Podijeli

Ohrabreno Vučićevim posjetom Zagrebu, Srpsko narodno vijeće (SNV) otvorilo je karte i hrvatskoj Vladi postavilo 13 zahtjeva u kojima većinom ne traži manjinska prava Srba u Hrvatskoj, nego da Hrvatska ne bude Hrvatska (http://www.index.hr/vijesti/clanak/procitajte-zahtjeve-srba-u-hrvatskoj-sazeli-su-ih-u-13-tocaka/1026812.aspx). Neki od tih zahtjeva opširno su komentirani u javnosti, ali neki bitni su zanemareni. Ovdje kratko komentiramo svih trinaest. Zahtjevi su tiskani u kurzivu, s našim komentarima.

1. zahtjev: “Borba za toleranciju, nediskriminaciju i posebno borba protiv govora mržnje u narednom četverogodišnjem razdoblju trebaju i dalje biti u središtu djelovanja Srpskog narodnog vijeća i drugih organizacija, naročito ZVO-a i SDSS-a. Manifestacije netolerancije i govora mržnje prema Srbima, njihovim predstavnicima, njihovim institucijama i znamenjima njihova identiteta i dalje ozbiljno opterećuju, i dalje ostaju problem koji je izvor strahova i asimilacije pripadnika srpske zajednice.

Komentar: To je potpuna neistina. U Hrvatskoj nema diskriminacije Srba. Izraz „govor mržnje“ i tu služi kao zamjena za zabranu govora. Govorom mržnje etiketira se ono što se ne želi čuti, najčešće zato što je neugodna istina. Drukčije mišljenje nije govor mržnje i treba mu suprotstaviti argumente, a ne ga zabranjivati.

2. zahtjev: Rad na osiguravanju nesmetanog povratka izbjeglica (njih je još registriranih oko 19.000 u Republici Srbiji), zaštita prava na obnovu u ratu razorenih i uništenih kuća, stambeno zbrinjavanje za one koji su ostali bez stanarskih prava, imovinu i mirovinska prava trebaju ostati dnevnim obavezama u djelovanju SNV-a i drugih organizacija srpske zajednice u Republici Hrvatskoj.

Komentar: To je podmetnuta laž. Ne postoji ni jedan jedini hrvatski Srbin koji je otišao u „Oluji“ i koji se želi vratiti u Hrvatsku a da mu je to zabranjeno. Neka SNV prikaže hrvatske dokumente, odluke ili postupke koji bi Srbima branili povratak, i to cijele 23 godine nakon što su otišli.

3. zahtjev: Utvrđivanje sudbine nestalih i ubijenih Hrvata, njihova identifikacija i obilježavanje mjesta stradanja kao i nesmetano sjećanje na njihova stradanja, u naredne četiri godine bi trebalo donijeti značajnije rezultate od dosadašnjih.

Komentar: Ako je SNV tolerantno, nediskriminatorno i pravedno kao što se nastoji prikazati, zašto u praksi i u ovom svojemu dokumentu ne ustraje i na utvrđivanju sudbine nestalih i ubijenih Hrvata? Podmetnuta je i rečenica „nesmetano sjećanje na njihova stradanja“, jer se pod tim cilja i na natpise poput onoga na Šoškočaninovu grobu, natpise koji vrijeđaju Republiku Hrvatsku, hrvatski narod i Domovinski rat. Misli li SNV na „sjećanje na njihova stradanja“ kao ono u Borovu selu: „I sada gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje.“? I je li se oglasilo kritikom na te i takve natpise, je li tražilo da se skinu?

4. zahtjev: U više su navrata najviši predstavnici vlasti obećavali suđenja za ratne zločine počinjene prema Srbima za vrijeme rata, a posebno u toku i nakon “Bljeska” i “Oluje”. Unatoč tome, ta su procesuiranja rijetka, selektivna i odvijaju se po posebnim kriterijima…

Komentar: S obzirom da predstavlja hrvatske građane, zašto SNV u ovom traženju ne traži suđenje i za ratne zločine nad Hrvatima?

5. zahtjev: Razvoj povratničkih sredina, obnova komunalne (posebno re-elektrifikacija i obnova vodovoda) i socijalne infrastrukture, među prvim su pretpostavkama ravnopravnosti i normalnog života Srba. Kako su te sredine masovno uništene i opljačkane, kako se i dalje zapostavljaju, tražimo od države da konačno donese programski i zakonski okvir za razvojnu politiku tih područja. Tražimo da se bez odlaganja ispuni programska obaveza Vlade i donese Zakon o potpomognutim područjima te osnuje Fond za njihov razvoj, u interesu i Hrvata i Srba koji u njima žive. Smatramo da je neophodno da se u cilju zaštite vlasništva formira zemljišno-šumski fond, što uključuje sređivanje zemljišnih knjiga, zaštitu zemljišta i šuma.

Komentar: Navodno da dijelovi sela Krnjak još nemaju struju, pa se ovaj zahtjev odnosi i na to selo. To je primjeren zahtjev, ali SNV nikad nije prigovorilo Krnjaku za natpis na jednom grobu: “Poginuo od krvnika MUP-a  i ustaških gardi na mostu život dao si mladi za srpski narod ponosno si pao …” SNV jadikuje nad Krnjačanima da nemaju struju, a okreće oči od njihovih uvreda hrvatskoj državi od koje žele dobiti struju.

6. zahtjev: Srbi su i sada nedovoljno zastupljeni u državnim i javnim službama. Stoga očekujemo i tražimo od Vlade i nadležnih institucija da zaustave taj trend i da u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i međunarodnim obavezama, počnu aktivno provoditi politiku zapošljavanja pripadnika srpske zajednice, ponovo donesu, ali ovaj put i provedu, akcijski plan o zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina.

Komentar: Tko sada „broji krvna zrnca“? Kad god se u prošlosti postavljalo pitanja zastupljenosti Hrvata u državnim službama (JNA, sudovi, uprave), upravo su Srbi bili ti koji su vikali da je to šovinizam koji se očituje kao „brojenje krvnih zrnaca“. Zašto to oni danas rade?

7. zahtjev: Očekujemo dosljedno provođenje zajamčenih prava na jezik, pismo i obrazovanje pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj te nesmetanu, zakonski zajamčenu službenu upotrebu jezika i pisma, što uključuje nazive naselja, trgova i ulica, javnih institucija u skladu s Ustavom i zakonom. Posebno, i ovaj put, ističemo urgentnost registracije manjinskih srpskih škola.

Komentar: Koliko je hrvatskoj javnosti poznato, svi su ti zahtjevi ispunjeni. SNV ne bi trebao tražiti ono što srpskoj manjini po zakonu ne pripada. Time se samo stvara zla krv i otežava pomirenje i suživot. S obzirom na povijesna iskustva, Hrvati imaju pravo biti oprezni i ne prihvaćati srpske zahtjeve koji izlaze iz okvira zakona.

8. zahtjev: Medijske institucije srpske zajednice u Hrvatskoj trebaju biti unaprijeđene u tri smjera. Prvo – Hrvatska radio-televizija trebala bi u sklopu svojih programa aktivno i pozitivno pratiti aktivnosti srpskih institucija i njihovih predstavnika te izvještavati o problemima Srba.

Drugo – potrebno je osnovati redakciju manjinskog programa na HRT-u, koja će uključiti i njezinu srpsku komponentu. Treće – na osnovi višestruko iskazane potrebe neophodno je da srpske organizacije osnuju i vlastiti radijski servis, a da država to aktivno pomogne.

Komentar: HTV izvještava o problemima Srba, kao što izvještava o problemima drugih manjina, te Hrvata. Građani Hrvatske imaju iste probleme, čini se – osim SNV koji iste probleme Srba i svih drugih građana vidi težima – za Srbe. Nema potrebe za redakcijom sa „srpskom komponentom“. Povijesna iskustva s takvim slučajevima izrazito se negativna i neugodna. Samo u okviru zakona i jednakog odnosa kao prema drugim manjinama.

9. zahtjev: Obnova kulturne baštine, kako crkvene tako i svjetovne, posebno one koja podsjeća na prisilnu asimilaciju, protjerivanja i masovna istrebljenja počinjena prema Srbima u NDH i njihovu ulogu u antifašističkoj borbi naroda Hrvatske, treba biti nastavljena i ubrzana. Osim uloge države potrebno je pojačati ulogu Europske unije u financiranju obnove spomenika poput Petrove gore ili Jadovnog.

Komentar: Obnoviti treba sve što treba, ali pritom SNV mora prednjačiti u brisanju povijesnih neistina, na primjer krivotvorenog datiranja manastira Krka. Ne smije se tražiti obilježavanje događaja koji su znanstveno sporni. Na primjer, obilježavanje Jadovnog treba uskladiti s činjenicom da u Šaranovoj jami nije nađen ni jedan kostur ubijenih. Ne može se ni tražiti niti dopustiti da se nad jamom u kojoj nema zemnih ostataka žrtava „obilježava“ smrt 40.000 ljudi, i da to izvikuju državni i crkveni velikodostojnici – iz Srbije! Priču o Petrovoj Gori treba očistiti od laži i svesti na povijesnu istinu i tu istinu se onda može obilježiti.

10. zahtjev: Dosadašnja praksa ostvarivanja biračkog prava pripadnika nacionalnih manjina, posebno Srba, pokazuje da nije u skladu s Ustavom jer se narušava tajnost biračkog postupka i proizvodi segregacija na biračkim mjestima. Zbog toga očekujemo da se, u skladu s odredbama Ustava, mišljenjem Venecijanske komisije i mišljenjem Ustavnog suda, iznađe rješenje i donesu propisi koji će omogućiti slobodno i nesmetano ostvarivanje biračkog prava pripadnika nacionalnih manjina.

Komentar: Nije jasno što SNV ovdje traži, ali može zaboraviti ideju da srpska manjina u Hrvatskoj na hrvatskim izborima glasuje dvaput – na manjinskim i na stranačkim listama. Ona na to nema pravo i ne može ga dobiti.

11. zahtjev: Početkom devedesetih započeto je, a tijekom godina sistemski provedeno, isključivanje i zanemarivanje Srba u nacionalnom buđenju, nacionalnom jedinstvu i ukupnoj nacionalnoj emancipaciji Hrvatske. To treba biti promijenjeno jer bez Srba moderna povijest Hrvatske nije ni potpuna ni istinita. Pravo na svoju povijest, kao dijelu nacionalne povijesti Hrvatske, Srbima treba biti vraćeno te biti vidljivo u obrazovanju, medijima, politici sjećanja i muzejima.

Komentar: Deset tisuća hrvatskih Srba na hrvatskoj strani u Domovinskom ratu nisu ni isključeni ni zanemareni u ukupnoj nacionalnoj emancipaciji Hrvatske. Ni jednom Srbinu iz Hrvatske nije zapriječeno djelovanje u bilo kojem aspektu života hrvatskih građana. Srpski političari, umjetnici i znanstvenici koju su lojalni državi Hrvatskoj doista upotpunjuju ukupnu nacionalnu emancipaciju Republike Hrvatske, a normalno je da to nije slučaj, niti će biti, da im se dodaju oni koji su nijekali i rušili Hrvatsku kao državu i hrvatsku kulturu kao osnovu nacionalne emancipacije. Jednako tako, suzbijanje i razotkrivanje povijesnih laži, sve do onih o karakteru Domovinskoga rata ili opsega zločina nad Srbima nužno je i za istinu i za pomirenje. Izmišljanje povijesti nema pravo postojanja. Ne smije postojati ni zatajivanje povijesti, na primjer srpskih zločina nad Hrvatima, od Odese preko Sibinja i Trga Bana Jelačića, ubojstva Stjepana Radića i drugova, do Srba, i bezbrojnih hrvatskih sela u agresiji 1991.-1995. Da, i istina i laž o događajima u Srbu 1941. trebaju ući u sve udžbenike povijesti u svim školama u Republici Hrvatskoj. Ali nju trebaju napisati kvalificirani povjesničari, a ne SNV.

Može li SNV, na primjer, objasniti zašto se u sklopu doprinosa srpske nacionalne manjine nacionalnoj emancipaciji Hrvatske ne smije spomenuti Hrvatska pravoslavna crkva, iako je ona postojala prije prvoga svjetskoga rata? Zašto pravoslavni građani Hrvatske, koji se osjećaju Hrvatima, ne bi smjeli imati svoje ljudsko i građansko pravo na – svoju državnu pravoslavnu crkvu? Jer, znamo, za razliku od Katoličke, Pravoslavne su crkve državne crkve. Pravolavni Hrvati, dakle, imaju pravo na svoju crkvu. Tko ili što o tome odlučuje? Zašto bi se pravoslavna crkva u Hrvatskoj zvala srpskom, kao i u Srbiji, a postoji država Hrvatska koja poštuje sve vjere, dakle i pravoslavnu?

U srpskim manjinskim školama ne može se učiti gradivo suprotno Ustavu Republike Hrvatske i Saborskoj Deklaraciji o Domovinskom ratu. (https://www.braniteljski-portal.com/procitajte-deklaraciju-o-domovinskom-ratu-zasto-se-ovaj-sluzbeni-dokument-presucuje) Vučić može, a Pupovac ne može, ostati pri Vučićevim glinskim stavovima! Vučićeve novine mogu pljuvati po Hrvatskoj i Hrvatima, ali oni to rade u svojoj državi, i mi samo možemo tu država smatrati ne-prijateljskom. Ali srpske Novosti u Hrvatskoj to nemaju pravo raditi, jer izlaze u državi Hrvatskoj i financiraju se hrvatskim novcem. Kad Vučić vrijeđa Hrvatsku, mi ga prepoznajemo kao mrzitelja i neprijatelja, a kad to čine članovi srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, onda oni moraju biti svjesni da se izjednačuju s Vučićem i da od Hrvatske nemaju pravo ništa tražiti.

12. zahtjev: Institucije srpske zajednice, posebno Srpsko narodno vijeće i Zajedničko vijeće općina, moraju dobiti status manjinskih samouprava, u skladu s njihovim posebnim osnivačkim izvorištima – dokumentima s međunarodnim karakterom, Erdutskim sporazumom i Pismom namjera. Također, u što skorije vrijeme treba završiti povratak imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi i SPD “Privrednik”.

Komentar: O „samoupravi“ je već sve rečeno (https://net.hr/danas/hrvatska/snv-vladi-poslalo-zahtjeve-jandrokovic-im-odgovorio-mogu-traziti-sto-zele-ali-parlamentarna-vecina-ce-odluciti/). Na to SNV nema pravo i to ne može dobiti. U predmetu povratka imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi i drugim srpskim organizacijama u Hrvatskoj, treba analizirati i to kako su one do te imovine došle. Primjer je spor oko srpske pravoslavne crkve u središtu Splita koja je građena u vrijeme velikosrpske diktature – na mjestu srušene katoličke crkve.

13. zahtjev: Na kraju, za SNV i sve druge organizacije Srba u Hrvatskoj, od ogromne su važnosti trajno unapređivanje odnosa između Hrvatske i Srbije te europska integracija zemalja prostora bivše Jugoslavije, posebno Republike Srbije, kao pretpostavke stabilnosti i napretka”.

Komentar: O tome smo pisali (https://www.braniteljski-portal.com/vazno-otvoreno-pismo-predsjednici-republike-hrvatske-kolindi-grabar-kitarovic-povodom-posjete-srpskog-predsjednika-aleksandra-vucica-republici-hrvatskoj). Podržavamo pridruživanje Republike Srbije Europskoj Uniji, pod uvjetom da ispuni sve zakonske, moralne i političke obveze prema EU i prema Republici Hrvatskoj. U veljači 2018. hrvatska je vlast pokazala da doista želi unaprijediti odnose sa Srbijom, ali srpski predsjednik to nije uzvratio. Ostao je pri svojemu govoru iz Gline i prigovorio je M. Pupovcu što je glasovao za zakon o braniteljima. SNV se s ovim zahtjevom treba obratiti Srbiji, a ne Hrvatskoj.

ZAKLJUČAK

Zahtjevi SNV-a jasno osvjetljavaju problem srpske manjine u Hrvatskoj s Hrvatskom i Hrvatske s njom: problem je samo jedan: vodi li ta manjina (odnosno SNV) politiku Republike Srbije, ili politiku očuvanja svoje kulture i borbe za bolji život u svojoj domovini i državi Hrvatskoj. Srpski predsjednik Vučić je 1995. održao oduran protuhrvatski i velikosrpski govor u Glini, a kad su ga u veljači ovo godine u Zagrebu pitali o tome, on je rekao „Naši pogledi na to vrijeme potpuno se razlikuju“. To znači da je ostao pri porukama svojega glinskoga govora. To je govor o Velikoj Srbiji i mržnja na Hrvate, te obećanje da je Glina srpska zemlja.

Nakon toga je Vučić pribivao Velikoj skupštini SNV i potom SNV dolazi sa zahtjevima od kojih većina slijedi Vučićev stav iz Gline. Pa se SNV treba podsjetiti da njihova prava ne uključuju pravo da u Hrvatskoj vode ili podržavaju velikosrpsku politiku. To nije pravo nego subverzivna djelatnost. Sva prava na koja imaju pravo moraju dobiti, ali pritom moraju svoje sugrađane uvjeriti da su lojalni državi u kojoj žive, a ne državi koja ima teritorijalne pretenzije na Hrvatsku.

Z.T./Znanstveni Tim/Braniteljskog portala

Braniteljski portal

 

 

 


Podijeli

2 KOMENTARI

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

četiri × pet =