SRETAN ROĐENDAN ANĐELE! Spasoje Petković zvani “Štuka” pred svima ga je dokrajčio metkom u glavu.Štuka i danas živi u Srbiji. Tijelo Jean Michel Nicoliera do danas nije pronađeno.

ean – Michel pretučen je gotovo do smrti, ali njegovim mukama tu nije bio kraj. Polumrtvog i izmučenog iz hangara ga je izvukao Spasoje Petković zvani “Štuka” i pred svima ga dokrajčio metkom u glavu. Mučitelj Kemo umro je prije nekoliko godina prirodnom smrću u selu pokraj Vukovara...

Podijeli

Na današnji dan, 1.7.1966. rodio se čovjek. Upravo to je osnovna karakteristika francuskog heroja Jean Michel Nicoliera, koji je kao dragovoljac HOS-a pokazao što znači odvažnost i predanost, ali nadasve – ljudskost…
Jean Michel Nicolier je iz svog europskog, francuskog stana na vijestima promatrao vukovarske užase. Već je u drugom trenutku bio na zagrebačkom Glavnom kolodvoru gdje je postrojba HOS-a primala sve one koji su u sebi nosili dovoljno žara za borbu. Iako je Jean fizički bio oličenje dragog i pristojnog mladića koji ne skida osmijeh s lica, odmah je bilo jasno kako je riječ o velikom heroju. Jezična barijera za njega nije bila dovoljno velika prepreka. Preskočio ju je i uletio ravno u grotlo vukovarskog pakla.
foto-facebook-Jean sa suborcima u paklu Vukovara

Jean Michel Nicolier bio je mlad i neiskusan, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi te je ostao do samog kraja u Vukovaru.

Foto-screenshot
Za sobom je ostavio europsku bezbrižnost i uređenost, izlaske i francuske djevojke. Za sobom je ostavio želju da se u budućnosti zaposli u dječjem vrtiću i bavi odgojem djece. Braniti nevine i ugrožene, postao je njegov prioritet. Straže, ulične borbe, nespavanje, kupanje, hrana i piće kad i ako se stigne… A onda ranjavanje i vukovarska bolnica…
Možda najveću hrabrost ikada mladi je Francuz pokazao svojim ostankom, iako su mu se nudile prilike da napusti Vukovar. Mogao ga je napustiti s francuskom TV ekipom i onog dana kada su četnici banuli u bolnicu. Jeanov pogled nakon što se jedan od srpskih paravojnika očešao od njega u prolazu, bio je pogled oproštaja. Upravo tad uputio je Hrvatima, ali i svom životu posljednje zbogom.
Svjedoci kažu da je Nicolier prije smrti bio naročito brutalno mučen od izvjesnog Keme. Jean – Michel pretučen je gotovo do smrti, ali njegovim mukama tu nije bio kraj. Polumrtvog i izmučenog iz hangara ga je izvukao Spasoje Petković zvani “Štuka” i pred svima ga dokrajčio metkom u glavu. Mučitelj Kemo umro je prije nekoliko godina prirodnom smrću u selu pokraj Vukovara. Štuka i danas živi u Srbiji. Tijelo Jean Michel Nicoliera do danas nije pronađeno.

‘To što sam Francuz ne znači da ću se izvući’

Jean Michel rodio se u Vesoulu u Francuskoj, 1966. godine. U Francuskoj bio njegovatelj djece, živio je bezbrižnim mladenačkim životom.

Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku. Iako Francuz po nacionalnosti krajem kolovoza 1991. pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom selu, općina Barilović kod Duge rese, s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovaru,  potaknut TV snimkama i nepravdom prema braniteljima.

Bio je mlad i neiskusan, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi te je ostao do kraja u Vukovaru.

Ratovao je na vukovarskom Sajmištu, a ranjen je 9. studenog te je morao ostati u bolnici. Nakon pada Vukovara i ulaska JNA u Opću bolnicu Vukovar odveden je zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima i pogubljen na Ovčari u noći sa 20. na 21. studenog 1991. godine.

‘Ovo je klaonica’

Njega je ondje uočila pariška reporterka Agnes Vahramian, intervjuirala ga i snimila, ni ne sluteći da će mučki biti pogubljen samo nekoliko sati kasnije. Kad ga je pitala kako bi još opisao sve što je u Vukovaru preživio, 25-godišnjak joj je odgovorio na francuskom: ‘Klaonica, to je bila klaonica...’ 

Mladi je Francuz, svjedoče njegovi suborci, bio izrazito vedar i optimističan čovjek, ratnik iznimne hrabrosti, koji svoj zarazan osmijeh nije skidao s lica ni kad je znao da ga čeka strašna smrt.

Tijelo nikad nije nađeno

– Govorila sam mu da je on moj pjevač na mjesečini. Bio je idealist, volio je čitati kao i ja, volio je klasičnu glazbu, imao je djevojke… Bio je to moj Jean Michel. U ožujku 1991. odlučio je otići u Hrvatsku, mi smo ga podržavali. Kada nađu njegove posmrtne ostatke, želja obitelji je da ostane u Hrvatskoj. Pričao mi je puno o suborcima, koliko ih voli, i mislim da je njegovo mjesto tu – rekla je svojedobno njegova majka Lyliane Fournier kada je posjetila tadašnjeg predsjednika Ivu Josipovića koji joj je uručio posmrtno odlikovanje Red Nikole Šubića Zrinskog za iznimnu hrabrost koju je Jean Michel Nicolier pokazao u obrani Vukovara.

izvor-facebook.24.sata-Braniteljskiportal

Uredio / M.M.Viribus unitis /Braniteljski portal


Podijeli