Podijeli

Ante Lišnić /Sinoć u Triju je hrvatski branitelj Jozo Klarić-Klajo predstavio svoju knjigu ‘BITKA ZA ŽIVOT’, naklada Kulturno društvo Trilj. Bila mi je čast prisustvovati i osobno upoznati kolegu branitelja koji je, unatoč zdravstvenim problemima, Triljskom kraju, i nama braniteljima, podario jedno ovakvo emotivno i edukativno štivo. Inače ovo je Jozina prva knjiga, ali i ujedno prva knjiga u našem Triljskon kraju koja je se dotakla teme Domovinski rat, pa stoga našem Jozi šaljem posebne čestitke, uz želju puno zdravlja i narednog pisanja. Preporučam za pročitati i imati ju u osobnoj biblioteci. Hvala Jozo!!!

“BITKA ZA ŽIVOT”

Put je dug prepun trnja s pokojom ružom, to je put do ove knjige.

Riječ po riječ i potekla je rijeka suza i emocija iz nutrine moje duše. Ta rijeka je bila bez kontrole, ponekad divlja a ponekad tiha. U tišini noći navirale su riječi i sjećanja,  teška s mnogo tuge. Želja da se sjetim naših prijatelja,  da im se poklonim i zahvalim, ovu priču je pokrenula a onda je uz Božju pomoć bilo potrebno izdržati i fizički i psihički. Danas sam sretan i ponosan, zahvalan Božjoj Providnosti što me vodila, davala mi snage. Nije bilo lako, bio je to dugačak put s padovima i ponovnim ustajanjima. Na tom putu vaše pohvale su bile poticaj da izdržim, da ponovno ustanem i krenem dalje.
Ova knjiga je spomenik koji sam izgradio njima u uspomenu i koji nikakve bure i nevere, ne mogu srušit ni izbrisat.

Poštovani prijatelji i čitatelji još dok se emocije slijegaju pomalo dolazim do daha i zraka i tek sad nazirem stvarne dimenzije onog što znači pisana riječ.  Prije dva dana sam na upit koja je tematika knjige napisao između ostalog da je jedan od radnih naslova bio  “DA TO SAM JA”

Nakon 15 – ak godina borbe sa samim sobom dolaskom bolesti došlo je do sloma i prijeloma i u tim trenutcima pod okriljem odjela za psihološku pomoć KBC  Rebro kojega ja od milja znam nazvati “PUKNUTA EKIPA” padaju sve barijere i rađa se želja za borbom, za životom.

Tog trenutka  krećem u bitku ne s bolešću već s “ćukom” jer je sve unutar nas. Bolest i nespavanje je teško bilo izdržati ali sam u tim trenutcima  vidio jedan drugačiji svijet oko sebe.  Uz konstantnu borbu s gospon Parkinsonom  s kojim se malo, malo pa posvadim i bolešću koju neki od  milja nazivaju “Pit, ist, pit”  shvaćam svu problematiku koju mnogi nose iz rata  kao i ja i tu se rađa jako izraženi poriv i želja za pomoći drugima. U tim trenutcima na sugestiju moje sestre da opišem svoj put poslijeratnih “stradanja” izlazim iz ilegale i pišem svoj  PTSP put, objavljujem ga na svojoj stranici i Facebooku i još dodatno plaćam 10 dolara reklamiranja teksta da ga što više ljudi pročita i na kraj krajeva da im pomogne u prvom koraku koji je najteži ka traženju pomoći. Prije svega tekst je bilo obraćanje braniteljskoj populaciji u kojoj sigurno još uvijek ima ljudi kojih je stid i strah  potražiti pomoć zbog razmišljanja što će reći okolina koja zna biti brutalna ali ujedno i strah zbog nepoznavanja,bolje rečeno vrloooo lošeg imidža psihijatrije kao grane medicine od koje svi zaziru.

Na žalost po onom što znam i vidim mnogi su spremni potražiti pomoć jer su na rubu, samo im je potrebna pokoja kapljica. Mnogi dolaze tražeći čarobni štapić umjesto pomoći jer po našem starom dobrom običaju nama je uvijek netko drugi potreban  da nam riješi probleme.

Tu dolazimo do one izreke koju znamo iz knjige mudrosti u kojoj nam kroz prispodobe  Isus govori liječeći sve bolesti i čineći čudesa uporno

“Vjera te tvoja spasila.”

Tako jednostavno a opet zamršeno jer mnoge ne može ni vjera spasiti pošto se ne otvaraju, kriju, ne traže pomoć. Reklo bi se rebus nerješiv, nema nam pomoći i u tim trenutcima se javlja bolest koja kao tornado ruši sve kule i utvrde koje smo sagradili krijući se, nažalost ponajprije od samih sebe. Dolazimo u stanje razgolićenosti  gdje više nemamo što kriti, kada sami sebe vidimo na dnu  u kaljuži. Ta je točka za neke slom, za neke prijeloma.  Dragi moji bolni i puknutih niti zapamtite onu:

“Na muci se poznaju junaci!”

Vjera je temelj da u tim trenutcima možemo krenuti u borbu i da se mognemo ustati i teret svog života uprtiti  i radosno ponijeti.

Još jednom  hvala od srca svima koji su bili prisutni predstavljanju knjige.

Hvala mojim ratnicima ćukašima i Inžinjercma 126. d.p.

Mojim zagrepčanima gospodinu Patriku Polimcu  i mom dragom i dobrom prijatelju  Iliji Trzinu.

Hvala “radnom kolegi” gospodinu Saši Tadincu na foto pomoći.

Hvala HTV  novinarki gospođi Magdaleni Šipić i voditeljici emisije “Libar” Hit radio Sinja gospođici Mariji Maroš na medijskom praćenju predstavljanja knjige.

Hvala voditeljici predstavljanja gospođi Ireni Bradarić.

Hvala od srca Paucima koji su me ugodno iznenadili na čelu s mojom dragom Sandrom koji su me odmah uzdrmali i  potekla je suza.

Hvala mojim roditeljima koji su me istrpili čitavi život i mojim curama koje me trenutno trpe, mojoj Renati i Ivi suncu koje za me sja.

Hvala gospodinu Stipi Krci na ričima koje sam spremija u sandučić.

Hvala mom Njijoviću, gospodinu Draženu Klariću na lipim ričima al  i na onom što veže naše i njijove koje samo mi možemo stvarno opipati.Ujedno mi je ostalo ono da sam prvi pisac u Klarića.

Hvala na nesebičnoj pomoći mojoj osobnoj lektorici koja mi je bila i osobni savetnik u pisanoj riči gospođi Niveski Juraga-Kovačev.

I na kraju hvala Bogu da mi je podario tako velikog čovika i vjernika, pa mog kazata i prijatelja don Josipa Dukića, zahvalio je svima koji su dali svoj doprinos u nastajanju knjige “BITKA ZA ŽIVOT” autor knjige Jozo Klarić-Klajo.

M.M.

.


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

jedanaest − 7 =