Težak i krvav ratni put kao i herojska obrana Nuštra, 2. bojnu odveo je u legendu! Kroz 2. bojnu 3. gbr ZNG RH „Kune” Vinkovci prošlo je 1940 pripadnika, poginulo je 50, a još uvijek se traga za 6 pripadnika…

Tijekom Domovinskog rata kroz 2. bojnu 3. gbr ZNG RH „Kune” Vinkovci prošlo je 1940 pripadnika, poginulo je 50, a još uvijek se traga za 6 pripadnika od kojih je 1 nestao u Bogdanovcima, a njih 5 u Ceriću. Nakon prelaska u sastav 5. gbr. poginuo je još 21 gardist...  

Foto-novosti.hr
Podijeli

Zlatna plaketa “Grb Grada Vinkovaca” za 2021. godinu 2. bojni 3. gardijske brigade Zbora narodne garde RH “Kune” Vinkovci dodijeljena je za izuzetan doprinos obrani od srpske agresije grada Vinkovaca i ovoga dijela Slavonije  u obrambenom Domovinskom ratu…

Javno priznanje na svečanoj sjednici Gradskog vijeća u povodu Dana grada, 20. srpnja, primio je umirovljeni brigadir Damir Dujić, ratni zapovjednik bojne, predsjednik Udruge ratnih veterana 3. gbr. „Kune” Vinkovci, koja okuplja pripadnike 2. bojne, članove Zapovjedništva brigade s područja Vinkovaca i Županje i pripadnike Oklopno mehanizirane bojne.

3. gardijska brigada ZNG RH osnovana je 29. travnja 1991. godine u Vinkovcima iz specijalnih postrojbi MUP-a, a za svoj zaštitni znak uzima slavonsku kunu. Bila je jedna od četiri elitne postrojbe, koja je dala nemjerljiv doprinos u obrani Hrvatske i stvaranju modernog i učinkovitog sustava Hrvatske vojske. Prema ustroju 1991. godine 3. gbr sastojala se od četiri pješačke bojne: Vinkovci, Osijek, Vukovar i Slavonski Brod, jedne postrojbe potpore i jedne pristožerne postrojbe, a kasnije oklopne i protuoklopne postrojbe.

Druga bojna 3. gardijske brigade ustrojena je 10. lipnja 1991. godine, a djelovala je na području Vinkovaca, Nuštra, Županje, Vukovara, Jarmine, Bogdanovaca, Privlake, Đeletovaca…

“Imali smo tri satnije, 1. i 2. u Vinkovcima i 3. u Županji, odjeljenje saniteta, odjeljenje veze i prateći vod”, ističe Damir Dujić.

Među prvim djelovanjima pamti se odlazak u Borovo Naselje početkom srpnja na poziv zapovjednika Blage Zadre, na deblokadu Trpinjske ceste i Nove Banijske ulice, a u povijest 2. bojne neizbrisivo je upisan i 22. srpnja 1991. godine kada je u legitimnoj akciji uspostavljanja suvereniteta RH na području Mirkovaca, iz kojih su vršeni teroristički napadi na Vinkovce i obližnja naselja, na “Privlačkom putu” mučki ubijeno 13 pripadnika 3. satnije, a bilo je preko 40 ranjenih, donosi novosti.hr

“Županjska satnija tada je bila ozbiljno uzdrmana i došlo je do smjene kompletnog zapovjedništva i popune. Odziv je bio velik, što možda i nisam očekivao, a tome je pridonijelo i to što smo se mi tada otrgnuli od politike i lokalna civilna vlast više nije imala ovlasti nad nama. Županjsku satniju poslali smo na čuvanje Ininog postrojenja u Đeletovcima sve do 1. listopada”, ističe naš sugovornik.

A ono što se početkom toga listopada 1991. godine događalo u Nuštru odvelo je 2. bojnu 3. gbr. ZNG RH “Kune” Vinkovci u legendu, zajedno sa svim ostalim braniteljima, koji su s njima tada bili u Nuštru. Prije toga, ističe Dujić, kronologija govori i o drugim djelovanjima bojne, a između ostaloga, tu je i proboj čuvenog Kukuruznog puta kojim je Vukovar ponovno povezan s Vinkovcima te su tim putem dopremani lijekovi, hrana i naoružanje odnosno evakuirani ranjenici.

 

Za obranu Nuštra, kojom su obranjeni Vinkovci i zaustavljen daljnji prodor neprijatelja u ovom dijelu Slavonije, pripadnici 2. bojne reći će kako nije valorizirana na pravi način i nema ono mjesto koje zaslužuje u Domovinskom ratu, vojnoj doktrini i novijoj hrvatskoj povijesti. Ipak, u zadnjih nekoliko godina stvari se polako mijenjaju te se o herojskoj bitci za Nuštar i njezinu značaju za tijek Domovinskoga rata počinje sve više govoriti.

„Druga bojna listopad 1991. dočekuje sa zapovjedništvom u bivšoj PIK-ovoj zgradi, logistikom na ekonomiji Retkovci i vojskom raspoređenom na vojarni, u Nuštru, Ceriću, Marincima, Bogdanovcima, Đeletovcima, Privlaci i na Kukuruznom putu. To je tako bilo do 1. listopada, kada je JNA presjekla komunikaciju Marinci-Bogdanovci i spojila se s Bršadinom, a 2. listopada okupiran je i Cerić. S okupacijom Marinaca iz kojih su ljudi bježali preko Nuštra, a onda i okupacijom Cerića, panika je zavladala i u Nuštru te iz mjesta odlaze gotovo svi preostali civili, ali i dio branitelja, pripadnika pričuvnog sastava policije i ZNG. Toga 2. listopada pozvan sam u Zapovjedništvo operativne zone gdje baš nije bilo puno optimizma, ali vjerujući da nade i spasa još ima, predložio sam da našu 3. satniju izvučemo iz Đeletovaca i uvedemo u Nuštar. Takva zapovijed je i izdana i Županjci dolaze u Nuštar”, ističe Damir Dujić.

 

Tako su snage 2. bojne iz Đeletovaca, Vinkovaca i Privlake, sve što je bilo raspoloživo, kaže Dujić, povučene u Nuštar gdje je formirano novo zapovjedno mjesto. To je bila i presudna odluka koja je omogućila da se Nuštar obrani 3. listopada, kada je agresor prvi put ušao u selo. U kaotičnom stanju u Nuštru raspoređene su snage 2. bojne i organizirani su pripadnici pričuvnog sastava koji su ostali u selu s nekolicinom HOS-ovaca. Tako su uspjeli odbiti napad 3. listopada kada agresor prvi put ulazi u selo.

„Tog 3. listopada mi smo se obranili kako smo se obranili i bilo je stvarno teško, a 5. listopada situacija je već bila drukčija. Dobili smo pojačanje i u tehnici i u ljudstvu, došli su naši iz Đakova i Osijeka, došli su iz 109. vinkovačke, bila je tu i jedna ekipa Tigrova koja je krenula na vukovarski silos, ali nije mogla proći kao i Žutih mrava koji također nisu mogli u Vukovar. Mi smo 4. listopada napravili pripremu i obavili popunu i tako smo dočekali 5. listopada, prvo njihovu topničku pripremu, a onda i još žešći napad, koji smo ponovno uspjeli odbiti i ovaj put ih zauvijek zaustaviti u pokušaju da osvoje Nuštar”, ističe Damir Dujić.

Sve ovo i puno više detalja o bitci za Nuštar kao i drugim djelovanjima 2. bojne, koja je početkom prosinca 1992. godine prešla u sastav 5. gardijske brigade smještene u Vinkovcima, naći će se uskoro i u dokumentarnom filmu koji priprema redateljica Biljana Čakić, kao i u velikoj monografiji bojne koja bi trebala, u suradnji s Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskoga rata, izaći na proljeće sljedeće godine. Za priznanje Grada Vinkovaca Damir Dujić kaže kako im puno znači. Suradnja s Gradom i gradonačelnikom Ivanom Bosančićem, kaže, odlična je, a samo tako mogu se i realizirati neki projekti poput asfaltiranja ceste do spomen obilježja na „Privlačkom putu” ili podizanja Spomenika hrvatskim braniteljima u Vinkovcima.

Tijekom Domovinskog rata kroz 2. bojnu 3. gbr ZNG RH „Kune” Vinkovci prošlo je 1940 pripadnika, poginulo je 50, a još uvijek se traga za 6 pripadnika od kojih je 1 nestao u Bogdanovcima, a njih 5 u Ceriću. Nakon prelaska u sastav 5. gbr. poginuo je još 21 gardist.  

izvor-novosti.hr

G.S.


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

petnaest − 3 =