U SRBU JE ’41. ČETNIK BIO I ĐOKO JOVANIĆ…STRAVIČNI ČETNIČKI ZLOČINI NAD HRVATIMA…

Katoličkoga svećenika don Jurja Gospodnetića vezana su vodili Bosanskim Grahovom, a potom doveli u Srb, gdje su ga pekli na ražnju. Užas neprihvatljiv zdravu razumu tim je gori kad se doda da je muke svoga sina morala pod prijetnjom četničke kame promatrati i starica majka...

Prosvjednici u Srbu
Podijeli
  • 614
  •  
  •  
  •  
  •  
    614
    Shares

Zločini nad Hrvatima zbili su se i u Poljicama, Mišljenovcu, Jasenovači, Donjem i Gornjem Lapcu, Velikom i Malom Bubnju koja su bila pod upravom iste župe. U četničkom ustanku stradavaju tad i žitelji s tromeđe Like, Dalmacije i Bosne, Drvara i okolice, Bosanskoga Grahova i okolice. U Drvaru je ubijeno 300 Hrvata, Bosanskom Grahovu 62, odnosno u župi 568 osoba, a u Krnjeuši 130 ljudi hrvatske nacionalnosti.

Poput kanibala, pak, četnici đenerala Draže iz vlaka su u postaji Vagnju izveli hodočasnike s proslave blagdana Svete Ane, pogubli ih i bacili u jamu Golubnjaču kod Drvara. Katoličkoga svećenika don Jurja Gospodnetića vezana su vodili Bosanskim Grahovom, a potom doveli u Srb, gdje su ga pekli na ražnju…

Nakon što su prošle godine istoga nadnevka, zlokobnoga 27. srpnja u organizaciji Ministarstva branitelja hrvatskoj majčici zemlji na Dabinu vrhu u Brotnji kod Srba i u općini Gračac, vraćeni ostaci zvjerski ubijena 24 civilna člana obitelji Ivezića, komemoracija je održana i u petak. Na ovaj skup 77. „obljetnice stradanja 24 civilne žrtve ustanka 27. srpnja 1941.“ članove 38 ogranaka „Hrvatskoga domobrana“ u cijeloj državi i druge domoljubne organizacije pozivali su zadarski nastavljači stoljeće i pol duge tradicije hrvatske oružane sile, vojske najljepšega imena u svijetu. I ponovo, još jednom prikriveno, nisu precizirali čijega ustanka i protiv koga srpskopravoslavnih hajduka, državljana NDH protiv Hrvata i njihove države. Tako je ove godine već održano niz parastosa i sjećanja u Srbima mitskom Jadovnu, kod Šaranove jame, čije održavanje neutemeljeno forsira izvjesni banjalučki anonimac Dušan Bastašić, bilo je i u Banskom Grabovcu i Krstinji gdje slave dan borca 4. srpnja (?’), a ponovilo se, eto, i u u Boričevcu, općina Donji Lapac. Misa zadušnica održana je u crkvi Rođenja BDM u Boričevcu, uz blagoslov grobnice žrtava Hrvata iz roda Ivezića. Premda nije neprimjereno spomenuti, sve troškove snosi državni proračun Republike Hrvatske, te budžet jedinice regionalne samouprave, Zadarske županije. Suludo je, licemjerno i svjesno protuhrvatski, nacionalno izdajnički, s očiglednom namjerom političke vrhuške da se svidi potomcima dušmana koji svojim lažima prikrivaju zločine. U slučaju Banskoga Grabovca, u čijem su šumskom kompleksu Jelik iza 1945. nasljednici terorističkih i zločinačkih bradonja s petokrakom na kapi masovno likvidirali sve njima nepoćudne (Hrvate!), nije naodmet spomenuti da su do srpnja 1941. Vasilj Gaćeša i Nikola Demonja tada još bili klasični šumski hajduci i odmetnici, četnici.

Bivši četnici narodni heroji Jugoslavije

Sve do fiksacije 28. rujna 1941., kad su, tvrde, polagali prvu partizansku zakletvu s Hrvatima Vlade Janića Cape i tad se počeli nazivati partizanima. Ubijali su druge i drugačije na slavu kralja i otadžbine, da bi potom, skinuvši zlokobnu kokardu (opet protiv Hrvata) postali narodni heroji jugoslavenske federacije?! Slično je i u slučaju ličkoga Srba i proslavljenoga četnika Đoke Jovanića, važnoga druga Šeste ličke, generala JA i narodnoga heroja. Premda je s povijesnoga stanovišta i istine sve jasno, Hrvati i dalje, još tamo od nasljedne Sanaderove premijerke Jadranke Kosor, prešutno slave obljetnice onih koji su ih bešćutno i genocidno ubijali kao kolonijalni osvajači. Kosorova je prije jednoga desetljeća ishodila preko 3,2 milijuna kuna državnoga novca za popravak spomenika srpskoga ustanku u Srbu. A Zrinka Ćorić, dopredsjednica „antifašističkih boraca i antifašista Petrinje“, opetovano je davila strpljive slušatelje „kako su danas ovdje da se suoče s istinom…“ Isitnom, možda, ali uporno i nametljivo jednostranom, dodajemo. Spomen-obilježje civilnim žrtvama Drugoga svjetskog rata u Banskom Grabovcu (1285.?) ima svojstvo kulturnoga dobra, reče Z. Ćorić. „Samo tako se čuva povijest, identitet i dostojanstvo naroda…“, kazala je prva „antifa“ grada koji je teško stradao upravo od crvenih fašista pola stoljeća kasnije. Slična trabunjanja ponovio je i Pupovčev državni antifašist Franjo Habulin (koji brižno čuva Plenkovićevu koalicijsku većinu – op.a.), te izaslanik Srpskog narodnoga vijeća Bogdan Rkman, ratni huškač rugalica i poratni dožupan u Sisačko-moslavačkoj županiji. Habulin je govoreći o pripremi referenduma, ponovio nimalno istinitu tvrdnju Andreja Plenkovića da bi njegova realizacija odvela Hrvatsku 77 godina unatrag.

Svećenik na ražnju u Srbu

Kad je riječ o Brotnju, čije su članove šest obitelji Ivezića, ukupno 37 osoba s dvanaestoro djece u dobi od tri do četrnaest godina smaknuli četnici i bacili u obližnje jame na Dabinu vrhu ( gdje dotad bila katolička kapela i groblje – nap. a.), u Srpskom Klancu i Golubinki. Zločini nad Hrvatima zbili su se i u Poljicama, Mišljenovcu, Jasenovači, Donjem i Gornjem Lapcu, Velikom i Malom Bubnju koja su bila pod upravom iste župe. U četničkom ustanku stradavaju tad i žitelji s tromeđe Like, Dalmacije i Bosne, Drvara i okolice, Bosanskoga Grahova i okolice. U Drvaru je ubijeno 300 Hrvata, Bosanskom Grahovu 62, odnosno u župi 568 osoba, a u Krnjeuši 130 ljudi hrvatske nacionalnosti. Poput kanibala, pak, četnici đenerala Draže iz vlaka su u postaji Vagnju izveli hodočasnike s proslave blagdana Svete Ane, pogubli ih i bacili u jamu Golubnjaču kod Drvara. Katoličkoga svećenika don Jurja Gospodnetića vezana su vodili Bosanskim Grahovom, a potom doveli u Srb, gdje su ga pekli na ražnju. Užas neprihvatljiv zdravu razumu tim je gori kad se doda da je muke svoga sina morala pod prijetnjom četničke kame promatrati i starica majka. T

Napisao: Josip Frković


Podijeli
  • 614
  •  
  •  
  •  
  •  
    614
    Shares

22 KOMENTARI

  1. DJOKO JOVANIC je bio u grupi sa cetnicima koji su etnicki cistili teren i ubijali sve sto je Hrvatsko ,a poslje ww2 general krvnika valtera i ljubavnik jJovanke ,1998 je htio napravit drzavni udar sa Jovankon ali je otkriven od KOSA pa su Djoko i Jovanka Broz zavrsili u zatvoru ,

  2. Kakve se mi lazi cetnicke naslusamo.Vec i vrapci na grani znaju da u Srbu slave etnicko ciscenje i pokolj Hrvata naprimjer Boricevac i dobar dio Like.Pred kraj 2 sv.rata zamijenili kokarde sa zvijezdom i oni su veliki antifasisti.Mi u domovinskom ratu smo ih sve pustili da odu i evo kako nam vracaju.Nezahvalna bagra i dio vlade Hr koji ih podrzava.

  3. Plenkovicu veleizdaju ti ni povijest ni narod neće oprostiti..naročito hrv.mladost koja je u dom.ratu krvarila dok si ti u udobnim krevetima ljulja svoju guzicu. Držati vlast s “dokazanim” neprijateljima je čin koji se zove VELEIZDAJA.

  4. Moj brat je rodjen tjedan dana prije tog “ustanka”. Otac je prije rata bio dobar prijatelj sa sinom srpskog prote. Kad je počeo “ustanak” taj “prijatelj” je postao vodja četničkog odreda. U jednom trenutku je njih tridesetak prljavih i neobrijanih četnika opkolilo mog tatu i htjeli su ga, vjerojatno, ubiti. Majka je pošla sa sjekirom da brani svog supruga, ali su je susjedi Hrvati naveli da odustane. Na okolnom brdu odred talijanskih “fašista” je vidio taj incident i odmah raztjerali četnike, koji su pobjegli glavom bez obzira. Kad su to doživjeli moji roditelji odmah su morali odseliti se u Slavoniju i Srijem. Poslije se nikad nisu smjeli vratiti ni u posjet sve do smrti.
    Nekoliko godina poslije Oluje je moj isti brat posjetio matični ured u rodnom gradiću roditelja i doznao da su svi koji su imali isto prezime, od kojih su neki bili tatini rodjaci, svi su imali narodnost “srbin”. Od Hrvata postali srbi. Naravno, to se poslije izpravilo, ali to je elokventan primjer odkud toliko srba. Još me više smeta kad po hrvatskim portalima, naročito šugoslovenskim, pišu srbi i tvrde da su Hrvati “pokatoličeni srbi”.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

jedanaest + dvanaest =