PROBIJANJE KROZ DRAČU: Odlazak u školu za njih izgleda kao ruski rulet: pogledajte što svaki dan prolaze ovi splitski učenici

Foto Nikola Vilić / Hanza Media/ Imam šestero djece, od kojih troje ide u školu. Tek ove godine smo dopustili trećašu da krene kući pješice poslije nastave. I to mu dopustimo samo povremeno jer je za život opasno kada idu tim poljskim putićem
Podjelite

Dok ministrica MZO Blaženka Divjak u Zagrebu iz svoje udobne fotelje komplicira oko kurikulske reforme, dok se igraju političke zavrzlame oko toga tko će kom zapovijedati, tko će biti specijalni savjetnik za reformu, tko će tu koga politički eutanazirati, ucjenjivati, nadmudriti, djeca u Splitu ali i diljem Lijepe naše do svojih škola se moraju probijati kao HGSS u neprohodnim i teškim uvjetima. Dokle?

Odlazak u školu mališana s Neslanovca doslovno nalikuje ruskom ruletu, u što smo se i sami uvjerili.

Djeca iz kuća u istočnom dijelu kvarta, smještenog uz Jadransku magistralu, do svoje osmoljetke “Ravne njive” mogu ići dvama putovima, a ne zna se koji je opasniji. Riskiraju život prolazeći puteljkom i uspinjući se improviziranim strmim putićem iznad obilaznice, na manje od pola metra udaljeni od brze ceste, s jedne, te barem četiri metara visoke provalije, s druge strane, piše slobodnadalmacija.hr.

Foto Nikola Vilić / Hanza Media

Njih to ne plaši jer ne poznaju strah, kao naš vodič, devetogodišnji Ivan Giljanović, koji po kiši, buri, mraku i vrućinama tako dolazi do škole. Mi odrasli, zato smo se pošteno prestrašili, ali i umorili, prateći ga dok smo prolazili tom improviziranom rutom gdje pokraj nas jure vozila brzinom i većom od 100 kilometara na sat, odijeljeni malenom i niskom metalnom ogradom, a jednako zastrašujuć je bio pogled u ponor s druge strane.

Ukratko, ostali smo šokirani da takvo što postoji u drugom najvećem gradu u zemlji i da je bilo koje dijete izloženo takvim opasnostima prigodom odlaska u školu. Da ne bi bilo zabune, ništa manje opasan nije put dug gotovo dva kilometra do škole koji ide Zagorskim putom, gdje školarci moraju obići trgovački centar “Bauhaus”. Nema nogostupa, rasvjete, teretna vozila jure ne mareći previše za djecu, a zbog radova pokraj kružnog toka, situacija je još kritičnija.

– Imam šestero djece, od kojih troje ide u školu. Tek ove godine smo dopustili trećašu da krene kući pješice poslije nastave. I to mu dopustimo samo povremeno jer je za život opasno kada idu tim poljskim putićem, a o obilasku da ne govorimo jer ne možemo očekivati da će svi vozači biti savjesni. Svakako je to predug put jer znaju pješačiti i po 25 minuta. Prisiljeni smo djecu i po nekoliko puta dnevno voziti i vraćati iz škole jer nas je strah – zabrinuto nam je kazala Maja Giljanović, majka čija je obitelj, kao i mnoge iz tog dijela Neslanovca, odavno odsječena od ostatka kotara.

No, cijela priča bi se mogla prilično elegantno riješiti da se privede svrsi ucrtani javni put u vlasništvu Grada, koji stanovnici nazivaju i “Dičiji put”. Smješten uz južnu među velikog prodajnog centra i dug 200 metara, korišten je još sredinom prošlog stoljeća.
Poduzeće “Jadrantrans” čiji je kompleks bio na tom dijelu grada napravio je potporni zid i gradio parcelu, a put je tada zakrčen i prestao se koristiti. Međutim, u sklopu projekta javnih radova donekle je sređen, uklonjeno je raslinje koje je bujalo zadnjih 30 godina, koliko je stari prolaz bio zapušten.

– Sada smo se spustili tim prolazom kako bismo razgovarali s vama, ali daleko je to od prohodnog. U našem kotaru nema nikakvog sadržaja za djecu, o parkovima ni ne sanjamo. Tražimo samo običan put kojim će naša djeca proći relativno sigurno – dodaje majka, a za njom su se tom stazom uputili Ivan i Anka Giljanović, djed i baka njezine djece.
– Još smo mi tim putem išli u školu, do sedamdesetih godina je bio prohodan i omeđen s obje strane zida. Živimo tu od 1962. godine, to je bio poljski put gdje su stari Splićani išli u polje s magarcima. Ova “alternativa” uz brzu cestu više je za divokoze nego za djecu, ne daj Bože nesreće i tragedije, zato ih vozimo po nekoliko puta u školu.
Kupio sam nedavno bicikl da se malo rekreiram, krenuo obilaskom oko centra, ali skoro sam poginuo jer nema nogostupa i nitko me od vozača nije “doživljavao”. Kako je tek onda djeci – kazao nam je djed Ivan, koji nas je proveo tim “Dičijim putem”. Skoro smo se pošteno polomili skačući s kamena na kamen, pazeći da ne izvrnemo nogu, a morali smo se i provući ispod velike kanalizacijske cijevi.

 

– Ovako mi je lakše ići u školu, kraće mi je, a i zabavno je ići ovako po kamenju. Gore je velika nizbrdica kod brze ceste i bole me leđa kad se penjem s knjigama – kazao nam je maleni Ivan, a njegova baka Anka raduje se uređenju te staze kako bi lakše i brže stigla do crkve jer je taj dio Neslanovca doslovno “slijepo crijevo” i grada i kvarta.
Da se pokrene ova priča, pobrinuo se Nenad Ružić, glavni koordinator javnih radova na preventivnoj zaštiti od požara i bujičnih poplava iz gradske Javne vatrogasne postrojbe, kada je čuo za probleme stanovnika Neslanovca i shvatio da se radi o sigurnosnom prioritetu. Osobno smo se uvjerili u njegove riječi da put sada nije siguran za korištenje i da ga treba zatvoriti do uređenja.
Brojne su kamene gromade koje treba ukloniti, tu su i rupe u koje se lako može upasti ako niste spretni.

– Teren se u potpunosti treba poravnati da bi se njime moglo prolaziti, uvesti rasvjeta, a i treba pomaknuti kanalizacijsku cijev koja se nalazi metar iznad razine puta. Čudno je da se takvo što napravilo budući da je riječ o ucrtanom i javnom putu. Podloga nije sigurna, što je tek sada vidljivo kada je sve raskrčeno. To je sada klopka i moramo ga zatvoriti.
No, mi smo tu uložili mjesec i pol dana, bezbroj sati ljudskog rada, a i bager je odradio dio. Šteta je da se zaustavimo na tome i da se put ne dovede u svoju funkciju. Pokrenuo sam u Gradu razgovor o tome i već su pokazali interes. Bio je njihov inženjer i napravio je projekciju troškova, što bi iznosilo oko 100 tisuća kuna za asfaltiranje, zaštitu od urušavanja, rasvjetu i ostalo. Vjerujem da će Grad na čelu s gradonačelnikom Krstulovićem Oparom, te njegovim savjetničkim timom i pročelnikom, imati sluha i imam puno povjerenje da će se to realizirati – poručio je Ružić.

– Djeca iz tog dijela kotara bi tako mogla sigurnije pješačiti do škole, što je zapravo najjednostavnije rješenje. Želimo da se postojeći put privede namjeni i osigura sigurnije kretanje po kotaru za sve stanovnike. Pogođeno je 20-ak djece, ali i 400 stanovnika koji ne mogu doći do autobusne stanice na obilaznici, a ovako bi mogli komunicirati s ostatkom kotara – govori nam Ivana Ljuj iz građanske inicijative “Za naš Neslanovac”.

Kazala nam je kako su prošle godine poslali prijedlog kotarskom Vijeću da se to riješi, pa su oni zatražili objašnjenje od Grada zašto ne održavaju gradski put. Inicijativa je sa 100 potpisa u prosincu prošle godine predala zahtjev u Banovinu da se javni put uredi, no konkretnog i službenog odgovora zasad nema.

Nadležni (zasad) šute
Banovini smo dali nekoliko dana za odgovor, no do zaključenja ovoga broja našeg lista nije stigao. Nadamo se kako se ne radi o ignoriranju problema, nego o potrebnom vremenu da pronađu rješenje kojim bi spriječili ugrozu školaraca s Neslanovca, piše slobodnadalmacija.hr

H.H.


Podjelite

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here