Podijeli

Mediji javljaju da je Katolička crkva u Koruškoj odbila molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanje mise na Lojbaškom polju  kod Bleiburga zbog toga što se ta misa politički instrumentalizirala…

-Koruška katolička crkva zabranila misu u Bleiburgu…

Kaže se i da je odluka o uskraćivanju dozvole za održavanje mise kod Bleiburga, koja je trebala biti održana 18. svibnja ove godine, donesena nakon „detaljne analize“ skupa prošle godine, i „brojnih razgovora“ između predstavnika Austrijske i Hrvatske biskupske konferencije, u kojima su sudjelovali i vjernici hrvatske zajednice u Koruškoj i predstavnici austrijskih sigurnosnih organa.

Ako je to istina, a jeste, onda su austrijske vlasti još jednom  ubile na stotine tisuća Hrvata, odnosno pljunuli  na njihovu žrtvu.

Ovim sramnim potezom iskazana je još jedna suluda mržnja prema Hrvatima, samo i jedino iz toga što smo u svetom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu u krvi stvorili državu.

Spomenik na Bleiburškom polju, simbolu toga za Hrvate svetoga mjesta, na kojemu je zlatnim slovima ispisano „U ČAST I SLAVU POGINULOJ HRVATSKOJ VOJSCI, SVIBANJ 1945“, milodarima je podigao Brotnjak Petar Miloš 1987 godine.

E, to nam ne mogu oprostiti. Ni Srbi ni Austrijanci!

Neprestano nas vraćaju u relativno daleku prošlost, osuđuju nas za Jasenovac, Bleiburg, proglašavaju genocidnim narodom i slično, kao da su i dalje žedni hrvatske krvi i gladni hrvatske zemlje!

Njima ne smetaju zločini partizana, komunista i Jugoslavena s Titom na čelu.

Ne smetaju im ni tisuće masovnih grobnica nevinih Hrvata nakon II. svjetskog rata, od Slovenije do Makedonije.

U vrijeme Tita i partije Bleiburška tragedija bila je zabranjena tema u Hrvata, izložena progonu i tamnici.

Rođen je 27. lipnja 1910. u Biletićima, Općina Čitluk, a bio je jedan od najaktivnijih članova PBV-a od sredine šezdesetih godina, kada je postao i “kum” stijega PBV-a. Tada je uočena i njegova prirodna govornička nadarenost te je bio zadužen da se u ime PBV-a nakon svake komemoracije na Bleiburškom polju obrati nazočnima kratkim govorom.Petar Miloš je bio i glavni pokretač osnivanja HKDB-a te je na položaju njegova predsjednika ostao do svoje smrti 21. siječnja 1999. u Klagenfurtu.

Sada je opet  isto: svatko tko stane na stranu hrvatskih mučenika nakon završetka Drugog svjetskog rata može očekivati isto ili slično (?) onome što su prolazili Hrvati na Križnim putovima.

Istina za njih je samo jedna, “Hrvati su zločinci, Hrvati su ustaše”!

-To nam ovog puta viču Austrijanci, potpomognuti i prodanim hrvatskim dušama.

Što će u svezi ove odluke učiniti, prije svih, Hrvatski sabor, koji je i pokrovitelj skupa u Bleiburgu?

Ako su pokrovitelji, je li to znači da i ovu najvišu hrvatsku državnu instituciju smatraju „ustaškom“?

Znaju li Austrijanci, u čijoj je državi rođen najveći svjetski zlotvor Adolf Hitler, da je Bleiburg najveća hrvatska tragedija, da je tada izginulo i raseljeno i izbačeno iz zemlje preko 300 tisuća sinova Hrvatske? Tada je hrvatska vojska, neporažena, na prijevaru razoružana i tako nemoćna predana nemilosrdnom „pobjedniku“, da je okrutno potamani. Tada je palo nekoliko hrvatskih generacija, nestala je jedna divna, za hrvatske nacionalne ideale zanesena mladost – piše među ostalim u knjizi „Bleiburška tragedija hrvatskog naroda“.

A da, poglavito mladi, ne znaju ništa o ovoj strašnoj tragediji svojedobno je upozorio i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman: “Zbog položaja, u kakvom se nalazi Hrvatska posljednjeg pola stoljeća, gotovo sva bitna pitanja njezine povijesti ostala su za današnje naraštaje nedovoljno poznata“ – rekao je.

Za nas je  bleiburška tragedija jedno od sudbonosnih pitanja, događaj koji duboko  zasjeca u sam opstanak  hrvatskog naroda.

Ako pristanemo na ovu sramnu zabranu, sutra će nam netko zabraniti da obilježavamo Vojno redarstvene operacije Bljesak i Oluja, a dovest će i u pitanje daljnji opstanak hrvatske države.

I još samo to: Bleiburg je dio hrvatske povijesti. Tamo su žrtve umirale jednom jezovitom smrću, a vlastita krv ugušila je njihov posljednji krik.

Kao i u Domovinskom ratu, zločinci nikada nisu bili primjereno kažnjeni.

A i nakon 1945. i 1991. taj krik bio je za Slobodu, jer njihova je zadnja misao pripadala  Domovini, i onda, kad je bila upućena vlastitoj obitelji, jer Domovina nije ništa drugo nego proširena obitelj.

Dakle, sada je na potezu hrvatski Sabor, Vlada, ali i svi hrvatski domoljubi.

Ne možemo (ili možemo?) izdati mučeničku krv palih za  Domovinu?

Mladen Pavković


Podijeli

16 KOMENTARI

  1. Mi tu “misu” treba da održimo u Zagreb. Da sudimo bandi koja je skrivila taj zločin a njihovu djecu konačno izbacimo iz sabora, vlade i svih važnijih državnih tijela upravljanja. Uzmemo im milijarde koje su pokrali itd.

  2. Austrijski biskupi ponovo razapeli Isusa. Isus je simbol nevino stradalih na Bleiburgu jer su ubijeni i ubijeni zbog vjernosti Bogu i jer su slušali glas razapetog Isusa i sami su “razapeti”. Kome služe austrijski biskupi Bogu ili komunistima?

  3. Zatrazili plenki i Seks kojemu nije bilo mjesto u Bleiburskom vodu

    71 godinu se sluzila sveta misa za zrdve partizanskog genocida u miru i nikad nije bilo problema
    Prosle godine kad se Seks uvukao u pocasni Beiburski vod podigao je na noge cijeli kordon austrijske policije nabio tudoj zemlji troskove u ime partizanskih paranoja
    Duhovi zrtava im se pricinjavaju koje su u zicu povezali i zive u jame pobacali

  4. Mogli bi i mi zabranit Austrijancima dolazak na more prati svoje nečiste guzice! Ta njihova crkva očito ni nije katolička kad bi zabranila održavanje mise , što bi da im pošaljemo naše bezvrijedne kuna i da ne dolazimo !

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

8 + 18 =