Podijeli

Obitelj Štefančić podnijela je danas 29. studenoga 2019. godine DORH-u kaznenu prijavu protiv sedmorice srpskih “teritorijalaca” koji su ubili četverogodišnju Martinu Štefančić i njezinu baku 52-godišnju Bernardicu Štefančić, a oca djevojčice Željka Štefančića teško ranili u Borovu Selu, u noći 20/21. ožujka 1992. godine…

Obznanjeno je to nakon izvanredne konferencije za medije što su je u Vukovaru zajednički organizirali obitelj Štefančić, Udruga Zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara i Udruga Žene u Domovinskom ratu Zadar i Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara.

U nazočnosti oca male Martine, Zdenka Štefančića koji je s pravom kritizirao naše pravosuđe koje ni poslije više od 27 godina nije procesuiralo ovaj slučaj, detalje o okrutnom i gnjusnom zločinu iznio je suspendirani inspektor MUP-a Nikola Kajkić.

Gospodin Štefančić je već u ranijim izjavama za medije potvrdio kako su dvojica ubojica radila u hrvatskom MUP-u nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, te da je tada pozivan na razgovore u DORH, ali vezano za ratne zločine nad Srbima, dok nitko nikad nije ni spomenuo zločin nad članovima njegove obitelji.

Prema onomu što je iznio Nikola Kajkić, kaznene su prijave podnesene protiv ukupno sedam osoba (R.L., V.M., M.M., D.S., G.S., Z.M. i Z.O.) koji su u vrijeme počinjenja zločina bili pripadnici interventnog voda “TO Borova Sela”.

Zločinci su najprije oko ponoći pucali po kući Štefančićevih, a potom su iste noći, oko 3,00 sata izjutra ušli unutra, izrešetali malu Martinu i njezinu baku i teško ranili oca djevojčice. Pucali su uz automatskih pušaka i TT pištolja.

Ne samo da nitko nikad nije odgovarao za ovaj zločin, nego su počinitelji godinama živjeli u Borovu Selu ili povremeno dolazili u to mjesto, a da ih nitko ništa nije pitao.

Budući da neki od njih žive u Srbiji, Kajkić je potvrdio kako su on i obitelj Štefančić stupili u kontakt s Fondom za humanitarno pravo iz Beograda, kako bi oni podigli kaznene prijave. Jedan od zločinaca više nije među živima (počinio je suicid), a neki se nalaze na području BiH.

Ubrzo nakon što je u Vukovaru objavljena vijest o podnesenim kaznenim prijavama, oglasio se DORH koji tvrdi kako se istraga vezano za slučaj obitelji Štefančić istražuje od 1998. godine.

Reagirala je i Srbija, optuživši Nikolu Kajkića i Dražena Letića za “špijunažu”, o čemu je javnost informirala njihova BIA (“Bezbednosno-informativna agencija”). Kaznene su prijave podnesene Višem javnom tužiteljstvu u Srijemskoj Mitrovici, a njih se dvojica terete za prenošenje informacija koje su “usmjerene na ugrožavanje nacionalne sigurnosti Srbije i međunarodnih političkih i ekonomskih interesa zemlje”, a što su činili “po nalozima hrvatskih sigurnosnih i političkih struktura” prikupljajući te informacije na teritoriju Srbije.

Srbija ustrajava na obrani svojih zločinaca, a naša “pravna država” je nedopustivo indiferentna prema kažnjavanju najtežih zlodjela.

Zar nije sramotno da čak i u ovako drastičnim slučajevima lišavanja života djece i žena, nema odgovarajuće reakcije pravosudnih tijela i da sami članovi obitelji moraju voditi svoje privatne istrage?

Ima li pravde za malu Martinu i njezinu baku?

Autor / Zlatko Pinter

 


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

9 − 8 =