Podijeli

Krvavim raspadom Jugoslavije,  komunisti su se veoma lukavo prestrojili, vojnički rečeno i evo njih preobučene u antifašiste. Iskoristili su istinsku borbu protiv talijanskog fašizma, istarskih narodnjaka, seljaka, rudara i radnika da bio sebe prikazali kao borce protiv fašizma! Kojeg fašizma? Onog koji su oni provodili?…

Komunisti su svoju antifašističku borbu žestoko usmjerili protiv Katoličke crkve i svećenstva, koja je po njima bila najveći neprijatelj njihovoj komunističkoj ideologiji! Jer kako mogu postojati dva Boga, pravi istinski Bog i njihovo  božanstvo- Partija?

Valjda je njihovo božanstvo-partija… starije i jedino moguće poimanje života na svijetu, pa  nitko ne smije imati drugog Boga i drugog vjerovanja osim njihovog božanstva- Partije.

I tako su vojnici božanstva-Partije nazvavši se partizanima, krenuli u beskompromisnu borbu za čistoću svoje revolucije upotrijebljavajući sve moguće metode, bez razlike, jer za Partiju i rođenu majku možeš bez milosti ubiti, kada Partija to od tebe zatraži. A ubijali su bez milosti, bez grižnje savjesti, bez ikakvog moralnog i etičkog ograničenja.

I najgore je to što su mislili, a i dan danas njihovi nasljednici misle da su na to imali potpuno pravo, da nisu zgriješili prema čovjeku i čovječanstvu.

Zato ih je  sa zakašnjenjem od 74 godine na to podsjetio EU Parlament proglasivši ih zločincima, što njihovo sljednici ne žele nikako prihvatiti.

Pa evo samo jedan od pola milijuna primjera, koliko su pobili ljudi u Hrvatskoj,  kao podsjećanje zbog čega ih je EU parlament proglasio zločincima, kada sami ni nakon 74 godine od završetka 2,svj.rata to ne uviđaju u ne shvaćaju;

Prije čak 75 godina, u listopadu 1944. godine partizani ti vojnici božanstva Partije ” herojski ” su  vodili boj protiv nenaoružanih civila i svećenika.

Uhitili su don Ivu Jelinovića župnika iz Gruda u Konavlima i  sa još sedmero župljana odveli na  Korčulu i okrutno ubili  u studenom 1944. godine,  na cesti od grada Korčule prema Račišću.

Svjedočanstvo o smrti svećenika i mučenika don Iva Jelinovića iznio je dubrovački muzikolog i svećenik, maestro dr. Miho Demović: „Prema samom priznanju jednog partizanskog oficira koji je bio sudionik mučenja, a koji je sve priznao pod stare dane i bolesti, don Ivo Jelinović je bio šiban od strane komunista sve do smrti. Skinuli su ga do gola i šibali na smjene dok nije izdahnuo. Umro je u strašnim mukama i umirao je dugo. Ujutro su ga počeli šibati i onda bi se smjenjivali nekoliko njih koji su ga tukli, dok nije pred večer umro sav u krvi, ranama i izmrcvaren.“

Don Ivo Jelinović rođen je 6. travnja 1919. godine na Grudi od oca Ante i majke Jele. Za svećenika je zaređen 1943. godine. Bio je župnik u rodnoj župi nepune dvije godine.

Nakon što su partizanske postrojbe umarširale u pitome Konavle nastavile su svoja zlodjela i teror na nevinim civilima Hrvatima ovog prekrasnog hrvatskog juga. Taj prekrasni hrvatski jug poznat je  po plemenitim i miroljubivim seljacima koji su se isticali  po svom domoljublju i poštenju. Zbog toga su u Konavlima ubili 286 ljudi koji su morali platiti životom samo zato što su Hrvati. Strašni zločini partizana kulminirali pokoljem na otočiću Daksi gdje je 1944. ubijen cvijet hrvatske inteligencije dubrovačkog kraja.

Nakon ulaska partizanskih postrojbi u Dubrovnik, partizani su na otoku Daksi likvidirali 53 istaknuta građanina, civila Hrvata, bez ikakvog suđenja. Ekshumacijom i DNK analizom utvrđen je identitet 18 osoba, dok je 35 ostalo nepoznato, a također je utvrđen i pravi broj žrtava jer se do ekshumacije sigurno znalo za 35 žrtava. Dana 19. lipnja 2010. godine žrtve s otočića Dakse napokon su dostojno pokopane. Među mučki ubijenima bio je poznati svećenik Petar Perica (“padre Perica”, zvali su ga Dubrovčani), autor pjesama Zdravo Djevo Kraljice Hrvata i Do nebesa nek’ se ori.

Riječ je o manjem dijelu od danas poimence poznatih 697 žrtava (369 civila i 327 ratnih zarobljenika) s dubrovačkog područja koje su jugokomunisti pobili nakon “oslobođenja” 1944. godine; međutim  kao pojedinačno najveće stratište i grobište Daksa je postala simbol komunističkog terora nad stanovništvom dubrovačkog kraja .

https://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_na_otoku_Daksi

Obratite pozornost godine 1944, znači još nije kraj rata, još nije završio rat protiv Hitlerove nacističke okupacije,  još je po njima bila antifašistička borbe za oslobođenje!

Zaključak se sam nameće. Nije to bila antifašistička borba za oslobođenje, to je bila borba za vlast Partije, za vladavinu totalitarnog komunističkog društvenog uređenja, koja je pod plaštom borbe za oslobođenje od Hitlerove okupacije, čistila i eliminirala  sve koji bi joj mogli biti eventualna smetnja kada preuzme vlast.

Slične  zločine , pod istim komunističkim znakovljem, ponovili  su 1991. u Domovinskom ratu postrojbe JNA (uz pomoć srpskih i crnogorskih četnika) kada su spalile Konavle, protjerale i pobile gotovo cjelokupno hrvatsko stanovništvo, a grad Dubrovnik stavili pod opsadu.

I ne samo Dubrovnik, isto se ponovilo i u Vukovaru, Škabrnji, Ćelijama, Erdutu, Dalju, Lovasu, Tovarniku. Gospiću, Perinji, Nadinu,  Voćinu,  Joševici itd, itd koje su popalili, razorili i stanovnike pobili.

don-ivo-jelinovic1

Što im je don Ivo Jelinović učinio da su ga tako krvnički bičevali?

Kako su mogli kao čovjek , čovjeka bičevati i iživljavati se,  kao ljudsko biće nad drugim ljudskim bićem?

Što ih je pokretalo na tako ogromnu mržnju prema drugom ljudskom biću da mu prouzroče ljudski  nepojmnljivu patnju?

Očito su ljudska bića samo po vanjskom izgledu, a u mentalnom sklopu su monstrumi, zločinci, koji su dopustili da njima ovlada zločinačka komunistička ideologija, njihovo božanstvo Partija.

Ali i Partiju čine ljudi koji su umislili da su božanstva i koji u ime komunističke ideologije izigravaju Boga i odlučiju o ljudskim sudbinama. A njihovi sljedbenici zaslijepljeni Božanstvom u njegovo ime  čine masovne zločine  i eliminiraju sve koji ne slijede njihovo Božanstvo!

Nema opravdanja, nikakvo opravdanje ne postoji za takve zločinačke umove  pred čovječnosti i čovječanstvom!

Zato i jesu proglašeni najvećim zločinačkim umovima čovječanstva

zločinci -genocid

Antifašisti iz Hrvatske očito se drže one ” Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrećemo”, pa mu se i dalje kljanjaju  kao svom božanstvu i ne priznaju da je bio zločinac i da slijede zločinačku ideologiju!

Autor / Lili Benčik


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

jedan × jedan =