i u francuskoj prijestolnici, gdje je imao sjajne ponude, sjeta za domom sve mu je teže padala. Štoviše, kako Varga opisuje, osjećao se kao ptica u krletci. Otišao je iz Pariza prije negoli su orgulje bile potpuno dovršene.

“Novi mehanizam bio je smješten u hrastov sanduk s 86 registara, jer se nije moglo naći više mjesta. Jednostavno sam ušao kako bih se oprostio od svojih radnih kolega i vidio unutrašnjost orgulja. Sve je bilo na svom mjestu – pneumatika, mehanizam i drvene svirale. Radilo se na završnim radovima i slijedila je intonacija i ugađanje orgulja”, Angsterove su riječi iz dnevnika. Godine 1866. odlazi na vlak i nakon dugoga puta s mnogo zaustavljanja nakon više od desetljeća vraća se u rodni Jagodnjak. Prepun znanja stečenoga od najvećih orguljara svojega vremena.

Golema ostavština

– Želja mu je bila u Osijeku otvoriti tvornicu orgulja, no spletom okolnosti ipak je otvara u Pečuhu. Do smrti je izgradio više od 960 orgulja, a do 1949. godine tvornica Angster izgradila je više od 1300 orgulja i 3500 harmonija. Nakon razdoblja komunizma, pečuška tvrtka Orgona danas nastavlja Angsterovu tradiciju, a njegove su orgulje 2006. proglašene i kulturnom baštinom Mađarske – kaže nam Mislav Pavošević, turistički vodič za Slavoniju i Baranju otkrivajući još zanimljivosti o Angsteru.

Josef Angster iz baranjskog mjesta Jagodnjak (mađ. Kácsfalu, narodski Kačvala ili Kačvola)

– Tijekom 1870-ih godina čak tri puta nudi Strossmayeru gradnju orgulja u Đakovu, ali ga ovaj odbija, jer posao bi morao odraditi netko stariji i “iskusniji“. Strossmayer je na kraju zažalio, jer su te druge orgulje kasnije izgorjele u požaru. Barun Prandau Angsteru je bio veliki mecena, pa je u kapelici valpovačkog dvorca izgradio jedne od najpoznatijih orgulja u Hrvatskoj – kaže Pavošević.

Volio je Angster i prirodu. Na brdu iznad Pečuha imao je vikendicu s vinogradom koji je do kraja života uredno održavao, a u čast staromu majstoru, jedan je pečuški vrtlar svoju novouzgojenu ružu nazvao Angster ružom. Papa Benedikt XV. 1918. dodjeljuje mu i odličje sv. Grgura. U Jagodnjaku je 2016. dobio i spomenik, a njegova orguljaška ostavština u crkvama diljem Baranje prepoznata je kao velik turistički potencijal koji privlači sve više turista.

U Jagodnjaku je Angster dobio spomenik, a njegova orguljaška ostavština u Baranji je velik turistički potencijal

Mislav Pavošević- glas-slavonije.

turistički vodič za Slavoniju i Baranju

Želja mu je bila u Osijeku otvoriti tvornicu orgulja, no spletom okolnosti ipak je otvara u Pečuhu. Do smrti je izgradio više od 960 orgulja, a do 1949. tvornica Angster izgradila je više od 1300 orgulja i 3500 harmonija.

ORGULJE SU PREŽIVJELE POŽAR

Vesna Pichler, predsjednica osječkog Saveza Austrijanaca i Nijemaca, kaže nam da su u kontaktu s obitelji Josefa Angstera, što u Stuttgartu, što u Budimpešti te da su zaprepašteni zbog požara. Poznato je da su velike orgulje preživjele požar, no ne i u kojoj su mjeri oštećene i može li se na njima svirati. – Obitelji su zaprepaštene nemilim događajem. Istoga trenutka zatražili smo od Veleposlanstva Republike Francuske da nas izvijeste o informacijama vezanima uz stanje orgulja. Rekli su nam da predstoji ispitivanje situacije na terenu. Trenutačne informacije ukazuju na to da orgulje jesu djelomice oštećene. U medijima smo mogli čuti da je u crkvi bila misa i da se na orguljama sviralo baš u trenutku kada se oglasio alarm za uzbunu. Međutim, nitko nije u tome trenutku ozbiljno reagirao, jer se ranije to nikada nije dogodilo… Iz Veleposlanstva obiteljima je rečeno da će im naknadno javiti što se točno na orguljama dogodilo – kazala nam je Pichler, donosi glas-slavonije.

IZRAĐIVAO ORGULJE DILJEM EUROPE

Ovaj je graditelj izradio, ili sudjelovao u izradi, više od tisuću orgulja, od čega 45 na području današnje Hrvatske. Angsterove orgulje, naime, idu u red najpoznatijih svjetskih instrumenata tog tipa. Mogu se susresti u crkvama diljem bivše Austro-Ugarske Monarhije, ali i u Kelnskom dvorcu, pariškoj crkvi Notre-Dame, gdje je bio suizvođač radova. Najpoznatije su one u bazilici svetog Stjepana u Budimpešti, a što se Hrvatske tiče, u kapeli valpovačkog dvorca Prandau te crkvama u Prelogu i Kotoribi. Njegovim se orguljama tako mogu, ili su se mogle pohvaliti i baranjske crkve u Jagodnjaku, Batini, Karancu, Kneževu, Podolju, Topolju, Dardi, Duboševici, Lugu, Kozarcu, Baranjskom Petrovom Selu, Čemincu i Zmajevcu. Neke su još uvijek u funkciji, a nekih više nema.I.G,donosi glas-slavonije.

L.K.

Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

15 − dvanaest =