Podijeli

Nakon što je predsjednik SDSS-a kojeg je osnovao zloglasni osuđeni ratni zločinac Adžić, u hrvatskom Saboru je rekao sljedeće;

Živimo u zemlji u kojoj je ukor pred otkaz dobio nastavnik, predsjednik Mense, zato što je na Facebooku napisao nešto o čemu svi trebamo razmišljati… Što je to što naši osmaši slušaju kad odu u Vukovar? Slušaju, npr., da jedan od zastupnika, kojega nikad nitko nije osudio… netko tamo, držeći predavanja učenicima, govori da je Vojislav Stanimirović ratni zločinac. Ako je on, od danas i mene smatrajte ratnim zločincem. Ja sam ratni zločinac, pozivam DORH da čuje što sam rekao…Uslijedilo je niz medijskih napisa ali i priopćenja.

Jedno od propćenja stiglo je od hrvatskih braniteljica iz Zadra…

Priopćenje u nastavku;

“MILORADU PUPOVCU: ‘Pazi što želiš jer bi se moglo ostvariti!’

VOJISLAV STANIMIROVIĆ I POKOLJ RANJENIKA IZ VUKOVARSKE BOLNICE NA OVČARI:

Već dugo vremena, od okupacije Vukovara i strašnog zločina nad ranjenicima zatečenim u Vukovarskoj bolnici, ime Vojislava Stanimirovića navodi se  u kontekstu tog zločina, koji nije ni rasvijetljen ni “procesuiran” po pravilima struke. Stanimirović je, prema izjavama mnogih svjedoka “bio nazočan” tom nemilom događaju “odvođenja” ranjenika iz Vukovarske bolnice. Kako cinično, perverzno i neobjašnjivo ponižavajuće. “Nazočio odvođenju”! Neka mi oproste obitelji masakriranih i pobijenih ranjenika, ali ako ovu sintagmu pročita netko neupućen, mogao bi pomisliti da su ranjenici “odvedeni” na adekvatnije, uvjetnije mjesto, radi uspješnijeg liječenja u humanijim i medicinski odgovarajućim uvjetima, a Vojislav Stanimirović je “nazočio” (bio prisutan, kako bi oni rekli) tom “događaju”. Bože, ima li granice našoj gluposti i njihovoj drskosti? DORH nas uvjerava da je “slučaj Stanimirović” istražen i da “nije nađeno elemenata kaznene odgovornosti”. No, je li to istina? Ili točnije: “Je li to cijela, potpuna istina, ili DORH, (iz samo njemu poznatih razloga) prikriva pravu i cijelu istinu, a javnosti baca prašinu u oči”?

DORH tvrdi da je, temeljem više kaznenih prijava protiv Vojislava Stanimirovića za sudjelovanje u ratnom zločinu na teritoriju RH, proveden odgovarajući predistražni postupak, te da se njegovo sudjelovanje u agresiji na RH, podvodi pod odredbe zakona o općem oprostu, i da DORH ne nalazi dokaza za podizanje optužnice.

JE LI TO TOČNO?

Je li u tom postupku ustanovljeno koje je sve “dužnosti” u “Vladi RSK” obnašao dr. medicine Vojislav Stanimirović, specijalist psihijatar, rezervni oficir JNA sanitetske službe sa završenom Vojno-medicinskom akademijom (i kojim još programima usavršavanja u JNA) u kojem vremenskom periodu, u kojem je statusu (u vojnoj sanitetskoj službi) bio prilikom okupacije Vukovara, koja znanja i vještine je stekao prilikom predratnog školovanja i usavršavanja, i (analogno tomu) koje znanja i vještine je posjedovao u vrijeme izvršenja zločina nad ranjenicima i osobljem Vukovarske bolnice. U slučaju Stanimirović, DORH se nije smio ograničiti na postupanje po kaznenim prijavama građana, nego je, zbog veličine i naravi zločina, bio dužan postupati “ex officio” (ex offo) i DO KRAJA stručno, profesionalno i bez ostatka koji bio ostavio prostora dvojbama, istražiti ulogu Vojislava Stanimirovića u ovom (ali i nekim drugim – Lovas, Tovarnik) zločinima. No vratimo se Stanimiroviću.

Stanimirović nije “samo nazočio”. Sve i kada bi se dokazalo da nije “vodio”, on je svojom nazočnošću “sudjelovao” u tom besprizornom zločinu. Jer Stanimirović nije bio “običan” sudionik. On je bio liječnik, na čelu sanitetske službe sanitetske službe “zapadnog Srijema”, operativno nadređen načelniku saniteta “jedinice JNA koja je fizički preuzela Vukovarsku bolnicu. Svi znamo što se odvijalo u BOLNICI! Radilo se o RANJENICIMA! Ne o zarobljenim vojnicima. On je u tom trenutku bio službena osoba (na čelu službe saniteta, oficir JNA) i ima izravnu odgovornost za taj zločin. Ako mu se ne može dokazati činjenje, odgovoran je za propuste, jer je on u statusu koji je tada imao, bio dužan “liječiti”, spašavati živote, a kako je to činio, znamo svi. Stanimirović bi, zbog svoje dužnosti u službi saniteta, (“jedinica i komandi JNA”, koje su “preuzele” grad, prema istom načelu tumačenja “zapovjedne” odgovornosti, trebao odgovarati kao što je to primijenjeno u slučaju suđenja hrvatskim generalima. Položaj “oficira JNA na čelu službe saniteta”, a Stanimirović je to bio, nije mogao i ne može biti položaj “promatrača”. On je po odredbama međunarodnog humanitarnog prava, po Ženevskim konvencijama o postupanju sa ranjenicima u ratu, s medicinskim osobljem, po Pravilniku o organizaciji i radu službe saniteta u ratu (JNA), bio dužan tražiti od nadležnog zapovjedništva:

Fizičko osiguranje prostora bolnice, koje će osigurati: -fizičko izoliranje zgrade od bilo kakvih vanjskih utjecaja i fizičku sigurnost bolesnika (ranjenika i bolničkog osoblja, ali i zaštitu.
2. Preuzeti bolnicu i pritom: popisati medicinsko bolničko osoblje, po rangu i strukama, popisati pomoćno bolničko osoblje, pregledati i popisati ranjenike, izvršiti medicinsku trijažu ranjenih i bolesnih osoba koje su se zatekle u bolnici i odmah zapovjediti akutne kurativne mjere, prema propisanim procedurama i zahtjevima nađenog stanja, odrediti postupak s medicinskim i pomoćnim osobljem zatečenim u bolnici (obično se te osobe raspoređuju na poslove koje su i do tada radile, čak je oportuno ostaviti i hijerarhijsku strukturu, ukoliko je sposobna za nastavak rada, prema propisanim kriterijima i standardima), osigurati kontinuitet medicinske skrbi prema pravilima struke i sukladno stvarnim mogućnostima.

3. Nakon preuzimanja, (i svih gore navedenih mjera i radnji) bio je dužan zapovjediti ostale mjere sanacije stanja (popis potrebnih lijekova, transfuzijskih pripravaka, sanitetskog materijala i opreme, zapovjediti žurnu provedbu propisanih i mjera asanacije, uključivo i mjere dezinfekcije, zapovjediti režim rada, prehrane i sve ostale mjere nužne za (koliko to objektivni uvjeti dopuštaju) “normalno” funkcioniranje bolnice. Sjetimo se postupka HV sa bolesnicima, ranjenicima, osobljem i zgradom Kninske bolnice 1995, godine i usporedimo taj postupak sa postupkom za koji je bio (po svom položaju i stručnim kompetencijama) odgovoran Stanimirović u slučaju Vukovarske bolnice 1991. godine. Usporedimo ta dva događaja i “stavimo razlike na papir”.

ZA TE “RAZLIKE” JE KRIV STANIMIROVIĆ. IZRAVNO!!!

On po svojoj funkciji i dužnostima nije mogao biti promatrač. Nije mogao biti “NAZOČAN”!!! On je bio AKTER (ne promatrač) događaja, s preciznim, mjerljivim odgovornostima i dužnostima. Ako mu se ne može dokazati “izravno počinjenje” zločina, odgovornost za (aktivno) nečinjenje postoji. I vrišti do neba!! TKO JE U OVOJ PRIČI LUD? U DORH-u ne postoji stručnjak koji sve ovo zna? Njemu se u slučaju Vukovarske bolnice nema što dokazivati. On je u tom slučaju imao propisane dužnosti i obveze, ono što bi se danas nazvalo “standardnim operativnim procedurama”! Bio ih je dužan sprovesti, A NIJE!! TOČKA!!! TO SU ČINJENICE! Zbog čega? Je li bio spriječen? Što je poduzeo, pokušao poduzeti, od koga je spriječen?

SVE TO STANIMIROVIĆ MORA ODGOVORITI NA SUDU!!”

Udruga ŽENE U DOMOVINSKOM RATU – ZADAR, U Zadru 13. lipnja 2019. g.


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

3 + sedamnaest =