Podijeli

GOLUBOV KAMEN
2. srpnja 1992. – 2. srpnja 2020.

Treća imotska bojna u Operaciji „Tigar“ dobila je zadaću zauzimanja zloglasnog neprijateljskoga uporišta Golubov kamen, preko čijeg vrha prelazi državna granica između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te cijelog sustava utvrda i otpornih točaka oko njega. S ovog mjesta, smještenog neposredno iznad izvora rijeke Omble na nadmorskoj visini od 422 metra, agresor je od 1991. kontrolirao i razarao cijelu Rijeku dubrovačku onemogućavajući bilo kakvo kretanje jedinom prometnicom koja je vodila iz Dubrovnika ili prema njemu.

Nakon više neuspješnih pokušaja njegovog zauzimanja od strane dubrovačkih branitelja, Golubov kamen je postao simbol agresije, okruženja i potpune blokade Grada.

Iza posljednjih kuća u Mokošici, oko dva sata ujutro 1. srpnja 1992. godine, kozjom stazom prema Velikoj gomili (k. 518), krenulo je 36 pripadnika 3. satnije 3. bojne, pod zapovjedništvom Zdenka Šanića. Sa sobom su uz osobno naoružanje nosili i minobacač 60 mm, za koga su nešto mina našli pod samim vrhom, na položaju koji su prije njihovog dolaska držali pripadnici 2. bojne 163. brigade. U 04.10 sati podijelili su se u tri grupe i nakon borbenog djelovanja naših zrakoplova, neopaženo krenuli prema Golubovom kamenu, Kokotovoj glavi i Meterizima.

Zdenko Šanić “Poglavica” , zapovjednik 3. satnije 3. bojne na Golubovom kamenu.

Uočivši njihovo napredovanje oko 400 metara ispred prednje crte, neprijatelj je otvorio žestoku vatru iz osobnog naoružanja, ali i netrzajnih topova, minobacača i maljutki. Teške borbe trajale su do kasnih poslijepodnevnih sati. Premda je ranjeno osam gardista, među kojima i zapovjednik Zdenko Šanić, nakratko su uspjeli ovladati Golubovim kamenom, ali ih je neprijateljsko topništvo prisililo na manji uzmak.

Nastavak napada uslijedio je 2. srpnja, snagama ojačanim pripadnicima 1. i 2. satnije. I pored novih teških gubitaka, Bojna je zauzela cjelokupan plato i nastavila daljnje napredovanje prema Uskoplju, Vukošu i Planiku, gdje se spojila sa snagama 4. bojne 4. brigade ZNG.

Zahvaljujući suradnji sa Zavičajnim klubom Imoćana u Dubrovniku i pokazanom razumijevanju Udruga proisteklih iz Domovinskog rata Imotske krajine, sastavni dio postava u Muzeju Domovinskog rata Dubrovnik čine brojni Muzeju darovani izvorni predmeti, među kojima i oružje osvojeno na Golubovom kamenu.

Takvi su između ostalih i snajperska puška CZ M-76 s optikom koju je na Golubovom kamenu zarobio zapovjednik jednog voda – satnik Ivica Dragović, automatska puška i dalekozor s istog mjesta koje je neprijatelju oduzeo Ante Jović, te strojnica M-53 koju je zaplijenio Marko Gudelj – Žika.

Posebno mjesto u Muzeju pripada neprijateljskoj strojnici M-84, koja je s ovog zloglasnog uporišta dugo sijala strah i smrt, a Muzeju je poklonio zapovjednik 3. satnije 3. bojne Zdenko Šanić. U trajnom sjećanju dubrovačkih branitelja i građana ostat će dani kada je pobjedonosno donesena i “izložena” u caffe baru Talir, g. Frana Cetinića, kao svjedok hrabrosti i žrtve “Imotskih sokolova”, ali i konačna potvrda skore pobjede i slobode.

Autorica teksta: Varina Jurica Turk

 

 


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

tri × 1 =