Podijeli
  • 75
  •  
  •  
  •  
  •  
    75
    Shares

CITATI IZ KNJIŽEVNIH DJELA KOJE MINISTARSTVO PREDLAŽE ZA ČITANJE LEKTIRE U SREDNJOJ ŠKOLI…

Slavenka Drakulić: Mramorna koža (Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1989.)

Sadržaj:  Riječ je o umjetnici koja izrađuje skulpturu svoje majke, kojom  je opčinjena u djetinjstvu, a zbog majčine ljepote i tjelesnosti otac joj se ubio. Iz perspektive odrasle osobe vraća se u djetinjstvo i piše o svemu. Nakon što se majka pokušala ubiti kad se prepoznala u javno objavljenoj skulpturi, pa joj kćer dolazi i pokušavaju uspostaviti nekakav normalan odnos. Sjeća se povezanosti s majkom i njenim tijelom jer ju je ona kupala do prve menstruacije. Kao djevojčica dobiva poočima, prati je osjećaj ljubomore i želja da majku ponovno tjelesno osjeća barem preko njega, što je vodi do toga da uđe u spolni odnos s poočimom, a onda mašta o tome da ga majka ubije.

Str. 114. „Zagrizla sam. Zubi su probili kožu. Davno naslućeni okus njegova tijela: glatka toplina koju bih mogla gutati do besvijesti. On se savija prema natrag i ulazi u mene nagu, kao da se tako riješio neke nepoznate, nataložene boli. Pomislila sam da smo toga časa isto. Isto – ona i ja. Njegovo tijelo dodiruje nas obje iznutra dopirući duboko unutra, tamo gdje smo isto. Mora da je u hipu ugledala sve. Krevet. Njegovo golo tijelo iznad mene. Ruku koja pritiska moja usta i drugu koja čvrsto steže moje ruke iznad glave. Kako mi koljenom rastavlja noge, a zatim ritmički pokreće u teškoj, napetoj tišini ranog popodneva, u kojoj se više ne čuje čak ni škripanje kreveta ispod nas.“

Str. 119. „Želim da ga ubije. Gledala bi ga kako umire. Uživala bi u tom. Ja bih stajala sa strane i čekala. (…)“

Olja Savičević Ivančević:  Adio, kauboju (Zagreb: Algoritan, 2010.)

Str. 19.-20. “Snimka je bila nekvalitetna i pretamna, očigledno je u sobi bio mrak. Vjerojatno je snimana mobitelom, pomislila sam tada. Počinje izrazom lica muškarca koji se propinje iznad mršavog bijelog tijela. Radi se o nekome tko ima jako velike ruke. Lice jebača, koje ne uspijevam dobro razaznati, razmazano je, ali izgleda na granici plača. Osoba ispod njega tek povremeno pomiče ruku ili nogu i ispusti jedva čujan zvuk, stenjanje. Druga slika su uska bedra te druge osobe, mladića ili djevojke, to se ne vidi jasno: bedra otkrivena, skupljena, među koja prodire tanak žalac, rilo velikog mužjaka. Treća je dječački potiljak s kratkom, ošišanom kosom i velikom tustom rukom na njemu: lice osobe koju veliki jebe zariveno je u jastuk i ne vidi se. Četvrta slika se pokreće, ali jedva jednom rukom jebač objekt svoje požude drži za rame ili vrat, vjerojatno prečvrsto i polako gura prema dolje, grabi niže, navlači i nabija sporo i snažno i plače sve jače i glasnije, da bi svršio u hroptanju cvileći. Njegov plač je ono što je nemoguće zaboraviti, pogotovo ako to želiš.”

Str. 121.-122. “To je crni stik na koji je presnimljen amaterski porno uradak, onaj isti koji sam prvi puta vidjela na kućnoj zabavi , onda u Zagrebu. (…) Počinje izrazom lica muškarca koji se propinje iznad mršavog i bijelog tijela. Mlada djevojka, ili što se čini vjerojatnijim, vrlo mladi dečko, meni nepoznat. Jednom rukom jebač objekt svoje požude drži za rame ili vrat, vjerojatno prečvrsto, drugom ga rastvara i polako  gura prema dolje, grabi niže, navlači i nabija sporo i snažno i plače sve glasnije, da bi svršio u hroptanju ječeći. To ridanje je ono što je nemoguće zaboraviti.”

Str. 18. „Tad smo prvi put vidjeli smrt. Nije izgledala strašno. Ležala je na krevetu napokon sklopljenih očiju i Danijel je podigao njenu široku spavaćicu iz vremena kad je bila Velika Oblapornica. Tražili smo turističkog majmuna, ali ispod spavaćice nije bilo ničega. Sve na babi je bilo mrtvo već godinama, plavi i smeđi krakovi prekriveni ljuskama, bez dlaka. Jedino je živ bio muf među njezinim nogama, runjavo, blistavo krzno , svjetlocrno, koje se penjalo od polovice bedara do prepona i u tankom vretenu sve do pupka.”

Marguerite Duras: Ljubavnik (Globusmedia, Zagreb, 2004.)

Sadržaj: Riječ je o djevojčici od 15,5 godina i 20 godina starijem muškarcu s kojim uspostavlja vezu živeći na Istoku. Sjeća se toga kao starija gospođa.

Str. 32. „Kažem mu da mi priđe, da me mora ponovno uzeti. Prilazim mu. Fino miriše. (…) Kažem mu da ga želim. On meni da još pričekam. Priča mi, kaže da je odmah znao , već prilikom prijelaza preko rijeke da ću biti takva nakon svog prvog ljubavnika, da ću voljeti ljubav, kaže da već zna da ću ga varati, kao što ću varati sve muškarce s kojima ću ikada biti. (…) Sretna sam zbog toga što mi nagoviješta i kažem mu to. Postaje grub, očajava, baca se na mene, jede dječje dojke, viče i vrijeđa me. Zatvaram oči pred silnim užitkom (…) Kaže mi da sam kurva, da sam gadura, kaže mi da sam njegova jedina ljubav, a to je upravo ono što treba reći i ono što se kaže kad se prepušta maha govoru, kad se pušta maha tijelu da se traži, da se nalazi i uzme ono što želi, i tu je sve dobro, nema otpadaka, otpaci su potonuli, a sve se zajedno stapa u bujicu, u silnu žudnju.“


I u sljedećemu (3)nastavku „Braniteljski portal“ donosi izbor citata iz lektire s neprimjerenim sadržajem za srednjoškolce.

H.H.

 


Podijeli
  • 75
  •  
  •  
  •  
  •  
    75
    Shares

8 KOMENTARI

  1. djeca će morati čitati bljuvotine i povračati, to će postati debili, ubojice a ne samo pederi i kurve, razne vrste monstruozne pedofilije….ako se uvede ovakva lektira i istambulska konvencija. Pleković i Divljakuša su MONSTRUMI

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here