Podijeli

Rođendan bl. Alojzija Stepinca i prva godišnjica postavljanja njegova spomenika pred katedralom Uzvišenja sv. Križa, proslavljeni su u srijedu 8. svibnja u Sisku, a program obilježavanja sastojao se od snimanja 664. milenijske fotografije Šime Strikomana, promocije glazbenog video spota pjesme “Blaženi Alojzije” i svečanim misnim slavljem u katedrali…

U organizaciji župe Budaševo, program obilježavanja započeo je snimanjem 664. milenijske fotografije Šime Strikomana, zatim je održana i promocija glazbenog video spota pjesme „Blaženi Alojzije.“ Ovu autorsku pjesmu izvode ovogodišnji prvopričesnici iz Budaševa, tekst je napisala učiteljica Ljiljana Slunjski, a pjesmu uglazbio Leon Pavlović.

Tom prigodom i svečano misno slavlje u katedrali predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, župnikom iz Budaševa Krešimirom Bulićem i desetak svećenika.

Na početku homilije biskup je podsjetio na riječi pape sv. Ivana Pavla II. koji je rekao kako je Stepinac „najsvjetliji lik Crkve u hrvatskom narodu.“ Biskup je istaknuo i kako njegovo svjetlo doista obasjava sve nas, sav naš narod jer je ostavio velik svijetli trag svojih dobrih djela po kojima je zavrijedio ne samo spomenike, nego i poštovanje čitavoga našeg hrvatskog naroda.

„Drago mi je, mogu reći, što često vidim kako pred njegovim spomenikom na našem Trgu zastanu vjernici, prekriže se i pomole. To je znak da ga naši ljudi doživljavaju kao svijetli lik, kao sveca kojem se mole i u čiji se zagovor utječu.“

Govoreći pročitanom Evanđelju po Ivanu biskup je pak podsjetio na Isusove riječi mnoštvu „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.“ „Zaista, naš Gospodin Isus Krist kruh je života, onaj koji daje život svijetu. No, mnogo ih je kroz povijest bilo, a i danas je mnogo onih koji nemaju kruha, koji su gladni … i mnogo je više onih koji su gladni lijepe riječi, kojima nedostaje ljudske topline, ljubavi i prijateljstva, negoli samo hrane i odjeće. Ali u vrijeme kad je bl. Alojzije bio zagrebački nadbiskup bilo je i mnogo gladi, neimaštine i bolesti. I on nije stajao po strani, nego se zdušno, svim silama, zalagao da pomogne svima koji su patili u vrijeme Drugog svjetskog rata. I naš spomenik, autor kojeg je ak. kipar Tomislav Kršnjavi, prikazuje bl. Alojzija zajedno s dvoje male djece. Zašto? Zato jer je upravo Sisak ponosan na karitativnu djelatnost Crkve u to vrijeme rata kada je grad preplavilo mnoštvo siročadi, najviše srpske siročadi s Kozare … ali bilo je tu i druge djece. Večeras ćemo čuti na tribini u Biskupiji da su ovdje, ali i po čitavoj zemlji, bila u to vrijeme Drugog svjetskog rata prognana i mnoga katolička djeca iz Rame, gdje su te krajeve pustošili četnici … a kao što znamo da je bilo mnoštvo djece bez roditelja koje su s njihovih ognjišta protjerali partizani, poput naše župe Zrin, koju su i uništili … I nadbiskup bl. Alojzije je pomagao da se ta djeca zbrinu, da ih se nahrani, da ih se liječi. Slao je preko svog Caritasa hranu, obuću i odjeću, molio dobre ljude da ih udome u svoje obitelji, sve činio da ih spasi. Dobro je rekao mons. dr. Juraj Batelja u Sisku prošle godina, na simpoziju u Sisku, 30. studenog 2018., kako bi usred Beograda Srbi trebali bl. Alojziju Stepincu podići spomenik jer su njegovim zauzimanjem spašene tisuće srpske djece. No, na žalost oni protiv njega još uvijek govore i bore se, premda ih je on spašavao, kao što je spašavao i sve koji su bili ugroženi i progonjeni: Židove, komuniste … jer on nije gledao na to koje je tko vjere ili nacije, nego je li potreban pomoći“, rekao je biskup istaknuvši u nastavku još brojna druga dobročinstva bl. Alojzija upozorivši kako njegovi mučitelji i danas to sve negiraju, no kako nikakve laži ne mogu zasjeniti istinu.

Biskup je rekao kako će Sisak biti vječno ponosan na sisačku dobrotvornost i spašavanje djece, ratne siročadi i na svoga pastira, zagrebačkog nadbiskupa, čiji je spomenik podignut pred samom katedralom, a koji će vječno sjećati naše sugrađane kako je velik čovjek, svećenik i biskup bio Alojzije Stepinac, koji se nije bojao nikakve prijetnje zla i u najteža vremena činio je dobro svima. „On je bio mučen za svoju vjeru, on se nije bojao za Isusa i umrijeti, on se borio za slobodu svete vjere. On se borio i za čovjeka koji je trpio, bilo koje vjere i nacije bio, on je pomagao djeci siročadi, spašavao ugrožene i osuđene, zalagao se za pravednost i istinu. No, ostao je trn u oku onima koji ne mogu prihvatiti da Hrvati imaju pravo na svoju neovisnu državu jer je jasno isticao da i mi Hrvati imamo pravo na svoju samostalnost i slobodu. To je jedini krimen koji mu ne mogu oprostiti velikosrbi koji ga zbog toga ne vole i napadaju, ali ne će moći spriječiti da istina dođe na vidjelo. Jer njega je Gospodin uzdigao ‘da on raste za svoj narod.’ Naš bl. Alojzije nije samo jedan od naših slavnih likova povijesti, on je naš simbol i predstavlja sve nas – kako je rekao papa Benedikt XVI. – ‘u njemu se sažima sva tragična povijest hrvatskoga naroda’ i stoga nas boli kad se njega kleveće jer se time i sve nas kleveće. Boli nas što se spominju i na teret našem narodu stavljaju zločini koji nisu bili nikad počinjeni, nego su naprotiv upravo oni koji naš narod optužuju nad nama počinili najgore zločine; nas boli kada se lažima želi osramotiti čitav narod spominjući ‘logore za ubijanje djece’, koji nisu postojali, nego je upravo suprotno naš narod spašavao i uspio spasiti mnogu napuštenu djecu, i to baš pod vodstvom blaženog Alojzija“, rekao je biskup te na kraju zaključio propovijed molitvom: „Blaženi Alojzije, moli za nas! Moli za svoj voljeni hrvatski narod! Moli za našu prošlost, sadašnjost i budućnost! Blagoslov Tvoje žrtve i molitve, Tvog svetog zagovora izlij na nas“.

Misno slavlje animirao je Katedralni zbor uz vodstvo prof. Jelene Blašković, a uz brojne vjernike nazočili su i europarlamentarka Marijana Petir, izaslanik predsjednice RH general Drago Matanović, saborski zastupnik general Željko Glasnović, predsjednica Županijske skupštine SMŽ Ivanka Roksandić i brojni drugi. piše IKA.

L.K.


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

jedan × dva =