Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

U srce Mediterana smjestila se od stoljeća sedmog Republika Hrvatska, mlada država po stjecanju neovisnosti u novijoj povijesti, ali tako stara po svom postojanju i kulturi…

Ilirsko pleme Dalmati naseljavalo je ove naše prostore još u 4. stoljeću prije Krista i zato se najjužnija pokrajina u Hrvatskoj zove Dalmacije. Prostire se slikovito kazano od Ravnih kotara do Konavala s brojnim otocima, biserima hrvatskog juga.

Jedan od glavnih zanimanja dalmatinskog čovjeka je turizam, a koji bi u skoroj budućnosti trebao postati i glavni izvor prihoda stanovništa na ovom dijelu Mediterana.

Tome ide u prilog i ljepota i razvijenost obale, brojne luke, uvale, zaljevi. Stotine turističkih brodova, najviše kruzera tijekom sezone posjeti Dalmaciju i njena ljepote. Mnogo je turističkih bisera diljem Dalmacije, ali posebnu pozornost privače otok Hvar i grad spomenik – Dubrovnik.

Mada je i Split jedan od turističkih bisera na Mediteranu, ovaj 1700 godina stari grad središte je Dalmacije. Sedamnaestoljetni Split – Grad Svetog Dujma, zaštitnika i mučenika, sa svojom samosvješću, identitetom drevnog grada, uz bogato povijesno, graditeljsko i kulturno umjetničko naslijeđe te prirodne ljepote mediteranskog pejzaža – ima još jednu nezaobilaznu snažnu sastavnicu. Sport i sportske zvijezde koje su lansirane iz Dujmova grada i koje uz začudnu brojnost i intezitet čine uočljivu „splitsku galaksiju“, na sportskom nebu svijeta.

Na manje od 80 km četvornih, što čini 0,0000156 % zemaljske površine, zlatnim slovima upisalo je svoje ime 68 osvajača olimpijskih medalja, što daje za pravo onima koji tvrde da nigdje na svijetu na manje prostora nije rođeno više vrhunskih sportaša, niti je stvoreno toliko velikih klubova.

Najveći i najpopularniji sportski klub ne samo u Splitu i Dalmaciji, nego i u cijeloj Republici Hrvatskoj je Hrvatski nogometni klub Hajduk.

Priča o Hajduku počinje 13. veljače 1911. godine kada su četvorica splitskih studenata Vjekoslav Ivanišević, Fabjan Kaliterna, Lucijan Stella i Ivan Šakić, zajedno s Vladimirom Šorom, osnovali Hrvatski nogometni klub Hajduk, koji nedugo zatim izrasta u veliki nogometni klub i uvijek ostaje na toj razini unatoč tomu što mu je svaki rat prekidao i ometao djelatnost. Valjda i zbog toga ovaj klub oduvijek prati slogan njegovih navijača „Hajduk živi vječno“.

Potrebno je reći da je klubu dao ime profesor Josip Barač, a prvi predsjednik kluba bio dr. Kruno Kolombatović.

Radi povijesti potrebno je naglasiti da je svoju prvu utakmicu Hajduk odigrao 11. lipnja 1911. godine u Splitu, protiv momčadi Calcia, kluba talijanske manjine u Splitu i pobijedio sa čak 9:0.

Isto tako treba reći da je Hajduk prvu službenu međunarodnu natjecanju odigrao u Beču, 1927.  protiv momčadi Rapida, tada jednog od najjačih europskih klubova, u okviru natjecanja za Srednjoeuropski kup, kada je poražen sa 8:1.

Tijekom, tako duge, bogate i jedinstvene povijesti, Hajduk ima bezbroj specifičnosti. Prva je da je prvi Hajdukov zgoditak još davne 1911. godine Šime Raunig protiv Calcia postigao koljenom, druga da je 1924. godine cijela momčad nastupila kao reprezentacija države osim vratara jer je on bio strani državljanin, treća da je jedan od rijetkih klubova u svijetu, kojemu je posvećena jedna opereta, kao 1926.godine Tijardovićeva Kraljica lopte, četvrta da je na njegovoj utakmici u jeku II. svjetskog rata 23. rujna 1944. godine u Bariju, protiv reprezentacije Britanske vojske (2:7),  bilo čak 50.000 gledatelja, peta da je Hajduk 28. svibnja 1945. godine ukazom predsjednika Francuske Charlea Degaullea proglašen «Počasnom momčadi slobodne Francuske», za doprinos u Drugom svjetskom ratu i borbi protiv fašizma, šesta da je 1950. godine osvojio prvenstvo bez ijednog poraza, sedma da je 1979. godine za njega izgrađen, tada najljepši, stadion u Europi,

16 olimpijskih medalja nose Hajdukovi igrači, kao i 12 svjetskih i četiri europske. Hajduk je igrao na gotovo 500 stadiona, u osamdesetak država na svim kontinentima, primili su ga mnogi veliki svjetski državnici među njima i dva puta Sveti otac Ivan Pavao Drugi, a cijeli ga život prate njegovi izuzetno vrijedni navijači, okupljeni u njegovoj Torcidi najstarijoj navijačkoj skupini u Europi, osnovanoj 1950. godine.

Nadaleko je u svijetu poznata i Hajdukova omladinska škola koju je 1919., stvorio Hajdukov i hrvatski trenerski bard Luka Kaliterna, odmah poslije Prvog svjetskog rata.

Iz te škole izišli su brojni treneri i igrači koji su diljem svijeta pronijeli slavu Hajduka,Dalmacije i Hrvatske. Produkt te škole je i legendarni nogometni trener Tomislav Ivić, čovjek koji se ubraja među 15 najtrofejnijih trenera u svijetu sporta, ne samo nogometa.

Iz Hajdukove nogometne škole iznikli su najveći biseri hrvatskog nogometa: Vladimir Beara, Frane Matošić, Ivica Šurjak, Zlatko Vujović, Ivan Gudelj, Slaven Bilić, Alen Bokšić, Aljoša Asanović, Robert Jarni, Darijo Srna, Stipe Pletikosa, Milan Rapaić, Ivan Perišić, Nikola Vlašić, Mario Pašalić, Nikola Kalinić

Najbolje godine svoje karijere u Hajduku su proveli najbolji hrvatski nogometaš 20. stoljeća Bernard Vukas, kao i najbolji slovenski igrač u prošlom stoljeću Brane Oblak, tu su veliki trag ostavili i Blaž Slišković, Niko Kranjča te brojni drugi legendarni igrači.

Treba reći da su po uzoru na Hajdukovu nogometnu školu ustrojene nogometne škole nogometa slavnog Ajaxa iz Amsterdama i francuskog Bordeauxa i da su ih ustorojili hajdukovi stručnjaci Tomislav Ivić i Ante Mladinić.

Hrvatski nogometni klub Hajduk, iz Splita, Dalmacije i Hrvatske nikada nije napustio prvoligaško društvo, niti mijenjao ime, iako je imao burnu prošlost egzistirajući u svojoj dugoj povijesti kroz tri rata i četiri države: Austro – Ugarskoj, prvoj pa drugoj Jugoslaviji, te konačno u svojoj Hrvatskoj, koju je oduvijek želio.

Kroz bogatu povijest klub je osvojio:

18 prvenstava u pet država:

1927., 1929., 1940./41., 1945., 1946., 1950., 1952., 1954./55., 1970./71., 1973./74., 1974./75., 1978./79., 1992., 1993./94., 1994./95., 2000./01., 2003./04. i 2004./05.

15 nacionalnih Kupova:

1966./67, 1972., 1973., 1974., 1975./76, 1976./77., 1983./84., 1986./87., 1990./91., 1992./93., 1994./95., 1999./2000.,  2002./03., 2009./10. i 2012./13.

I šest hrvatskih superkupova:

1992., 1993., 1994., 1995., 2004. i 2005.

U Europi Hajduk je u svim natjecanjima od Kupa prvaka, preko Kupa UEFE, također imao zapaženih rezultata, pa je u tri navrata u Kupu prvaka/Ligi prvaka  dogurao do četvrtfinala: 1975./76, kada je eliminiran od PSV Eindhovena, zatim 1979./80, kada je eliminiran od Hamburger SV, a u sezoni 1994./95 u Ligi prvaka eliminirao ga je kasniji pobjednik Ajax.

U Kupu pobjednika Kup natjecanja u sezoni 1972./73, Hajduk je igrao u polufinalu, ali je engleski Leeds United bio bolji, te 1977./78, u četvrtfinalu kada ga je izbacila bečka Austria na jedanaesterce.

U Kupu UEFE Hajduk je jednom igrao u polufinalu 1983./84, a u četvrtfinalu u sezoni 1985./86.

Hajduk, kao naš najpopularniji sportski kolektiv, ima navijače u cijeloj zemlji i hrvatskom iseljeništvu. Brojne svjetski poznate javne osobe ponose se time što su navijači Hajduka. Od brojnih akademika, liječnika, profesora, do običnih radnika i težaka s ponosom ističu ljubav prema svom Klubu. Sportaši svjetskog glasa Goran Ivanišević, Dino Rađa,Toni Kukoč, Ivano Balić, Blanka Vlašić i drugi diljem svijeta javno ističu ljubav i privrženost svom Hajduku.

Dosta je reći Hajduk. Rođen je iz patriotskog ponosa i prkosa ovog grada.

Sto i deset godina predstavlja veliki vremenski raspon u kojem su našim prostorima pustošila tri rata, u kojima su se odigrale mnoge drame i ispisivale nove stranice povijesti hrvatskog naroda. U stoljeću koje je za nama, u stoljeću ratova, tragedija i raseljavanja hrvatskog naroda naš je Hajduk bio poveznica iseljene i domovinske Hrvatske.

Hajduk, dijete i sportski prvijenac grada Splita, simbol je njegovih težnji i uspjeha na sportskom polju. Split, Dalmacija i Hrvatska, uz Hajduka  čvrsto su i nerazdvojno vezani punih sto i jednu godinu. U tome je izvor snage ovog sportskog kolektiva. On je istinski simbol Dalmacije i grada Splita, „najsportskijeg grada na svitu“. Hajduk je zasigurno najbolji ambasador Grada Splita Dalmacije i Hrvatske u svijetu.

D.J.


Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

14 − četrnaest =