Podijeli

SNAGA BRANITELJSKE POPULACIJE

Nakon oslobodilačke akcije OLUJA, političke elite uvidjele su snagu koju  predstavlja braniteljska populacija i naravno trebalo je tu potencijalnu političku snagu staviti pod kontrolu.  Na osnovu Zakona o udrugama („Narodne novine“ br88/01 i 11/02) osnovano je mnoštvo udruga, nigdje nema točnog podatka koliko ih ima.

U Hrvatskoj trenutačno postoje 42 krovne braniteljske udruge, dok je onih manjih, lokalnih, prema nekim procjenama gotovo tri tisuće. Većina krovnih udruga ima svoje podružnice u svakom većem gradu, a uz to gotovo svako mjesto ima neku svoju lokalnu braniteljsku udrugu. Nitko zapravo nema podatak koliko ukupno ima braniteljskih udruga. U registru branitelja im oko 505 tisuća branitelja, kada bi se pribrojili članovi obitelji, to bi bila respektabilna snaga od oko 2 milijuna birača. No ta je snaga razbijena u tisuće udruga .

Udruge iz Domovinskog rata osnovane su s ciljem zaštite prava i interesa svojih članova i njihovih obitelji. Svojim projektima i programima čuvaju moralni dignitet hrvatskog naroda i svih stanovnika Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani njezinog suvereniteta, promiču vrijednosti Domovinskog rata te u suradnji s državnim institucijama pridonose podizanju kvalitete i učinkovitosti skrbi o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

Podsjetila bih što je general Janko Bobetko govorio hrvatskim braniteljima UHDDR-u u Zagrebu u dvorani Lisinski 1994.godine.

” Nemojmo gubiti vrijeme, nemojmo se razbijati! Mi smo sinovi hrvatskog naroda, nemojmo se prebrojavati lijevo i desno…. Na odnosu prema ratnicima,prema ljudima koji su dali svoje živote, prema ljudima koji će dati, Hrvatska prolazi povijesni ispit sama pred sobom. Tu Hrvatska prolazi ili dobiva negativnu ocjenu.”

Međutim udruge su postale podružnice stranaka, podružnice lokalnih moćnika, glasački stroj za lokalne moćnike i stranke, koji su ih preko uplaćivanja  sredstava za njihove potrebe obvezali dati im glas. Na taj su ih način ušutkali, neutralizirali, da ne reagiraju na sve negativne pojave u društvu.

Osobno sam pozivala javno na reakciju istarske udruge hrvatskih branitelja, ali nikakav odgovor nisam dobila. Ili nisu zainteresirani za sve što se  oko njih događa, ili su ušutkani, jer ako progovore ode ured, odu ručkovi, večere pune delicija,  odu objekti koje su dobili na upravljanje i korištenje.

Napokon se mala ekipa hrvatskih ratnih zapovjednika i članova uredništva Braniteljskog portala odlučila preispitati braniteljsku populaciju , snimiti stanje, probleme sa kojima se suočavaju, sve da bi se hrvatski branitelji aktivnije uključili u nastojanje za boljitak Lijepe naše! ( vidi plakat )

I sami branitelji svjesni su svoje snage, ali i nemoći kada su tako razjedinjeni. Odaziv na tribinu  bio je dobar, a i na društvenim mrežama je bilo pozitivnih reakcija.

Evo zaključaka sa tribine;

  • Negativan odnos društva je glavni uzrok stresa po riječima branitelja,
  • Potrebno je revidirati broj udruga i njihovih članova kako bi dobili što točnije brojke jer smo svjedoci manipulacija i brojevima i utjecajima udruga. Politika nije pokazala interes za rješavanje problema branitelja i učinila je sve da razbije braniteljsku scenu na tisuću udruga znajući kako ujedinjena može postati jako neugodna za snage koje ne rade u interesu suverene Hrvatske i za dobrobit njezinih građana.
  • Neovisna braniteljska politička snaga je rješenje o kojemu treba vrlo temeljito razmisliti i koja je postala nužnost. Nesporna je činjenica kako branitelje povezuje isti svjetonazor temeljen na domoljublju, vjeri, obiteljskim vrijednostima i tradiciji, a nesporna je činjenica kako su upravo te vrijednosti ugrožene. 
  • Došlo je vrijeme promjena doživotnih predsjednika braniteljskih udruga i prekida ovisnosti veze politika – branitelji preko pojedinaca koji su predugo u sustavu, a čiji su rezultati sve lošiji.

Očita je nužnost ovakvih tribina i krajnje je vrijeme da branitelji preuzmu jaču inicijativu u javnom prostoru.Našim društvom upravlja preveliki broj nesposobnih, razmaženih i privilegiranih pojedinaca koje su nam nametnuli putem korupcije i nepotizma. Njih preko 300 000  je najbolji dokaz kako Hrvatskom upravljaju birokrati i tehnokrati, te stoga nema volje za rješavanjem problema

Izvukla sam primjer hrvatskog dragovoljca Domovinskog rata  i pripadnika MUP-a, u mirovini Krešimira Štetića i njegova razmišljanja, koja su slična zaključcima organizatora tribine, što znači da bi se mogao postići konsenzus među braniteljima, pa da oni budu jedan od bitnih faktora odlučivanja o sadašnjosti i budućnosti Hrvatske.

Svaka vlast voli imati kontrolu nad braniteljskom populacijom, a to čini kroz razne programe gdje nagrađuje tzv. “podobne” udruge, a kažnjava neposlušne. Sprege je bilo, sprege ima i sprege će biti dok je svijeta i vjeka, na žalost.
Za takve pojave smo krivi ponajviše mi sami jer dozvoljavamo da nas se zloupotrebljava i sa nama manipulira.

Doduše, nisu sve udruge ili bolje reći, ŕukovodstva istih takve, pa mogu reći da ima nade za nas, ako budemo odlučni, sposobni i pametni.
Pomaka na bolje ima, ali je to vrlo sporo. Slične stvari se događaju na svim razinama (općinskim, gradskim, županijskim) u različitim krajevima bez obzira na to koja opcija gdje obnaša vlast, modus operandi im je isti.
Druga stvar koja je zapreka nečem većem s naše strane je ta što je ekipa općenito razočarana u djelovanje udruga jer su x puta branitelji bili prevareni i zaboravljeni.U vrijeme raznih izbornih ciklusa svim političarima su puna usta branitelja, a kad taj “cirkus” prođe sve ostaje po starom.

Političke elite kad su u oporbi obećavaju brda i doline, a kad dođu u poziciju da nešto učine onda zaboravljaju ono što su obećali i izgovaraju se da nema sredstava što je notorna laž. Sredstava ima dovoljno, samo su krivo raspoređena.
Po meni, trebamo se izdići iznad dnevno političkih igrica i raditi za opće dobro svih, a ne odabranih.
Činjenica da su na braniteljskoj sceni, a ujedno i u medijima, stalno prisutni jedni te isti, „ samozvani“ predstavnici svih branitelja, a u biti to nisu jer prema mojim saznanjima nikada i nigdje nije održan nikakav sastanak predstavnika braniteljskih i stradalničkih udruga proisteklih iz Domovinskog rata na kojem bi oni bili izabrani i na taj način dobili legitimitet, koji su našu kategoriju privatizirali, te za koju smatraju da oni “jedini imaju ekskluzivno pravo zastupati ju”, jasno mi ukazuje da u tom segmentu društva nešto ne štima.
Ako se braniteljska populacija u RH-a svodi na to da se uporno nekoliko jednih te istih pojedinaca nasilno gura u prvi plan, dok se drugima, normalnim i običnim braniteljima, koji zagovaraju međusobno uvažavanje, poštovanje, zajedništvo i dijalog, ne daje niti malo prostora ili prilike da iznesu svoje mišljenje i svoj stav, dovelo nas je u situaciju u kojoj se trenutno nalazimo i u kojoj smo razjedinjeni, da ne kažem uništeni, te prepušteni sami sebi, odnosno birokratskom aparatu i volji pojedinaca, a što apsolutno nije dobro.
Odnos države prema braniteljima je zabrinjavajući i i svaki dan je i sve gori, mada se uporno želi stvoriti privid kako je sve idealno, a o govoru mržnje, koji plasiraju protuhrvatske nevladine udruge i pojedinci koji su yugokomunistički i srbočetnički nastrojeni da niti ne govorim, a nije zgoreg navesti da se ti isti mahom financiraju iz proračuna RH-a.
Za takvo stanje nisu krive samo političke elite ni „samozvani“ predstavnici branitelja, nego i mediji koji plasiraju neistine i laži na naš račun kako bi se destabilizirali i ovako narušeni međuljudski odnosi, te što više omalovažilo, uvrijedilo i sotoniziralo hrvatske branitelje, a ujedno pogazilo njihovo dostojanstvo i njihov ponos.
To što su hrvatski branitelji totalno rastureni, krivi smo i mi sami – baš mi, obični, skromni i samozatajni hrvatski branitelji.
Krivi smo jer smo dopustili da hrvatski branitelji budu igračka pojedinaca koji misle samo na svoje osobne interese i ciljeve, a pravi problemi koji muče hrvatske branitelje stavljaju se pod tepih i o njima se uopće ne raspravlja i ne vodi briga, niti se stavljaju na dnevni red. Takvih problema smo svakodnevno svjedoci, jer nema dana da negdje ne možemo pročitati kako je branitelj ili njegova obitelj u bezizlaznoj situaciji, gladni, bolesni, goli i bosi.
Krešimir Cestar

RAZMIŠLJANJA O BRANITELJSKIM UDRUGAMA

Braniteljska populacija u Hrvatskoj je razjedinjena, zahvaljujući našoj vrloj “političkoj eliti”, kojoj takva situacija izuzetno odgovara, jer se uvijek može naći određena udruga, ili bolje reći, čelnici određene udruge, sa kojima se može manipulirati, te na taj način unijeti razdor među branitelje. Da bi to postigli, “političke elite”, bilo koje boje bile, prema braniteljima provode politiku “razjedini pa vladaj”.

Žalosno je da i 20-ak godina od prestanka Domovinskog rata u Hrvatskoj, još uvijek ima onih branitelja koji nisu regulirali svoj status sukladno odredbama Zakona o pravima Hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji.

Zar nije sramotno da danas još ima Hrvatskih branitelja koji nemaju što jesti, a kamoli riješeno stambeno pitanje ili pravo na osnovnu zdravstvenu zaštitu?.
Za takvo, po meni, neprihvatljivo stanje najveću krivicu snosi država, odnosno oni koji su obnašali vlast kroz sve ove godine, a ne bi bilo na odmet da se i mi branitelji zapitamo dali smo tome pridonijeli svojim ne činjenjem, svojom razjedinjenošću, svojom ne slogom????

Da, tako razmišljam i tako se osjećam.

Iskreno, žalostan sam i tužan zbog takve situacije, ne zbog sebe, nego zbog onih branitelja koji nemaju niti najosnovnije za život, a to je topli obrok i krov nad glavom, a mi se stalno prepucavamo o tome tko je gdje u ratu bio, što je radio I koliko je doprinijeo, a zaboravljamo na svoje suborce, “braću po oružju”, koji su 90.-ih, zajedno sa nama, rame uz rame, bili na prvoj crti bojišnice, dijelili sve dobro i sve zlo, što takva situacija može donijeti, , te zanemarujemo  suštinsku bit problema : “Gdje je njihovo dostojanstvo i jesu li ga uopće imali”?

Što se tiče broja braniteljskih udruga, držim da je ovakvo stanje neodrživo, te da se svi hrvatski branitelji moraju ujediniti I ponovno biti zajedno kao I “ranih devedesetih”, jer kad smo složni i jedinstveni, nema toga što nas može pokolebati ili pobijediti.
Današnje stanje je neodrživo, prvenstveno zbog toga što se sama svrha postojanja velikog broja braniteljskih udruga svodi na to da se napravi gdje koja fešta, nešto pojede i popije, eventualno odigra na “dva mala” i tu je cijeloj aktivnosti kraj.
Po meni, udruge bi trebale skrbiti I brinuti o svojim članovima, prvenstveno o onima koji nemaju, onima koji nisu znali, mogli ostvariti svoja, prvenstveno ljudska, a potom braniteljska prava dostojna čovjeka.

Ne kažem da ovoga prvog ne treba biti, dapače, samo želim ukazati da bi svrha i cilj postojanja udruge u pravom smislu riječi trebala biti ta da skrbi o braniteljima i njihovim pravima, a u prvom planu da bude branitelj ili član njegove obitelji, onaj branitelj koji nema, onaj koji je zakinut, a ne čelnici braniteljskih udruga, koji uživaju sva moguća prava i pogodnosti, koja su propisana važećim zakonodavstvom RH-a.

Što se tiče ne zainteresiranosti, određenih visoko pozicioniranih branitelja za ovu problematiku, osim u slučajevima kada se njih “nagazi”, želim skrenuti pozornost da su svi oni, ako ne baš svi onda velika većina, proizašli iz redova hrvatskih branitelja, te do svojih položaja, činova, zvanja i  svega ostaloga došli zahvaljujući velikim dijelom  i svim svojim suborcima koji su se zajedno sa njima rame uz rame borili .

Ovom prilikom ih pozivam da se okane “politike i politikanstva”, bar što se tiče problematike branitelja, te zajedno sa nama, svojim suborcima, izgrade jedinstvenu braniteljsku udrugu, te svojim znanjem, zalaganjem i autoritetom doprinesu boljitku i  jednakosti svih hrvatskih branitelja, a ako se ne žele uključiti i pomoći, onda bar neka ne odmažu, neka budu suzdržani.

I za kraj, znate kako se kaže, politika kao politika, ona će uvijek naći izgovor zašto država nešto nije učinila. Političari dolaze i odlaze,kad su u poziciji da nešto učine onda to izbjegavaju učiniti uz obrazloženje da nema sredstava, a kad su u opoziciji onda napadaju ove druge, ako oni ne žele nešto učiniti.

Moj je stav po tom pitanju vrlo jasan i decidiran: “Gdje država, politika i političari zakažu, tu treba nastupiti i uskočiti udruga i pomoći hrvatskom branitelju da ostvari svoja zakonska prava i da se osjeća kao čovjek, da otvori ona vrata koja se čine neotvoriva i da pomogne u rješavanju problema”.
Ima toga još dosta što mi leži na srcu, ali dugo bi to nabrajanje trajalo.

Piše/Lili Benčik


Vezane vijesti;

-(FOTO) RAŠČLAMBA JAVNE TRIBINE „BRANITELJI JUČER, DANAS, SUTRA“-KOJA JE IZAZVALA VELIKI INTERES JAVNOSTI!…


Podijeli

5 KOMENTARI

  1. Undeniably believe that which you stated. Your favorite justification seemed to be on the internet the simplest thing to be aware of. I say to you, I certainly get annoyed while people consider worries that they plainly do not know about. You managed to hit the nail upon the top and defined out the whole thing without having side effect , people could take a signal. Will probably be back to get more. Thanks

  2. ŽUTI PRSLUCI SU JEDINO ALI BAŠ JEDINO RJEŠENJE I ZA BRANITELJE I ZA SAV OSTALI NORMALAN SVIJET!!!!!!!!!!!A TRIBINE STE TRIBALI ORGANIZIRATI 96.,97,G. DOK JE JOŠ BILO NEKE NADE!!!!!!!!!!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

dvadeset − devet =