“To je moj Vlado, rekao je otac Viktor. Stajao je poviše ljudi koji su otkopavali. Nije više ništa rekao. Stajao je nijem i gledao kako mu se iz zemlje pomalja sin devetnaestogodišnjak.

Otac Viktor Supan otkopava 19. godišnjeg sina Vladu...

eshumacija sina od 19 godina
Podijeli

“To je moj Vlado, rekao je Viktor. Stajao je poviše ljudi koji su otkopavali. Nije više ništa rekao. Stajao je nijem i gledao kako mu se iz zemlje pomalja sin devetnaestogodišnjak. Oči su mu bile suhe, crvene i natečene.

I suze su mu presušile poslije svih tih dana plakanja. Momci koji kopaju izmjenjuju se na poslu. Svako malo jedan od njih otrči i nestane u grmlju. Povraća. Kako se koja žrtva otkapa, prenese se na deku i odnese na kamion, onaj isti koji je i jučer vozio. Otkopane su četiri žrtve…”

Ljudi ne vole da ih se uznemirava i inkomodira. Kad im pokažete smrt, zločin, tugu i bol, radije odmahnu rukom ili preskoče objavu. Većina, Bogu hvala, nemaju veze s ratnim stradanjima. Možda posjete neki muzej, spomen obilježje, empatiziraju se, zgroze nad počinjenim i nepravdom i život krene dalje…

U traganju za nestalim priča nema kraj. Ima samo početak, datum nestanka i okolnosti. Svaki dan je početak početka, kao da živite isti dan godinama. Sve do dana dok vam zemlja ne pokaže što može. Kako se zločin prikrije, zatrpa, gdje se raspada i koliko je mrtva zemlja teška.. Sreća se broji u postocima poklapanja DNA, u ključevima u trapericama, drvenim delfinima, iskaznicama veslačkog kluba…
Nikad ne znate što nosi u sebi onaj koji vas zamoli da mu dohvatite kekse s police u dućanu.
I koji Vlado čeka da ga otac Viktor pronađe.
Možda baš onaj kojem ste spustili kekse..
Onaj koji dane broji od nestanka i svaki je početak početka..
Fotografija i citat – Zoran Filipović Zoro, Voćin prosinac 1991. u
– Monografija 1991. –
Otac Viktor Supan otkopava 19. godišnjeg sina Vladu…,

Piše- Ani Galović

 


Podijeli