Tomislav Merčep osuđen zbog PROPUSTA. Tko će osuditi hrvatsko Pravosuđe za mnogobrojne PROPUSTE u osudi ratnih zločina nad Hrvatima?

Republika Hrvatska je na pogrešnoj strani povijesti, to je bio cilj progona hrvatskih branitelja i svih onih koji su je stvarali, jer da je nisu stvarali, da su se prepustili velikosrpskoj agresiji onda bi bili na pravoj strani povijesti...

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Presuda Tomislavu Merčepu;

Tomislav Merčep osuđen je zbog propusta! Osuđen je samo zato što ubojstva nije spriječio. Propustio je spriječiti ratni zločin postrojbe kojom je navodno zapovjedao, mada svjedoci nisu potvrdili da im je on naredio ili ih na bilo koji način poticao na zločine. Treba napomenuti da za počinjene zločine nisu osuđeni direktni izvršitelji, nego samo Tomislav Merčep! Bio je to klasični montirani sudski proces u kojem se ustvari sudilo državi Hrvatskoj, jer su htjeli dokazati da je nastala na zločinu. Sudac je na čitanju Presude rekao;

“Da ste reagirali na prve događaje, sve ovo se ne bi dogodilo i hrvatska povijest bi jedinim dijelom izgledala bitno drugačije. Ovako ste vašom pasivnošću i nerazumijevanjem zla koje vas okružuje, potpuno svjesno ostali na pogrešnoj strani povijesti Republike Hrvatske” to je Tomislavu Merčepu 12. svibnja 2016. kazao sudac Županijskog suda u Zagrebu Zdravko Majerović, izričući mu nepravomoćnu presudu od pet i pol godina zatvora za ratne zločine ubojstva civila iz više hrvatskih mjesta i gradova.

Republika Hrvatska je na pogrešnoj strani povijesti, to je bio cilj progona hrvatskih branitelja i svih onih koji su je stvarali, jer da je nisu stvarali, da su se prepustili velikosrpskoj agresiji onda bi bili na pravoj strani povijesti. To je nelustrirano hrvatsko Pravosuđe, koje provodi obrnutu lustraciju, umjesto da se njih lustrira, oni lustriraju hrvatske branitelje i hrvatski narod. Nema krive ili prave strane povijesti; radi se samo o hrvatskoj i jugoslavenskoj , regionalnoj, balkanskoj ili kako već da je nazovemo strana povijesti. Ono što je nacionalno svjesnim Hrvatima krivo, njima je pravo, i obrnuto.

Tomislavu Merčepu nikada nije dokazano da je i na jedan način bio povezan sa zločinima koje su mu stavili na teret, čak ni na prvome sudskom ročištu, kada je bilo prvo suđenje samim počiniteljima, Merčep uopće nije pozvan kao svjedok niti je bio zaveden u spisu… I tada kreće uigrani scenarij montiranih suđenja; medijska haranga lijevih medija koji nikako ne prihvaćaju državu Hrvatsku, razne soroševe udruge za nazovi ljudska prava, pa hrvatska izdajnička nazovi politička elita popušta i organizira se novo suđenje, na kojemu su mu prišili najniži oblik pravne odgovornosti, a to je da je on, navodno, mogao spriječiti, a nije spriječio počinitelje. I počinitelji i svi svjedoci koji su prošli kroz sudnicu, svi su unisono govorili kako Merčep sa svime nema apsolutno nikakve veze.

Kronološki povijesni prikaz i kontekst o događajima koji su uvjetovali suđenje Tomislavu Merčepu.

Padom Berlinskog zida u studenom 1989.godine počeli su se urušavati komunistički režimi Istočne Europe. Naročito se to odrazilo na Jugoslaviju, državu koja je počela pucati po šavovima još nakon smrti Josipa Broza Tita, početkom svibnja 1980.godine, koji je tu višenacionalnu državu držao na okupu.

Poznato je da je Jugoslavija bila totalitarna država sa komunističkim, diktatorskim režimom pod vlasti Komunističke partije izglačanog naziva Savez komunista Jugoslavije sastavljen od šest republičkih Saveza komunista.

Poznato je da odnosi unutar Jugoslavije pod motom bratstva i jedinstva nisu bili nimalo idilični. Srbi su bili dominantan narod, koji je zbog svoje brojnosti bio najviše zastupljen u vojsci-JNA, policiji, carini i cijelom državnom aparatu, jugounitarizam na djelu.

Poznata je velikosrpska hegemonistička politika, definirana u Načertaniju iz 1844 .godine po kojoj Hrvati nisu poseban narod, nego pokatoličeni Srbi i po kojem Srbi imaju pravo obnoviti Dušanovi carstvo, odnosno Veliku Srbiju. Nitko im je to pravo nije dao, sami su ga silom i agresijom pokušavali ostvariti uz potporu i pomoć Srpske pravoslavne crkve, koja ih je hranila i huškala velikosrpskom mitomanijom i pripremala da ratom i agresijom ostvare taj cilj, etnički očiste prostor i zauzmu granicu Virovitica-Karlobag.

Poznato je i da su Hrvati raspadom Austrougarskog carstva , nakon završetka 1.svjetskog rata, “kao guske u magli” pristali na državu Srba, Hrvata i Slovenaca, koju je kralj Aleksandar proglasivši “šestojanuarsku diktaturu” 1929.godine nazvao Kraljevinom Jugoslavijom. Zbog velikosrpskog terora od strane četnika ( militantni srpski odredi pod patronatom SPC-a) u Jugoslaviji je ubijeno dosta Hrvata; a najpoznatiji su ubijeni u atentatu u skupštini u Beogradu 20.lipnja 1928. godine u kojem su smrtno stradali Pavle Radić i Đuro Basariček, a Stjepan Radić predsjednik HSS-a umro je od posljedica ranjavanja u atentatu. Dogodile su se i Prosinačke žrtve, Sibinjske žrtve, Senjske Žrtve, kada su srpski žandari pucali na nenaoružane civile.

Sve to izazvalo je reakciju i u Hrvatskom narodu, pa je osnovan ustaški pokret da bi obranio hrvatski narod od velikosrpskog četničkog terora .Ubrzo je buknuo i 2.svjetski rat, u kojem su i na području Srbije i na području Hrvatske osnovane marionetske države pod Hitlerovim patronatom Nedićeva Srbija i Nezavisna država Hrvatska.

Srbi su i u tom ratu vidjeli priliku za ostvarenje svojeg mita o velikoj Srbiji, pa je banjalučki odvjetnik Stevan Moljević u Nikšiću 30. lipnja 1941. godine objavio elaborat “Homogena Srbija” kao četnički program stvaranja Velike Srbije u Velikoj Jugoslaviji, po kojem “Osnovna greška u našem državnom uređenju bila je što 1918. g. nisu bile udarene granice Srbije. Ta se greška mora ispraviti, danas ili nikad. Te se granice danas moraju udariti, i one moraju da uhvate celo etničko područje na kome Srbi žive sa slobodnim izlazima na more za sve srpske oblasti koje su na domak mora… Srbi, koji su se prvi na Balkanu oprli najezdi Germana sa zapada prema istoku, dobili su time pravo na vodstvo na Balkanu, i oni se toga vodstva neće i ne mogu odreći ni zbog sebe ni zbog Balkana i njegove sudbine. Oni svoju istorijsku misiju moraju ispuniti, a moći će to učiniti samo ako budu okupljeni u homogenoj Srbiji i okviru Jugoslavije koju će zadahnuti svojim duhom i dati jo j svoj pečat. Srbi moraju imati hegemoniju na Balkanu, a da imaju hegemoniju na Balkanu, moraju prethodno imati hegemoniju u Jugoslaviji.”

Srbi su dobili pravo??? Čime u najezdi Germana? Koja najezda Germana? Eto srpske lažne mitomanske povijesti, kojom oni truju svoj narod do dan danas. Povijesna činjenica je da je cijeli srednji vijek je prošao u najezdi Turaka koji su pregazili Srbiju na Kosovu polju 1389. godine i došli do Beča, a Srbi postali Turski vazali 500 godina.

Na Homogenu Srbiju nadovezuje se Valerijanov memorandum, ( naziv po episkopu Valerijanu, vikaru njegove svetosti Patrijarha Gavrila), službeni je dokument Srpske pravoslave crkve predan njemačkomu vojnom zapovjedniku Srbije, generalu Ludwigu von Schröderu, u Beogradu 9. srpnja 1941. godine.

Memorandum optužuje Hrvate da su već do lipnja 1941. godine odgovorni za ubojstva 100.000 Srba u NDH. Dopunjena verzija memoranduma, koja je u kolovozu 1941. godine podnijeta generalu Heinrichu Danckelmannu optužuje Hrvate za 180.000 pobijenih Srba u NDH, a brojka se do kraja rujna 1941. godine popela na 300.000 ubijenih.

Kopije memoranduma su odaslane izvan zemlje , te je njegov sadržaj snažnom propagandom velikosrpske mreže razglašen po čitavom svijetu.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Valerijanov_memorandum

U memorandumu su iznesene brojne lažne tvrdnje da su već do kraja proljeća 1941. godine, primjerice, svi Srbi u kotarevima Imotski, Gospić, Glina, Grahovo, Korenica, Donji Lapac, Gračac i nizu drugih, pobijeni i istrijebljeni. To naravno nije bilo točno, što će se i pokazati kod popisa stanovništva 1948. godine da su na području kotara Korenica, Donji Lapac i Gračac tijekom II. svjetskog rata posve istrijebljeni Hrvati. Po popisu iz 1948. godine točno se vidi tko je najviše stradao u 2.svj.ratu i sve laži SPC-a.

Popis stanovništva od 15. ožujka 1948.godine  demontira sve srpske laži o srpskim žrtvama. Na osnovu popisa iz 1948 i istraživanja iz 1964., Jugoslavija je u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osoba ili oko 4 % stanovništva. Po republikama, najviše žrtava je imala Hrvatska: 194.749 poginulih ili nestalih civila i partizana ili 32,6 % ukupno stradalih. Bosna i Hercegovina je imala 177.045 žrtava (29,6 %), uža Srbija 97.728 (16,4 %), Vojvodina 41.370 (6,9 %), Slovenija 40.791 (6,8 %), Makedonija 19.706 (3,3 %), Crna Gora 16.903 (2,8 %) a Kosovo 7.927 (1,3 %). U odnosu na 1931.godinu pravoslavno je stanovništvo do popisa 1948. godine naraslo za oko 997.445 osoba ili za 14,7 posto, a rimokatoličko se smanjilo za oko 18.062 osoba, bez Istre i krajeva koji su bili pod Italijom, što jasno pokazuje sve laži SPC-a o stradanju Srba.

https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/26281-s-sterc-velikosrpska-statistika-stradanja-na-koljenima.html

SPC, koja je u samoj Srbiji vrlo spremno kolaborirala s njemačkim okupatorom, dostavljala je i širila lažne dokumente o navodnim srpskim žrtvama i ugroženosti srpskog naroda, što radi i do dan danas uz suradnju SDSS, SNV-a i sve prisutnog ” ugroženog” Milorada Pupovca.

Komunistička revolucija tijekom NOB-a i suradnja sa četnicima rezultirali su prelaskom velikog broja četnika tijekom 1944.godine u partizanski pokret. Ti su četnici-partizani nakon završetka ratnih operacija bili glavni egzekutori u likvidacijama poražene hrvatske vojske NDH u razmjerima genocida, za što nitko nikada nije odgovarao.

Takvim odnosom snaga u kojem su masovno ubijani Hrvati, ubijeno je i oko 600 katoličkih svećenika, a Katolička crkva smatrana državnim neprijateljem, osudom tadašnjeg Zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, kojega su komunističke vlasti 1946. osudile na 16 godina zatvora i prisilnog rada te petogodišnji gubitak političkih i građanskih prava.

Hrvatska je ušla u novu Jugoslaviju 1945.godine sa nametnutom stigmom ustaštva i NDH, koju su joj Srbi nametnuli, a da oni nisu snosili nikakve posljedice četničkih zločina. To se jasno vidi po Jasesenovcu, koji Srbima služi za neprestano prozivanje Hrvata za ustaštvo, a da se njih ne proziva za iste takve logore i holokaust počinjen u Nedićevoj Srbiji u logorima;

  • Koncentracijski logor Banjica (kod Beograda), prema stvarnim pokazateljima kroz logor prošlo blizu 250 000 ljudi i streljano njih 30 000.
  • Koncentracijski logor Sajmište (Zemun kod Beograda, tada NDH, ali pod izravnom upravom Trećeg Reicha, okupacijska zona Istočni Srijem), procjenjuje se da je kroz logor Sajmište u Beogradu prošlo oko 100.000 zatvorenika od kojih su mnogi odvedeni u druge logore po okupiranoj Europi, dok je izravno u logoru Sajmište ubijeno oko 48.000 zatvorenika. Najstrašniji zločin u tom logoru je trovanje 6280 žena i djece ugljičnim-monoksidom, a potom sahranjeni u masovnoj grobnici u Jajincima.
  • Topovske šupe, kod Beograda
  • Veliki Bečkerek, Zrenjanin
  • Crveni krst (u Nišu) (30.000, od čega je oko 12.000 strijeljano, ostatak odvedeno u druge logore)
  • Dulag 183, (Šabac)
  • Svilara (Pančevo)
  • Paraćin

Vlasti Nedićeve Srbije su se redovno susretale s najvišim strukturama svetosavske crkve. SPC je izrazila spremnost da u suradnji s nacistima rade na očuvanju reda i mira. Priopćenje Sv. Arhijerejskog Sinoda SPC iz srpnja 1941.:“Sveti Arhijerejski Sinod će lojalno izvršavati zakone i naredbe okupatorskih i zemaljskih vlasti, i uticaće preko svojih organa na potpuno održavanje reda, mira i pokornosti.” Nacisti su ih nagradili za tu odanost, davši SPC-u povlastice. Od devet središta eparhija na području njemačko-talijanske okupacije, sve one su sačuvale crkvenu organizaciju.

Več u kolovozu 1942. general Alexander Löhr Srbiju je proglasio “Judenfrei” (nacistički izraz za područje očišćeno od Židova).

Da bi ti isti Srbi i SPC neprestano Hrvatima nametali krivnju za Jasenovac i Bl. Kardinala Alojzija Stepinca proglasili zločincem i spriječili njegovu kanonizaciju. Podlo i licemjerno, sa dvostrukim kriterijima. A po brojkama se vidi čista manipulacija jasenovačkim žrtvama, od 1 200 000 broj je spao na 800, pa 700 tisuća, da bi sada službeno iznosio 83 145, što nije konačan broj, jer se analizom imena dokazuje manipulacija i tim brojem. Napominjem da je cijela NDH arhiva u Beogradu, i Srbi je ne daju Hrvatskoj, sve sa ciljem da se prava istina ne sazna, jer onda ne bi mogli neprestano, godinama manipulirati i nametati Hrvatima stigmu ustaštva.

Srpska mitomanija je nevjerojatno snažno ukorijenjena i ugrađena u srpsko nacionalno biće , u njihov mentalni sklop. Uopće ne propitkuju realnost, čak ni ne dopuštaju mogućnost da njihova “istina” nije istina, nego uzimaju kao činjenicu srpsku ugroženost, mada ih nitko ne ugrožava, već suprotno, njihova velikosrpska mitomanija ugrožava mir i suživot svih naroda oko njih. Za njih su svi zločinci, samo oni nisu, nisu ni agresori , jer kao što piše u “Homogenoj Srbiji” oni “ispunjavaju ” istorijsku misiju” smatrajući da je to njihovo pravo, da posezanje za tuđom zemljom, etničko čišćenje i zločini povezani sa etničkim čišćenjem nisu nedopušteni u međunarodnim odnosima, već su dopušteni kao način ostvarenja te “istorijske misije” Zato to i je mitomanija, jer u nju vjeruju svi, ne samo običan puk, nego i intelektualne, znanstvene i naravno političke elite! Političkim elitama je velikosrpska ideologija i vezano uz nju svesrpska ugroženost sredstvo održavanja na vlasti, time mobiliziraju i homogeniziraju mase da ih slijede!

Jest da su komunističke vlasti osudile i objesile Dražu Mihajlovića, ali ga je sadašnja Vlast Republike Srbije rehabilitirala. SPC je prošla bez stradanja svećenika, još je četnike- koljače proglasila svecima SPC-a!

Sa svim tim naslijeđem dočekali smo pad Berlinskog zida, urušavanje komunizma i Jugoslavije, u kojem su Srbi vidjeli priliku za ostvarenje svoje mitološke Velike Srbije, a Hrvati svog sna o vlastitoj državi.

Demokratski procesi koji su počeli prvim slobodnim višestranačkim izborima 22.travnja 1990.godine u kojima je Hrvatska odbacila komunistički jednostranački sustav vlasti pokazali su da Srbija neće tako lako propustiti priliku za realizaciju svoje Velike Srbije .

Srbi u Hrvatskoj stali uz velikosrpsku politiku Srbije!

U Kninu je organiziran prosvjed (28. veljače 1989. godine) protiv navodne hrvatske i slovenske potpore „albanskom separatizmu“ (štrajk albanskih rudara na Kosovu). Dana 9. srpnja 1989. godine kod pravoslavne crkve Lazarica na Kosovu Polju kod Knina organiziran je veliki miting potpore Miloševiću. Mitingaši su izvikivali parole: Ovo je Srbija, Ne damo te, zemljo Obilića…. Tijekom mitinga došlo je do incidenta u kojem je iz zasjede ubijen policajac iz Drniša.

.U Hrvatskoj se održavaju srpski mitinzi tzv antibirokratske revolucije, u Karlovcu (4. veljače 1990. g), na Petrovoj gori (4. ožujka 1990. g.), uz nacionalističke parole i ikonografiju te prijetnje Hrvatima. Vođa srpske pobune u Hrvatskoj je bio psihijatar Jovan Rašković (član SANU).17. veljače 1990. g. u Kninu je osnovana Srpska demokratska stranka (SDS).

Komunistička vlast pod vodstvom Ivice Račana predaje, 14. svibnja 1990. g., oružje Teritorijalne obrane RH saveznoj vojsci JNA. Oružjem hrvatske Teritorijalne obrane su naoružani pobunjeni Srbi.

21. svibnja1990.godine, na sjednici SDS u Kninu donesena odluka o istupanju općine Knin iz Zajednice općina Dalmacija i stvara se nove Zajednice općina sjeverne Dalmacije i Like koje obuhvaćaju sljedeće općine: Benkovac, Donji Lapac, Gračac, Knin, Obrovac, Titova Korenica.30. svibnja 1990. SDS suspendira odnose s Hrvatskim saborom.

Nakon prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj jugoslavenska (srpska) propaganda širi glasine i paniku, stvara i izmišlja incidente te tako priprema srpsko pučanstvo na vojnu pobunu, stvarajući osjećaj nesigurnosti i ugroženosti. Sve je organizirano i vođeno iz Beograda. Političke vođe Srba iz Hrvatske odlaze po upute i podršku u Beograd.

3. srpnja 1990.godine, 50 pripadnika SUP-a iz Knina šalju otvoreno pismo Saveznom SUP-u gdje odbijaju poslušnost Vladi Hrvatske, tako što odbijaju nositi nove policijske odore, i odbijaju preimenovanje službe s milicija u redarstvo.13. kolovoza1990.godine, Borisav Jović prima u audienciju u Beogradu srpske izaslanike iz Krajine na čelu s Milanom Babićem. Izaslanstvo traži intervenciju Saveznih vlasti od navodne opasnosti od nove Hrvatske vlasti.

Balvan revolucija

13. kolovoza 1990.godine, pojavljuju se prve straže u većinskim srpskim općinama.17. kolovoza 1990.godine, specijalci iz zadarskog MUP-a uspjeli su odnijeti manju količinu automatskog oružja iz benkovačke policijske stanice, dok ova nakana propada u Obrovcu i Kninu intervencijom lokalnog građanstva. Oružje iz arsenala u Obrovcu i Kninu predali su se lokalnom građanstvu tih mjesta, i nastaju prve barikade po lokalnim cestama. U 18 sati Radio Knin prenio je vijest da je proglašeno ratno stanje odlukom Milana Babića. Započinje „balvan revolucija“. JNA je spriječila intervenciju hrvatske policije da uspostavi red temeljem zakona. 21. rujna 1990. godine, Srbi područje svog trenutnog interesa nazivaju „Srpska autonomna oblast Krajina“ pozivajući se na navodne etničke i povijesne granice koje nikada nisu postojale.

30. rujna 1990. godine. „Srpsko nacionalno vijeće“ proglasilo je „autonomiju srpskog naroda“ u dijelu Hrvatske s većinskim srpskim stanovništvom.

U tom povijesnom trenutku Tomislav Merčep se odmah uključio u demokratske procese 1990.godine

Na prvim višestranačkim izborima izabran je za gradskog vijećnika općine Vukovar, bio je predsjednik Mjesnog odbora HDZ-a i „sekretar za narodnu obranu“ općine Vukovar. Kao „sekretar za narodnu obranu“ općine Vukovar Tomislav Merčep je od početka činio sve da se sačuva mir, i da se izbjegnu sukobi!

Ali je prema ponašanju Srba zaključio da treba organizirati obranu. On je postavio sustav obrane Vukovara koji je odolijevao srpskim napadima više od tri mjeseca;

Pukovnik Hrvatske vojske i vukovarski dragovoljac Ivan Anđelić – Doktor o Merčepu je rekao: “Narod mu je vjerovao, stali smo iza njega, rezultati se vide. Stvorena je Republika Hrvatska i daj Bože da smo imali toliko generala sa uspjesima u Domovinskom ratu, kao što je Merčep! Organizirao je obranu Vukovara i kada smo imali najmanje, kada nam je bilo najteže, ljudi su išli za njim i jedino su njemu vjerovali – i pored Merčepa je bio naš pokojni Blago Zadro. Godine ’91. sa ono malo oružja i malo ljudi, svojim je srcem i hrabrošću zauzeo i vratio položaje izgubljene kod Pakraca… Zna se kako bi Gospić prošao i da bi i on pao da Merčep sa svojim dečkima nije došao u Liku i vratio ključne obrambene položaje u naše ruke…”

Međutim kako je političkoj “eliti” u Hrvatskoj, gle apsurda bio cilj kriminalizacija DR, DORH je još 2006. sa srbijanskim Tužiteljstvom za ratne zločine potpisao sporazum o suradnji,

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić i Tužilac za ratne zločine Republike Srbije Vladimir Vukičević potpisali su Sporazum o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida kojim je izražena obostrana spremnost da se unaprijedi suradnja na području kaznenog progona počinitelja ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, posebno onih koji imaju državljanstvo ili žive na području Republike Hrvatske, odnosno imaju državljanstvo ili žive na području Republike Srbije. (13. 10. 2006.)

“Moj optužujući iskaz u optužnicama protiv Vladimira Šeksa, Branimira Glavaša, Ivana Vekić i Tomislava Merčepa uzet je pod prisilom” ispričao je Marin Vidić Bili, nekadašnji vladin povjerenik za Vukovar s početka devedesetih, za Novi list.

Njegovo opsežno svjedočenje bivši vojni tužitelji JNA, ali i aktualni srbijanski pravosudni organi uzeli kao jedan od ključnih dokaza protiv četrdesetak hrvatskih branitelja i pripadnika ondašnjeg političkog i vojnog vrha.

Iako nije bio raspoložen za dulji razgovor i prisjećanje na dane u srpskim logorima, Marin Vidić Bili u nekoliko nam je rečenica dao do znanja da je i njegov iskaz bivšim vojnim tužiteljima iznuđen.

” Ne stojim iza onoga što u tom iskazu piše. To je svjedočanstvo izvučeno pod prisilom” istaknuo je Marin Vidić Bili, a na pitanje je li ga dao u logoru, odgovara potvrdno.

“Da, mislim da je uzet u Sremskoj Mitrovici “kaže Vidić Bili kada smo mu prepričali dijelove iskaza koji se nalaze među dvije i pol tisuće stranica spisa srbijanskog pravosuđa protiv Šeksa i ostalih. On sam nije vidio spis.

U njemu, kako je Novi list  objavio, upravo iskaz Marina Vidića Bilog najteže tereti četverookrivljenog Merčepa za planiranje i provođenje ubojstava i progona Srba na području bivše općine Vukovar tijekom 1991.   Progon iz Lušca

U dijelu iznuđenog iskaza Marina Vidića Bilog, kojeg on danas smatra nevažećim, stoji kako je Merčep na sastanku s još četrdesetak ljudi u svojoj kući u Bogdanovcima u veljači 1991. dogovorio da njegov zadatak bude »da stvori takozvane čiste prostore, očišćene od pripadnika srpske nacionalnosti, tako da linije razdvajanja između Srba i Hrvata budu sigurnije, da s ovih strana barikada koje drže Hrvati ne bude u tom prostoru Srba«.

Nadalje, Merčepa se u tom iskazu tereti za progon Srba iz Lušca te ubojstva 50-ak Srba u akciji u Borovom naselju.

https://www.maxportal.hr/vijesti/marin-vidic-bili-moj-iskaz-uzet-je-u-logoru-i-pod-batinama-nisu-tocne-optuzbe-protiv-seksa-glavasa-mercepa/

Zasluge Tomislava Merčepa Dok Anđelić

„Obranu Vukovara je postavio Tomislav Merčep, tada šef HDZ-a. Bez njega ne bi bilo ničega. On je naoružavao legalno i ilegalno svoje ljude. Merčep je radio u tvornici Borovo koja je imala 20.000 zaposlenih. Zbog njegova karaktera i poštenja, i Srbi su došli u našu Gardu, jer su ga poznavali i znali kakav je. Bili su i njegovi tjelohranitelji. Merčep je stvorio temelje za veliku tvrđavu, a drugi su se hvalili gotovom djetetu biti tata. Kako je on postavio obranu, tako je sve ostalo…“


Tomislav Merčep izlazi na slobodu: Vrhovni sud ga pustio na …www.tportal.hr › vijesti › clanak › tomislav-mercep-izla…
11. ožu 2020. — Vrhovni sud potvrdio je odluku o uvjetnom otpustu Tomislava Merčepa koji je osuđen na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina nad …
U 69. godini preminuo Tomislav Merčep – tportalwww.tportal.hr › vijesti › clanak › u-69-godini-

Merčep je odoru kaljao krvlju, pljačkom … – Slobodna Dalmacijaslobodnadalmacija.hr › vijesti › hrvatska › mercep-je-o…
17. stu 2020. — Umro je Tomislav Merčep, ratni moloh, od hrvatskog sudstva pravomoćno osuđeni ratni zločinac i čovječuljak zlokobnog pogleda koji je o sebi …
PREMINUO JE TOMISLAV MERČEP: Umro je nakon teške i …net.hr › danas › hrvatska › preminuo-je-to

Preminuo je Tomislav Merčep – Poslovni dnevnikwww.poslovni.hr › hrvatska › preminuo-je-tomislav-m…
17. stu 2020. — Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata izvijestila je kako je preminuo Tomislav Merčep. –Pokopani Merčep: Na sprovodu ratnog zločinca … – Jutarnji listwww.jutarnji.hr ›vijesti› hrvatska. Ratni zločinac Tomislav Merčep pokopan je u srijedu na Mirogoju. Brojne poznate osobe došle su na Merčepov sporovod,,….To je samo za ilustraciju kako lijevo orijentirani mediji pišu o Tomislavu Merčepu, pa čak se spuste tako nisko da napišu” čovječuljak zlokobnog pogleda” Sramotno! Je li ovaj pogled teško bolesnog čovjeka zloban? Rekla bih tužan i bolan zbog sveg zla što je doživio od vlasti države za koju se borio!

Na taj način se političke ” elite” obračunavaju sa zaslužnim hrvatskim braniteljima , samo zato jer su se usudili braniti svoj dom i svoju domovinu Hrvatsku.

Prisjetimo se ovom prigodom i generala Đuru Brodarca, kojeg su proganjali kao psa, i koji je umro u zatvoru u Osijeku, jer nije dobio adekvatnu pomoć.

Mladen Bajić i DORH kojem je bio na čelu nije tako proganjao srpske četnike za zločine nad Hrvatima, kao što je proganjao hrvatske generale i branitelje za zločine nad Srbima. I to je hrvatsko Pravosuđe? Sramota od Pravosuđa! Raditi protiv interesa hrvatskog naroda, a taj narod ih plaća? Raditi u Hrvatskoj protiv države Hrvatske, a ta država Hrvatska ih plaća? Pa toga nema nigdje na svijetu! Nema nigdje na svijetu ni predsjednika koji je kao zaštićeni svjedok, tajno otišao u Hag svjedočiti protiv države kojoj je bio na čelu? Nigdje takvih apsurda nema osim u Hrvatskoj! Kakav obraz imaju , kakvu savjest imaju svi političari od saborskih zastupnika, do Vlade i Pravosuđa, koji godinama rade protiv hrvatskih interesa i hrvatskog čovjeka? Zašto ih hrvatski glasači ne kazne na izborima za izdaju hrvatskih nacionalnih interesa, nego još uvijek glasaju za njih? Kako pa je veleizdajnik Stjepan Mesić biran dva mandata, odnosno 10 godina, i upropaštavao Hrvatsku za mene će ostati misterija!

đuro brodarac

Mladen Bajić je tako PROPUSTIO kazniti izvršitelje ratnih zločina nad hrvatskim narodom i hrvatskim civilima! Radio je upravo suprotno, proganjao je hrvatske branitelje, koji su vladajućoj “eliti” bili smetnja za njihovu strahovladu, pljačku i kriminal! Zapovjednike obrane Vukovara, dao je zatvoriti i fizički maltretirati, a na pr. kapetana Dragana Vasiljkovića pustio na slobodu?! Na sve te nepravde reagirali su 4 zapovjednika postrojbi i dolje potpisali dokument u kojem navode sve nepravde, nepravilnosti, zakulisane igre i pljačku.

 

Sramotno Izvješće državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara nastalo je u studenom i prosincu 1991. godine. Potpisuje ga Josip Manolić, predsjednik te komisije. Na 50 stranica kronološki je ispisano viđenje obrane grada heroja. No to je viđenje jednostrano s brojnim konstrukcijama koje su trebale dokazati da su Mile Dedaković Jastreb i ljudi iz njegova okruženja u suradnji s tadašnjim predsjednikom HSP-a Dobroslavom Parago uz pomoć jugoslavenske obavještajne službe zapravo radili na rušenju ustavnopravnog poretka Hrvatske. Zbog toga su vukovarski branitelji s pravom ogorčeni na to izvješće čije zaključke još uvijek nijedna od vlada nije dovela u pitanje.

Izvješće počinje događajima s početka 1991. godine i nagovještajima da će u istočnoj Slavoniji uslijediti žestoka neprijateljska agresija.

Koje li nelogičnosti i izvrtanja teza, samo zato da vladajući izbjegnu i sa sebe skinu odgovornost. Ta vukovarska mladost koja je nesebično branila svaku kuću, svaku ulicu u nadljudskim uvjetima, po Manoliću je radila ” na rušenju ustavnopravnog poretka Hrvatske?” Očito da su po njima trebali prepustiti da Srbi i JNA odmah okupiraju Vukovar , pa bi onda “štitili ustavnopravni poredak Hrvatske”, ali koje i kakve Hrvatske? Valjda one Hrvatske koju nije trebalo braniti, YugoHrvatske, zbog koje je sudac koji je osudio Tomislava Merčepa rekao “na pogrešnoj strani povijesti Republike Hrvatske” Jer Hrvatska obranjena u Domovinskom ratu je za te yugoudbaše pogrešna Hrvatska.

Ne procesuirani i nekažnjeni zločini nad Hrvatima i nacionalnim manjinama u velikosrpskoj agresiji;

Za pokolj u Borovu selu 12 hrvatskih redarstvenika, nitko nije odgovarao
Pokolji u Strugi 12 osoba i Kozibrodu 10 osoba , nitko nije odgovarao
Za pokolj u Dalju 39 osoba, nitko nije odgovarao
izvršen pokolj kod Gline 10 osoba, nitko nije odgovarao
Za pokolj na Majuru 20 osoba, Četekovcima 24 osobe, Kusonjama 20 osoba, Tovarnik 68, nitko nije odgovarao
Pokolj Široka kula 34 osobe nitko nije odgovarao
pokolj kod Bačina 56 osoba, nitko nije odgovarao
pokolj u Lušcu 59 osoba, Petrinji 76 osoba, Erdutu 15 osoba, Saborskom 29 osoba nitko nije odgovaraju
pokolji na Ovčari, 264 osobe, Škabrnji 86 osoba, Nadin 14 osoba, Klanac 20 osoba, Vrhovine i Dabar 15 osoba
pokolj u Čanku 7 osoba, Voćinu 47 osoba, Joševica 21 osoba, nitko nije odgovarao
pokolj u Luđevačkom selištu 10 osoba
pokolj u Medviđi 10 osoba
Zar

Za sve žrtve ovih masovnih zločina nema pravde, DORH bas nije nimalo briga za procesuiranje tih zločina a mi možemo samo plakati od muke i jada.

Dok je Mladen Bajić poslao hrvatske generale u Hag ekspresno, proganjao Đuru Brodarca koji je umro kao nevin čovjek, jer za njega nije podignuta ni optužnica, Tomislava Merčepa razapinjali su, nisu ga pustili ni majci na sahranu, bešćutnici!

Foto-screenshot

Da bude jasno, krivnja je prvenstveno na Državnom odvjetništvu, koje, očito, ne radi svoj posao kako bi to moralo činiti. Teško da se radi o nemaru, bit će da je sve što se u sklopu zločina nad Hrvatima i Hrvatskom u Domovinskom ratu radi, odnosno ne radi, stvar politike, da su politički moćnici odlučili da se u sklopu sveopće „pomirbe u regiji“ taj proces ne smije „opstruirati“ nekakvim procesima za počinjenje ratnih zločina nad Hrvatima koje su počinili četnici, što ‘domaći’, što uvezeni, i JNA. A vjeran vojnik te politike je Državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić. Što je on sve ove godine radio? Zašto nije radio ono što je trebao raditi? I, ključno pitanje, zbog čega svake godine njegovo izvješće o jednogodišnjem radu bude prihvaćeno u Saboru, i zbog čega ga podupire predsjednik države?

Odgovori na ta pitanja jednostavni su i jasni. Navedenim političkim moćnicima nije do dobrobiti Hrvatske, a niti do stvarne pomirbe. Preduvjeti za takvu pomirbu su jasni: priznanje agresije na Hrvatsku od strane Srbije/Jugoslavije, JNA i pobunjenih Srba u Hrvatskoj, istina o nestalim Hrvatima, vraćanje svega opljačkanog i odnešenog iz Hrvatske, nadoknada ratne štete i sudski progon svih zločinaca prema Članku 3. Zakona o općem oprostu. Njima, cjelokupnoj političkoj ‘eliti’ nakon 2000. je tek do ‘pomirbe’ kako bi se Hrvatska i Srbija ‘jače povezale’, čime bi se ostvarile želje i namjere Srbije, jugofila u Hrvatskoj i dobro znanih vanjskih čimbenika, EU i Velike Britanije , koji žele Srbiju odvući od utjecaja Rusije, opet na štetu hrvatskog naroda, a Srbi to itekako koriste provođenjem Memoranduma SANU 1,2 i 3 u čemu im pomažu i odnarođene hrvatske političke ” elite”, koje umjesto da rade za hrvatske interese, rade za interese EU i raznih interesnih skupina.

I baš stoga im je u interesu da se o Zakonu o općem oprostu stvori mišljenje kao da je u njemu krivica što, eto, ne mogu biti kažnjeni mnogi (ogromna većina!) zločina nad Hrvatima tijekom Domovinskog rata. Zakon o općem oprostu, dakle, abolira samo one koji su sudjelovali u oružanoj pobuni, ali nisu počinili zločine nabrojane u Članku 3. Zakona. Pojednostavljeno rečeno, tko je od pobunjenih Srba nosio pušku i borio se samo protiv naoružanih hrvatskih jedinica, i to u skladu s običajima rata, aboliran je ovim Zakonom. Treba naglasiti da je ovakav Zakon izrazito velikodušan prema onima koji su izvršili djelo oružane pobune protiv Hrvatske. U Sjedinjenim Državama, primjerice, 18. Amandman Ustava, koji potječe još od Američkog građanskog rata, kaže da će se svi dugovi i obveze države prema onima koji su se pobunili protiv SAD, kao i njihovi zahtjevi prema državi proistekli iz pobune smatrati nezakonitim i ništavnim.

Uloga Državnog odvjetništva i Pravosuđa je pravda i pravednost, a hrvatske, češke i mađarske žrtve tu pravdu nisu dobile. Isključivi krivac je Pravosuđe , koje je olako aboliralo 20 641 četnika, a za hrvatske žrtve nije ishodovalo pravdu, a kako izgleda nikada ni neće! Prošlo je 30 godina, ratni zločin ne zastarjeva, ali ne postoji ni volja, ni nakana da se bilo koga procesuira za ratni zločin nad Hrvatima, Česima i Mađarima.

Tako je Mladen Bajić i oni koji su ga zamijenili umjesto da proganja četnike, proganjao hrvatske branitelje i generale! Koliko godina zatvora je zaslužio za te velike propuste, ako je Merčep za propust 7 godina?

Hoće li ikada netko odgovarati za nečinjenje, nemar i nevoljkost u obnašanju dužnosti? Neće, jer kod hrvatske političke i državne “elite” nema odgovornosti prema nikome, ni prema poslu koji obavljaju, ni prema hrvatskom narodu koji ih je birao! Ops , ima, ima prema novcu! Prodane duše!

Autor / Lili Benčik/ hrvatskepravice

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora** 



Vezane vijesti;

VUKOVARSKI JUNAK IVAN DOK ANĐELIĆ: E moj prijatelju Tomo, ti si nas postrojio na današnji dan 1991. u Bogdanovcima.Svi su se divili tvojoj Hrabrosti, a danas stotinjak ljudi obilježava tvoju i našu obljetnicu da tebe nitko ni jednom riječju ne spominje!


Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

2 × četiri =