Podijeli

Jučer oko podneva ničime izazvane zvijeri, jer drugačije ih se ne može nazvati, u sivo-maslinastim oklopnim vozilima jugo-soldateske, ubile su hitcima u glavu Žarka Kaića iz Zagreba, snimatelja Hrvatske televizije, a teško ranile tonskog snimatelja Dragana Kričku, također iz Zagreba. Treći član ekipe Saša Kopljar, novinar osječkog studija HTV-a, koji se nalazio u njihovoj neposrednoj blizini spasio se bacivši se na tlo dok su mu iznad glave zlokobno fijukali pancir-meci iz teškog mitraljeza oklopnog transportera.

Glas Slavonije, 29. kolovoz 1991.

Ovim riječima opisan je događaj od 28. kolovoza 1991. godine koji je ostao upamćen kao jedan od najcrnijih dana Domovinskog rata za Hrvatsku televiziju. Tog dana, u Brijestu, prigradskom osječkom naselju, pokraj vojnog poligona „C“, na meti JNA našla se tročlana ekipa Hrvatske radiotelevizije. Ekipa je u jutarnjim satima pošla snimiti mjesta na koje se protekle noći pucalo s poligona JNA.

Žarko Kaić na radnom zadatku

Nešto prije osam sati kolona JNA od devet tenkova i dva oklopna transportera izišla je iz poligona te zauzela borbene položaje. Time je onemogućila promet između Tenjskog Antunovca i Osijeka. Nakon nekog vremena dio tenkova otišao je prema Tenji, a sve te aktivnosti snimao je Žarko Kaić. Nakon što je iz transportera nekoliko puta otvarana vatra u zrak. Oko 11 sati tenkovima i transporterima prišla su dvojica pripadnika Zbora narodne garde koji su pitali kada će se tenkovi maknuti. Odgovoreno je da će se to dogoditi za 10 minuta.

Kolega Kaić je snimao upravo taj kadar kada se gardisti vraćaju nazad, a u pozadini je taj transporter. U tom trenutku, ili možda koji trenutak kasnije, iz jednog od transportera, ne ovog najbližeg, otvorena je teška mitraljeska vatra. Dim se oko nas obavio. Okrenuo sam se u jednom trenutku još za vrijeme pucanja i vidio da je kolega tehničar ranjen u stomak i da poziva pomoć, a da kolega snimatelj Kaić leži nepomično.

Saša Kopljar

Žarko Kaić

Ubojstvo snimatelja HTV-a pokušao je opravdati general JNA Milan Aksentijević kazavši kako je kamera na ramenu snimatelja podsjećala na protutenkovski raketni bacač.

Pucanj u Žarka, čovjeka s kamerom, bio je pucanj u istinu. To je bilo čisto ubojstvo.

Darko Dovranić

Žarko Kaić je rođen 7. ožujka 1949. godine u Livnu (BiH). Odrastao je u Zagrebu, na Trešnjevci, zajedno sa starijim sestrama Ankicom i Blaženkom. Nakon srednje škole primijenjenih umjetnosti završio je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. Od 1970. godine radio je na Televiziji Zagreb, najprije kao rasvjetljivač, zatim kao asistent kamere, a na koncu i kao snimatelj u Dječjem, Dokumentarnom, Znanstveno-obrazovnom, Glazbeno-zabavnom, Kulturnom i Informativnom programu. Pamte ga kao samozatajnog, tihog i vrlo vrijednog obiteljskog čovjeka. Bio je oženjen Lidijom s kojom je imao četvero djece – kćerke Petru i Niku te sinove Stjepana i Marka.

Žarko Kaić s obitelji

Riječi koje je Žarko držao u sebi, to je kroz sliku izlazilo van.

Mladen Šiklić, tonski snimatelj HTV-a

Početkom Domovinskog rata prešao je u informativni program HTV-a. Prve ratne snimke zabilježio je, kao i Gordan Lederer, u ožujku ’91. u Pakracu. Snimio je mnoge snimke koje su potresle hrvatsku, ali i svjetsku javnost, poput snimke prognanika iz Aljmaša, Erduta i Dalja kako se ukrcavaju na šlep na Dunavu.

Nagrada Hrvatskog novinarskog društva za snimateljski rad nazvana je imenom Žarka Kaića, a danas se na mjestu njegove pogibije nalazi spomen obilježje Posljednji kadar njemu u čast.

Obitelj Žarka Kaića kod spomen obilježja “Posljednji kadar” na mjestu Žarkove pogibije
 

Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

dvanaest − osam =