U SPOMEN MLADENU KUŠECU: IZLOŽBA ‘U ŽIVOTU JE VAŽNO DA NE SKIDAŠ PLOČICE SA ZIDA U KUPIONI’

Kušec je svojom ljubaznošću iskrenim odnosom prema ljudima otvarao sva vrata. Ljudi su ga voljeli, vjerovali mu. On je vjerovao ljudima. Taj je odnos bio obostran. Mladen Kušec je neponovljiva veličina, a praznina koja ostaje nakon njegova odlaska, takva je da nema toga da je popuni. Gubitkom postajemo svjesni njegove veličine....Dragi i neponovljivi Mladene, hvala Ti i neka ti laka bude voljena hrvatska zemlja koju si toliko i istinski volio!...

Foto-Braniteljski portal
Podijeli

Otvorena je izložba ‘U životu je važno da ne skidaš pločice sa zida u kupioni’ u spomen Mladenu Kušecu. Izložba je otvorena u HNK-u Šibenik u sklopu 61. Međunarodnog dječjeg festivala (20. lipnja – 3. srpnja 2021.), a otvorila ju je urednica izložbe, teatrologinja dr.sc. Martina Petranović, članica HAZU-i…

Mladen Kušec bio je dugogodišnji suradnik i prijatelj MDFa, i kojeg se, bez pretjerivanja može nazvati Dobrim duhom festivala. Njegova energija, ljubaznost, strpljivost i predanost poslu označili su sav karakter njegovog angažmana. Nesebičnost kojom je širio znanje i dijelio iskustvo stvorile s mnoge mlade opčinjene potrebom za iskorakom, dokazivanjem i ispravnim kazivanjem svojeg stava.

Novinarska radionica ‘Zujalice‘ su postale ‘brend’ Međunarodnog dječjeg festivala (MDF-a), a kreacija su Mladena Kušeca. I ne samo zujalice! Mnoge emisije, zapravo čitav program za djecu i mlade HRT-a obilježio je Mladen Kušec.

Opisati na ovom mjestu njegov opus je nemoguće jer se on tkao godinama, kilometrima i satima razgovora…. Njegov pristup je bio jedinstven, točno kakav je bio i sam Mladen, jedinstven.

Foto -Braniteljski portal

Izložba je nedvojbeno pokazala sav raskoš i bogatstvo Mladenovog rada i kreativnosti, ali, nema sumnje, u jednu izložbu se ne može stijesniti produkt takvog čovjeka. Svaki njegov intervju je priča za sebe, svaka njegova pjesma…

Obitelj Zmijanović u ime obitelji Kušec – zahvala-Foto-Braniteljski portal

Obitelj Zmijanović se zahvalila ispred obitelji Kušec. Ravnatelj HNK-a Jakov Bilić obratio se prisutnima, a opus Mladena Kušeca je auditoriju približila dr.sc. Martina Petranović  svojim sažetim prikazom opusa Kušeca i njegovog značaja za svekoliko hrvatsko novinarstvo i kulturu uopće.

‘…ličnost čije su djelovanje i osobnost duboko i trajno obilježili svakoga tko se imao prilike susresti s njim i/ili njegovim radom, čijim smo zalaganjem bogatiji za spoznaju da život može biti mnogo plemenitiji i ljepši ako zadržimo barem malo dječjega u sebi, bez kojega možda nikada ne bismo spoznali koliko je doista u životu važno da ne skidaš pločice sa zida u kupioni.’ –  dr.sc. Martina Petranović

Mlada šibenska spisateljica i ‘zujalica’ Lucija Zmijanović je pročitala pjesmu posvećenu Mladenu Kušecu ‘Cvijet koji ne vene.

Cvijet koji na vene

Cvijet taj ne vene

Maše na suncu

I zove me na igru.

‘Danas mi je on najbolje društvo’

Kažem mami

I sjednem kraj cvijeta na sunce.

Alegoriju na Kušeca osobno, kao na neprolaznu vrijednost, dušu čovjeka posvećenog plemenitom cilju kojeg je sebi zacrtao – čuti i svijetu prenijeti što djeca misle!

Pjesma govori u dvojakom smislu; o doista cvijetu koji ne vene, onom od plastike,  flip-flop plastičnoj igrački koju je Kušec kupio Luciji, a radi se o plastičnom cvijetu koji je ljulja na solarne baterije…. I koji doista ne vene. Takva je bila i Mladenova duša, kaže Lucija, ona koja ne vene, uvijek na usluzi i pomoći. Onaj koji se nesebično daje u nebrojenim satima rada s djecom i odraslima kojeg zanima što to djeca imaju za reći !?

Kušec je svojom ljubaznošću iskrenim odnosom prema ljudima otvarao sva vrata. Ljudi su ga voljeli, vjerovali mu. On je vjerovao ljudima. Taj je odnos bio obostran. Mladen Kušec je neponovljiva veličina, a praznina koja ostaje nakon njegova odlaska, takva je da nema toga da je popuni. Gubitkom postajemo svjesni njegove veličine.

Nepotrebno je apostrofirati i naglašavali njegove dosege, ovdje govorimo o čovjeku, Mladenu Kušecu, a to je bio čovjek od glave do pete! Potpuni gospodin bez premca.

Ostaje nam na koncu samo kazati da smo privilegirani da smo živjeli uz takvog velikana hrvatske kulture, novinara i pregaoca, čovjeka.

Dragi i neponovljivi Mladene, hvala Ti i neka ti laka bude voljena hrvatska zemlja koju si toliko i istinski volio!

G.S. /Braniteljski portal



O Mladenu Kušecu iz 1991 godine-Prvi je brutalno pretučen od srpskih odmetnika i zločinaca Hrvatski novinar 

Kao novinar umalo je stradao na zadatku 1991. godine kada je brutalno pretučen od brojnih srpskih pobunjenika u Titovoj Korenici na novinarskom zadatku 1. travnja 1991. godine, dan nakon “Krvavog Uskrsa” na Plitvicama.

Prvi brutalno pretučen od srpskih odmetnika i zločinaca Hrvatski novinar 

Od teških ozljeda, potresa mozga, slomljenih rebara i brojnih kontuzija po glavi i tijelu, oporavljao se u Traumatološkoj bolnici. Osim Kušeca pretučeni su i novinari Hrvatskog radija Miljenko Kopač i Dubravko Pavčec, a što se točno dogodilo prije samog napada Kušec je ispričao za Večernji list 6. travnja 1991. godine. -Došli smo do Motela, pitao sam vojnika za dopuštenje za prolaz. Dopustio je. Ušli smo u Korenicu, parkirali vozilo, vidjeli smo da su Sarajlije već prije nas došli te su naveliko snimali. Grupa ljudi je bila oko njih. To nam je bila potvrda da je situacija prilično normalna. Otišli smo do Hotela, vidjeli da je pun ljudi i pogledali je Ii tamo možda beogradska ekipa, ali je nismo našli. Popili smo piće i izašli van, sjeli u kola i taj čas oko kola, ne znam otkud su se stvorili, ljudi u civilu. Jedan od njih je došao do mene i tražio dokumente. Rekoh, ja vam nisam dužan to pokazati, jer ste u civilu, ako mi pokažete vašu službenu iskaznicu, dat ću vam sve svoje dokumente. On mi pokaže, ali vanjsku stranu te »službene« iskaznice. Kasnije sam doznao od njihove milicije da mnogi imaju takve iskaznice i to pokazuju, i da je to štos. No dobro. Mi smo dali svoje iskaznice, izričito su tražili i od vozila prometnu dozvolu.  A onda je rekao: »a sada izlazite van da pretražimo kola«. Izašao sam, ali me jedan istog trena udario. Pitam: što je s vama ljudi, što se događa? No tu više ništa nije pomagalo. Čim je jedan počeo tući nastavili su svi  – ispričao je Kušec i dodao kako su pomahnitali vojnici znali da je on novinar.

-Da, pokazao sam im novinsku iskaznicu. Ali ona čarobna riječ Hrvatski radio bila je presudna. Mene su počeli tući i nogama i rukama, pa sam izgubio orijentaciju gdje sam. Vidio sam samo da su jednog kolegu isto dobro izudarali nekim metalnim predmetom i tada su· me bacili na pod. Onda sam dobio nogom udarac u glavu, prije toga šakom. Sve mi se zavrtjelo, ali sam se uspio nekako dignuti. Već tada sam bio sav krvav, tako da nisam više ni vidio dobro. Dvojica su me dohvatila i dalje su me tukli gdje god su stigli, nogama u predjelu trbuha i po slabinama ·otraga I tako su mi rebra polomili. Takav sam tada trebao proći kroz masu od oko stotinu ljudi koji su se okupili. Dok sam se probijao, svaki me je dokačio. »Dokle to ide?« Potom su me doveli do jedne privatne kuće i upozorili da će me smjestiti u podrum. Rekli su tu ćeš svog boga isplatiti. Nekakav ogroman čovjek s pištoljetinom pojavio se i mahao mi njome pred nosom. Uto su dovezli naša kola. Prekapajući torbe pronašli su fotografije mog kolege s nekakve obiteljske svečanosti. Taj mi reče: evo ustaša, sad je vrijeme da ga se … Ja pitam, sto je? Hrvatska zastava se vijori na jarbolu. A ljudi su negdje na fotografiji bili na slavlju. Jedna naivna fotografija na kojoj je hrvatska, dakle, službena zastava Republike Hrvatske bila dovoljna da se ovi još više razjare. Ti oko nas imali su iskolačene oči, to nisu normalni ljudi. Ja ne vjerujem da je cijeli kraj takav, jer bi to bilo žalosno. Govorim sada o jednoj hrpi ljudi koja je lamatala po tom trgu, u središtu T. Korenice. Tada mi je jedan od njih rekao –  a sad se goni. Uto je došao jedan milicionar s automatom i odveo me u stanicu. Tamo je bio i načelnik, tamo sam pao u nesvijest, nisam vise mogao od bolova izdržati. Tada je valjda vidio da je vrag odnio salu, pa su pozvani liječnici. Pomogli su mi. Nakon toga je nestao načelnik, nestali su svi milicionari, a nas su preuzeli liječnica i  liječnik. Bili su uzbuđeni, osobito liječnica, koja je plakala. Da njih dvoje nije bilo, ja ne znam što bi bilo … Oko te zdravstvene stanice okupilo se mnoštvo ljudi koji su vikali da nas treba poklati. To nam je liječnik rekao. Čekanje se strahovito odužilo dok nije došao predsjednik općine. Meni se ispričao i obećao prijevoz do prve bolnice. Tako sam došao do Bihaća, već je bio mrak. Liječnici i  svo osoblje bili su vrlo ljubazni. Ujutro smo krenuli u Zagreb – ispričao je Kušec o nemilom događaju, donosi večernji list-više FOTO-OVDJE.


Brutalno pretučen od srba1991. godine: Mladen Kušec je jedva izvukao živu glavu na zadatku: ‘Zbog udaraca nisam znao gdje sam’!


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

osamnaest − osamnaest =