TKO ME JE ISPOLITIZIRAO ZA PROSVJED U VUKOVARU?

Istina je nepobjediva koliko god je progonili njezini protivnici i zatiratelji...

Za mene je to čežnja za kraljevstvom Božjim. Za oslobođenjem čovjeka i zajednice od zla putem istine i katarze.
Podijeli
  • 181
  • 2
  •  
  •  
  •  
    183
    Shares

Ne zanima me politika kao profesija, ne zanimaju me političke stranke, ne zanimaju me političari i njihovi međusobni odnosi ni unutar stranaka ni među strankama.

Pa ipak sam ispolitizirana. Toliko da ću, ako Bog da, ići na prosvjed u Vukovar.

Jer, zanima me politika kao briga za zajednicu, za društvo u kojem živim. Jer nisam  list na vjetru ni otok u oceanu. Kad bih i to bila, i tada bi me se ticalo okružje u koje sam smještena ili u koje sam dospjela: ako se lepet leptirova krila na jednoj strani svijeta odražava na događanje na drugoj, kako se na me ne bi odražavalo ono što se događa u Vukovaru, i ne samo u njemu?

Želim istinu i pravdu jer bez njih nema budućnosti, života ni napretka.

Ako je želja za istinom i pravdom politiziranost, ja sam jako, jako ispolitizirana.

Svaki razuman čovjek zna da onaj tko  šuti na laž i nepravdu, zapravo sudjeluje u njima. 

Osobno ne želim biti dio te priče zato što duboko vjerujem i znam: istina i pravda dio su božanskih zakona blagoslova i sreće. Znam da istina oslobađa, kakva god bila, i otvara prostore katarzi (čišćenju) ljudskih duša i svake zajednice. Bez istinenema katarze pa onda ni blagoslova ni sreće.

A nema gorega nego li sam sebe osuditi na laž.  Time se osuđuješ na sljepoću srca, na oholost uma, na patnju i bolest duše, na đavolske lance, na prokletstvo i posljedice koje po Božjem zakonu stižu na nepravednike i lažljivce. Tako se osuđuješ na propast.

Istina je nepobjediva koliko god je progonili njezini protivnici i zatiratelji.

Istina traži svjetlo dana. Ona iz tame, koja ju skriva, želi prsnuti i osvijetliti naša srca i naš svijet.

Ona progovara u tišini, u susretu čovjeka sa svojom vlastitom nutrinom.

Ona traži svoje uskrsnuće iz grobova i grobnica.

Ona plače u nepravdom pogođenima, poniženima, ožalošćenima…

Ona jeca u slomljenim savjestima, zaleđuje se u ovisnostima,  ponižava se u požudama i pohlepi za moći, vlasti, slavom, bogatstvom; kuca u snovima, vrišti u tragičnim zbivanjima, zatire se u poremećenim umovima,umire u ogrubjelim dušama.

Čujete li je?

Pravda je drugo lice istine, a satire bezbožnost i nepravednost ljudi. Znali su to i stari Grci i o tome pisali u svojim tragedijama pokazujući silnu moć pravde i ponašanja koja vode dio tragike: zatvorenost u ograničenosti ljudskog razuma, ustrajnost usebičnim, samovoljnim odlukama, neposluh božanskim zakonima.

Ne, ja ne vjerujem u ljudsku pravdu koja gazi božanske zakone. Kako bi nesavršeno biće, pogotovo ono koje te zakone ne priznaje, a Boga se odriče i zauzima njegovo mjesto, moglo po pravdi suditi?

Vjerujem u pravdu Božju i znam da se ona izvršava tiho i nečujno, toliko tiho i nevidljivo da je ne zamjećujemo.

Na nju upozorava prosvjed u Vukovaru. I zbog te pravde, za kojom vapi krik iz ovog ranjenog grada, želim biti dio vukovarske priče.

Možete to zvati ispolitiziranošću ako želite.

Za mene je to čežnja za kraljevstvom Božjim. Za oslobođenjem čovjeka i zajednice od zla putem istine i katarze.

Matija Grgat

 

 


Podijeli
  • 181
  • 2
  •  
  •  
  •  
    183
    Shares

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

dvadeset + 6 =