Podijeli
  • 1.8K
  •  
  •  
  •  
    1.8K
    Shares

Za majku Ružu Pavlić nema utjehe. Njezina djeca ubijena su u Lovasu 1991. godine. Željko (29) i četiri godine mlađi Darko. Obojica su bila neoženjena i živjela s roditeljima u obiteljskoj kući u Lovasu…

– Došli su po njih u našu kuću i samo ih odveli. Najprije su zatvoreni u zadruzi, zatim u općini da bi ih osam dana nakon što su ih odveli, ubili u jednoj garaži. I oni su kao i mnogi drugi ubačeni u masovnu grobnicu. Da su mi sinovi mrtvi saznala sam od susjeda nekoliko dana nakon njihove smrti – kazala nam je kratko Ruža, kojoj je svaki razgovor o tome otvaranje rana koje zapravo nikad nisu zacijelile. I neće, piše 24sata.hr.

Susjed mi je rekao da su mi sinovi pobijeni

Masakr nad nevinim stanovništvom malenog srijemskog sela započelo je u listopadu 1991. godine. Dva dana nakon što je Hrvatska proglasila neovisnost od Jugoslavije i nakon što je JNA  zauzela to područje uz pomoć paravojnih formacija Dušan Silni odigrala su se brutalna ubojstva.

JEDVA PREŽIVIO HOD SMRTI:‘Rekli su da idemo brati grožđe i odveli nas sve u minsko polje’

– Toga dana kada je napadnut Lovas domaći Srbin Mirko Rudić došao je s nekim nepoznatim ljudima po moje sinove. Odveli su ih najprije u mašinsku radionicu u Poljoprivrednoj zadruzi, a onda u Općinu. Išla sam im u posjet. Od Save Klisurića, koji je bio direktor škole u Lovasu, tražila sam pomoć jer je poznavao moju djecu, ali ništa nije poduzeo. Danima nisam ništa znala o svojim sinovima. Ni od koga nisam mogla dobiti neku informaciju. Konačno, došao je dan kada mi je pokojni susjed Ivica Đaković rekao za smrt mojih sinova. Radila sam nešto oko cvijeća, a on je došao i rekao: Ružice, djeca su ti pobijena. U ruci sam držala veliki nož kojim sam radila i istoga sam trena pomislila kako je najbolje da se probodem. U glavi su mi se smjenjivala dva glasa – jedan je govorio da si skratim muke, a drugi da to ne činim. Nisam više imala razloga živjeti – prisjetila se Ruža najtežeg trenutka u svom životu.

foto: udruga Ante Starčević

Mirko Rudić koji je Ružine sinove zajedno sa ostalim četnicima odveo u smrt bio je vozač prvooptuženog Ljubana Devetak. Rudić danas živi i radi u Vukovaru.

– Kasnije sam saznala da je moje sinove prije nego što su ubijeni mučio četnik Petronije, da im je nožem sjekao i čupao kosu i zvjerski ih tukao zajedno s drugim četnicima. Božo Devčić i Ljuban Devetak krivi su za smrt mojih sinova. Kakav je to narod, kakvi su to ljudi?! Kakva je zvijer ušla u njih da su tako mogli mučiti i ubijati nevine ljude?! – pita se Ruža.

Za Božić 1991. godine otjerana je iz Lovasa. Otišla je u Njemačku gdje joj je bio bolesni muž koji je godinama radio u Njemačkoj i koji je pola godine prije okupacije Lovasa dobio moždani udar.

foto: Youtube/Screenshot

Vratila se samo zbog grobova svojih sinova

– U Lovas smo se vratili 1998. godine. Živjeli smo u jednoj sobici u dvorištu jer je sve drugo bilo porušeno. Polako smo u godinama koje su slijedile obnavljali kuću vlastitim sredstvima. Za sebe mogu reći da sam se vratila samo zbog grobova svoje djece. Njihova su tijela pronađena u zajedničkoj grobnici na lovaskom groblju. Na prepoznavanje u Zavod za sudsku medicinu u Zagrebu išao je brat moga muža. Željko je u džepu imao osobnu iskaznicu, a Darka su valjda prepoznali po kosi.

foto: Općina Lovas

Obojica sinova sahranjena su 21. ožujka 1998. na lovaskom groblju, zajedno s ostalim Lovaščanima ubijenim 1991. godine. Samo je starijem sinu Željku kasnije priznat status hrvatskog branitelja.

‘Za mene nikad neće biti utjehe’

– Jednom prilikom, kada sam išla na glasovanje, u Lovasu sam susrela Mirka Rudića koji je zajedno s drugim četnicima moje sinove odveo u zatvor. Kada sam ga ugledala, od šoka sam ostala paralizirana. Osim uspomena koje nosim u ranjenom srcu, od mojih sinova ostalo mi je tek nekoliko fotografija, slika koje su naslikali i nekoliko pramenova kose… Za mene nikada neće biti utjehe –  neutješna je Ruža, piše 24sata.hr..

Njezino svjedočenje kako i svjedočenja još nekolicine preživjelih objavljena su u spomen knjizi „Krvava istina (novome životu ususret)“ koja je nastala u povodu dvadesete obljetnice ukopa posmrtnih ostataka 67 lovaskih Hrvata, žrtava srpske agresije, koji su 1991. godine većinom bili pokopani u masovnoj grobnici, te u nekoliko pojedinačnih grobnica na groblju u Lovasu.

Ružin suprug umro prije tri godine i sada sama svakodnevno posjećuje grobove svojih najmilijih.

T.H.


Podijeli
  • 1.8K
  •  
  •  
  •  
    1.8K
    Shares

35 KOMENTARI

  1. Kad država propada novinari se puštaju s lanca,sjede,dumaju,pišu bajke i tim odvračaju neuk narod od pravih problema kao,dno dna europe,loše zdravstvo,isto i školstvo,bezakonje,glad,neimaština…..

  2. Žalosna i pretužna još jedna priča. Dali taj četnik mirno spava pa nemogu vjerovati svojim ušima da i dalje postoji hrvatsko pravosuđe i policija ili je pupovac komandant i dalje koji naređuje. Da čovijek propadne u zemlju od srama i tuge!

  3. Gospodo osvetite se ja nebi bila mirna tolke godine da se taj covjek sece gdi je on kad mi dolazimo u vukovar odati pocast zrtvama taj covjek nebi smio zivjeti u vukovaru a da je meni to.ucinio nebi vec bio ziv oko za oko zub za zub

  4. Majko uzmi pištolj i ubij gada ti i ovako nemaš šta izgubiti nedaj đubretu da se slobodno šeta kad nečemu naši ništa poduzeti jer takvih ima još u Hrvatskoj koji slobodno etaju onda bi trebali sami nešto poduzeti da recimo tu gamad

  5. Kako ovo komentirati!? Gdje su sada institucije ove jebene, UDBaške, i političmarske države. Gdje!? Boli njih kurac za Hrvatskom i Hrvatima. Gdje su ministri nazovi Hrvatske vlade, ponajprije Tomo Medved, Bošnjaković, MUP …. Gdje ste!? Koji se kurac i iz kojeg razloga skrivate!? Ovo s njenim sinovima je ratni zločin u kojemu je narečeni Rudić aktivno sudjelovao a za to, lažne Hrvatske institucije, abolicija ne vrijedi nigdje pa ni u Hrvatskoj. Ministre branitelja što ti radiš. Navodno me predstavljaš. E pa ja, kao i svaki Hrvat i Hrvatski dragovoljac branitelj, zahtijevam od tebe, poduzmu neophodno. Zahtijevaj uhićenje i ispitivanje Rudića. Nek’se saznaju pojedinosti, uhite i kazne odgovorni za taj zločin ili podnesi ostavku jer mlakonje, barem ja, ne trebam da me bilo kako zastupaju. Eto na redu si. Osvjetlaj obraz i vrati toj ženi i nama vjeru u ovu državu.

  6. Gospođo Ružo, zahvaljujući žrtvi i vaših sinova hrvatski narod ima državu. Nažalost još treba žrtava hrvatskih majki dati da bismo imali pravednu i pravnu državu, ugodno mjesto za ljudski život. Bez vaše boli i žrtve i drugih hrvatskih majki mnogi Hrvati danas ne bi bili na životu, a kamoli u svojoj Domovini. Želim da dragi Bog nagradi vječnim životom vas i vaše sinove i sve one koji su nresebično davali svoje živote da bismo mi danas živjeli u slobodnoj Hrvatskoj. Veliko hvala.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here