TUŽNA OBLJETNICA SRPSKOG POKOLJA CIVILA U BAĆINU Počast žrtvama druge najveće masovne grobnice u Hrvatskoj…

Svaka žrtva nije ista! Postoje oni jači, slabiji, odrasli punoljetni muškarci, žena, djeca, bolesni. Ovo su bili naročito ranjivi ljudi. I bili su prvi! Ovo je bilo prije Ovčare. Često razmišljam, ako ima pakla i Raja, kopka me kako izgleda mjesto u paklu za te tipove, kako ima izgleda radni dan, tko im je šef, gdje spavaju, sjete li se ikad?”...

Podijeli

Kada su ih pronašli, tijela su im bila potpuno raskomadana. Zdrobljene lubanje, otkinute ruke i noge, trupovi potpuno odvojeni od ostalih dijelova tijela, strojevi su ih rastrgali ali i životinje…Svjedoci kažu da su prizori zgrozili čak i forenzičare. U Baćinu, mjestu na obali Une s hrvatske strane granice s Bosnom i Hercegovinom, prizori užasa iz jeseni, ratne 1991. godine, šokiraju i zbog onoga što su srpski ZLOČINCI žrtvama napravile za života, ali i nakon njihove smrti.

-Zbog likvidacija 15 zarobljenih pripadnika hrvatskih postrojbi i civila na Banovini četvoricu pripadnika srpskih postrojbi traže za ratni zločin!…

Tih je dana, u srpskoj ofenzivi, koja je imala za cilj spojiti SAO Krajinu sa zapadnom Slavonijom, pala Hrvatska Kostajnica.

Novoustoličene krajinske vlasti sastavile su popis preostalih Hrvata i 20. listopada počeli ih privoditi u vatrogasni dom u Hrvatskoj Dubici i seoski dom u Cerovljanima. Njih više od osamdeset, na današnji dan prije 30. godina, uz oružanu pratnju odvedeni su iz Hrvatske Dubice prema Baćinu. Izveli su ih iz autobusa na livadu, poredali uz rijeku. I pokosili rafalima. Dio tijela pobacan je u Unu. Dio je ostavljen na livadi da ih rastrgaju životinje.

privatna arhiva

Kada se strašan zadah leševa počeo širiti dolinom Une s obje strane granice, iz poljoprivredne zadruge doveden je bager. Iskopao je plitku jamu i u nju ubacio tijela. Kada je jama 1997. pronađena, smrznuti kosturi gotovo su virili iz nje.Samo su bili prekriveni zemljom.

DANAS JE OBILJEŽENA OVA TUŽNA OBLJETNICA MASOVNOG SRPSKOG UBOJSTVA I LIKVIDIRANJA CIVILA
-Kod spomen obilježja u Baćinu, mjestu na području općine Hrvatska Dubica u kojem se nalazi druga po veličini masovna grobnica u Republici Hrvatskoj, 21. listopada je održana komemoracija u sjećanje na likvidaciju nevinih civila ovog dijela Pounja…

Svečanost je započela polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen obilježja masovne grobnice gdje su počast odale obitelji ubijenih, predsjednik, izaslanici predsjednika Vlade RH i predsjednika Hrvatskog sabora, ministra obrane, župan Sisačko-moslavačke županije Ivan Celjak te predstavnici gradova i općina s područja županije, udruge proistekle iz Domovinskog rata i predstavnici političkih stranaka.

Masovna grobnica, druga je po broju žrtava u Hrvatskoj, podsjetila je ovom prigodom načelnica Općine Hrvatska Dubica Ružica Karagić naglasivši kako za ovaj zločin, nažalost, još nitko nije odgovarao:

„Svi mi koji smo u Domovinskom ratu izgubili nekoga od svojih najbližih često se pitamo zašto je moralo biti tako. Još uvijek i nakon 30 godina, osjećamo bol zbog gubitka, a posebice zbog načina na koji smo ih izgubili. Utjehu pronalazimo u vjeri. Puno je žrtava Domovinskog rata u ovoj našoj maloj općini. Pored kapelice Svih Svetih nalazi se spomenik žrtvama iz sela Baćin, njih 28. U neposrednoj blizini ovog spomen – obilježja nalazi se spomen – soba za sve poginule i nestale u Domovinskom ratu koji su živjeli na području općine ili su tu stradali, ukupno 137 osoba. Kaže se da čovjek živi sve dok su živa sjećanja na njega. Naša sjećanja ne blijede. Sve dok smo živi mi, živjet će i oni, u našim sjećanjima i našim srcima“.

Župan Sisačko-moslavačke županije Ivan Celjak podsjetio je da, nažalost, na području županije imamo najmanje 44 masovne grobnice:

“I po tome smo drugi, iza Vukovarsko-srijemske županije. Linija obrane Sisačko-moslavačke županije bila je najduža linija obrane u Republici Hrvatske za vrijeme Domovinskog rata. Na području naše županije izvedena je akcija Bljesak, briljantno isplanirana, veličanstvena VRO Oluja. Na području naše županije, u Sisku, osnovana je prva dragovoljačka postrojba u Domovinskom ratu, jedna satnija je bila ovdje u Hrvatskoj Dubici. U Sisku je 3. rujna oslobođena prva vojarna u Domovinskom ratu u Republici Hrvatskoj. Kažu da je rat počeo 26. lipnja napadom na policijsku postaju u Glini, da je završio predajom 21. korpusa neprijateljske vojske. Hrvatska Dubica je prva oslobođena općina na u Oluji na području Sisačko-moslavačke županije, Dvor posljednja oslobođena općina. Nažalost, drugi smo iza Vukovarsko-srijemske županije po broju ubijenih civila i po broju poginulih hrvatskih branitelja.”

Ovo sve govorim zato da bismo osvijestili činjenicu da je naša država stvorena krvlju i da su naši mnogi naši hrvatski branitelji i mnogi civili poginuli i ubijeni da bismo mi danas uživali slobodu i imali neovisnu i samostalnu državu. Naši hrvatski branitelji su najveći junaci u hrvatskoj povijesti, naglasio je Celjak.

Izaslanik predsjednika Vlade RH na komemoraciji bio je Špiro Janović:

“Ovo nije mjesto za velike govore jer ništa što čovjek kaže ne može opravdati bezumnost ovoga čina, pokolja staraca koji bi trebali biti poštovani u svakom društvu. Nažalost, naša predevna zemlja ima cijeli niz ovakvih crnih monolita: na Ovčari, Škabrnji, ovdje I sve to pokazuje Koliko je teško bilo postići ono što imamo danas.”

Mala općina Hrvatska Dubica teško je stradala u Domovinskom ratu i postala na neki način simbol hrvatskog otpora, podsjetila je izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Marijana Petir:

“U masovnoj grobnici Baćin Skela, drugoj najvećoj nakon Ovčare, ekshumirano je 56 žrtava, dok je u 15 pojedinačnih grobnica ekshumirano još 15 žrtava. Riječ je o civilima koji nisu željeli napustiti svoje domove, a ubijeni su zamo zato što su bili Hrvati ili se nisu slagali s velikosrpskom politikom. Za ratni zločin u Baćinu osuđena su u odsutnosti sedmorica pripadnika srpskih paravojnih postrojbi i ondašnje paravlasti na 125 godina zatvora. Ovaj zločin predstavljen je u tužbi Republike Hrvatske protiv Republike Srbije za genocid, a za njega su u Den Haagu između ostalog optuženi Slobodan Milošević i Mile Martić.”

Naša je dužnost da nastavimo sa procesuiranjem ratnih zločina, jer to dugujemo žrtvama i članovima njihovih obitelji, istaknula je Petir.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović upitao je tko su ti ljudi?

“Možda vaši susjedi? Tko su oni bili, što se događalo u njihovim glavama, njihvom srcu, najjačem mišiću u tijelu, ali i najopakijem, da su odlučili smaknuti, lišiti života hladno, kukavički toliko starih, nemoćnih ljudi. Naime, voli se reći da je svaka žrtva ista. Svaka žrtva nije ista! Postoje oni jači, slabiji, odrasli punoljetni muškarci, žena, djeca, bolesni. Ovo su bili naročito ranjivi ljudi. I bili su prvi! Ovo je bilo prije Ovčare. Često razmišljam, ako ima pakla i Raja, kopka me kako izgleda mjesto u paklu za te tipove, kako ima izgleda radni dan, tko im je šef, gdje spavaju, sjete li se ikad?”

Zločin u Baćinu je zločin koji je nepoznat većem dijelu hrvatske javnosti i to je tužno, naglasio je Milanović.

Nakon komemoracije uslijedili su obilazak Spomen-sobe Domovinskog rata – Memorijalnoga prostora te sveta misa u crkvi Presvetog Trojstva u Hrvatskoj Dubici za sve poginule i nestale u Domovinskom ratu.

Ivica Pandža Orkan govorio je o ovim strašnim srpskim zločinima bez kazne

Ivica Pandža Orkan napisao je sljedeće na svom facebooku,

Bila mi je čast danas u Memorijalnom prostoru u Baćinu bez ograničenja i sufliranja sto se smije a sto ne smije govoriti docekati Vrhovnog zapovjednika Oruzanih snaga RH predsjednika Zorana Milanovica koji me je iznenadio svojom dobrom pripremljenosti sto mi je dalo do znanja da nije bilo uzalud i da ljudi koji brinu o njemu i sigurnosti njegove obitelji su vrhunski profesionalci .Usput sam promatrao svaki dio njegove pratnje i tehnicko osoblje i kapa im dolje.

Ivica Pandža Orkan sa Milanovićem-foto-facebook
Ivica Pandža Orkan-“Nakon Franje Tuđmana imamo predsjednika državnika Zorana Milanovića a ne fikusa i glumatalo”
„Naravno, kultura sjećanja koju želimo, koju živimo, koju pokušavam propagirati kao političar, kao ljudsko biće, kao Hrvat i kao predsjednik Republike Hrvatske uključuje uzajamnost. A to znači i to ponavljam, a vidim da nema odjeka, ako imam pijetet prema žrtvama drugog naroda, bliskog naroda, želim vjerovati i bratskog naroda, ako idem u Jasenovac, na stratišta gdje su ubijeni ljudi nakon Oluje, u Varivode u Kninsku krajinu, onda imam nekakvo ljudsko očekivanje da netko tko predstavlja dio tog naroda s druge strane bude ovdje, da se rukujemo.
To nedostaje, to je karika, to je cijeli lanac koji nedostaje. Lanac normalnosti i sreće. Ovo je poziv i ispružena ruka. Bez uzajamnosti, bez razumijevanja, bez neke vrste priznanja nema normalnog života. Ovo je moj poziv i verbalni i fizički onima koji na neki način predstavljaju ili su na neki način slijednici onih koji su ovdje osramotili i okaljali srpsko ime – jer teško narod može biti odgovoran – da sjednemo, da razgovaramo i da se uzajamno poštujemo“, poručio je predsjednik Republike Zoran Milanović istaknuvši kako od naših susjeda očekuje uzajamnost, pružanje, življenje, .. te da je vrijeme za novo vrijeme u kojem će susjed susjedu biti samo susjed i svi samo ljudi, ništa više od toga.

napisao je Pandža na facebooku.

VEZANE VIJESTI

VIDEO Budimir Lončar, čovjek koji je Hrvatskoj uveo embargo na oružje, našao se u turističkoj ponudi grada Šibenika


Komentar sa Facebooka

Mislav Šturlan

Na području Banovine,uključujući na području Baćina,na prijelazu iz 1990. na 1991. godinu naveliko se zveketalo oružjem.Indoktrinirani mitovima o genetskim ustašama,mjesni Srbi slijepo slijedeći naredbe lokalnih voždova poprijeko su počeli gledati na svoje susjede Hrvate i to one iste svoje dojučerašnje prijatelje s kojima su išli u školu,proživjeli prve ljubavi,mladenačka pijanstva,bili vjenčani ili pak bili krsni kumovi.Početkom rujna 1991.,padom Hrvatske Kostajnice počela je evakuacija Hrvata na području Dubice a velik dio njih pokušao je doći do slobodnog hrvatskog teritorija ali malo tko je imao u tome sreće.U Dubici,predvečer 18.listopada 1991. mjesni voždovi održali su sastanak na kojem je pao dogovor o likvidaciji Hrvata.U narednim danima banditi su pohvatali mjesne Hrvate iz Baćina i Cerovljana.Držali su ih u dvorani vatrogasnog doma u Dubici a vrata su čuvala do zuba naoružane četničke straže.Dan prije,20.listopada,objavljena je bila vijest o razmjeni u Glini no uspostavit će se da je to bila ogromna laž.21.listopada 1991.,autobus sa Hrvatima,mahom staraca, se zaustavio u Baćinu.Odmetnike nisu ganule ni suze starih žena.Leševi stradalih nekoliko dana ležala su na obali Une a onda kada se smrad raspadnutih leševa počeo širiti tijela su bagerom bila ukopana u plitku jamu gdje će ostati sve do Oluje.Među žrtvama bila je i srpska obitelj Tepić čiji sin Zdravko je pobjegao od zlotvora u Samobor.Sin poginulih Tepića , Zdravko vratio se nakon Oluje u rodni kraj te je zaplakao kada je saznao za smrt svojih roditelja.Od 56 Hrvata čiji su ostaci pronađeni,njih 36 je identificirano te je pokopano na grobljima u Baćinu i Cerovljanima.Preostalih 20 Hrvata ni dan danas nije pronađeno a smatra se da su pokopani u neoznačenim jamama kod Dubice.Srbi povratnici škrti su na riječima a velik dio zločinaca vratio se na ognjišta.Među zločincima koji su u tom zločinu sudjelovali,bila je žena imena Kača koja je nakon Oluje dobila domovnicu kao hrvatska državljanka a i kuća joj obnovljena novcem od iste te hrvatske države.Među preživjelim Srbima koji nisu bili odmetnici,Osman Redžić upire prstom u dvojicu glavnih a to su komandant glavnog voda Šoša Radmanović a koji se pred kamerama RTS-a hvalio svojim zločinima u samom Baćinu te Mile Popović.Za potonjeg Milu,Osman tvrdi kako je te Srbe koji nisu bili u četnicima Popović prisiljavao da pod teškim vremenskim uvjetima čiste pravoslavno groblje.Mile Popović i danas niječe da je bio u odmetnicima,ali vjenčani list njegova sina kojemu je kum bio zloglasni Milan Babić te fotografije njega u uniformi Srpske vojske Krajine pronađene nakon Oluje demantiraju ga.Popović danas živi u Dubici a i kuća mu je obnovljena premda mu je prije 14 godina bila procijenjena na njoj treća kategorija oštećenja.Za zločin ni dan danas nitko nije odgovarao.Preživjeli banovinski Hrvati i dan danas tvrde da se svake noći u njihovim selima čuju krici nevinih žrtava i vapaji kojima traže pravdu te poručuju da budu prokleti oni koji cijelo vrijeme kriju istinu

G.S.

VEZANE VIJESTI

(FOTO-VIDEO) UŽASAVAJUĆI SRPSKI ZLOČIN BEZ KAZNE -STRAVIČAN POKOLJ U BAĆINU…Najveća masovna grobnica nakon Ovčare, o kojoj Hrvatska malo zna…Izveli su ih iz autobusa na livadu, poredali uz rijeku. I pokosili rafalima. Dio tijela pobacan je u Unu.


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

13 − četiri =