Presudu šestorci čekala na grobovima sinova i muža koje su zvjerski ubili pripadnici Armije BiH

Osuđeni su ljudi koji su branili svoj narod u cijeloj BiH. A što se događa sa zločinima nad nama Hrvatima? Moji unuci ni danas ne znaju tko je i zašto ubio njihove očeve i djeda. Zato se samo molim Bogu da nam daje snage da sve ovo izdržimo i nadam se da, dok sam živa, konačno budu istraženi i kažnjeni svi ti strašni zločini nad Hrvatima Bosne. Moramo svaki dan slušati kako su, eto, Hrvati nekakvi fašisti i zločinci, a namjerno se to radi da bi se prikrili svi zločini nad hrvatskim narodom…”...

ilustracija

“Presudu našoj šestorci čekala sam plačući na grobovima trojice svojih sinova i muža koje su pred mojim očima zvjerski ubili pripadnici Armije BiH kobnog 13. lipnja 1993. Za taj zločin nitko nije odgovarao”, kroz suze govori Anica Jurić, prognanica iz Kaknja u Srednjoj Bosni, kojoj su na blagdan sv. Ante pred očima ubijeni suprug Juro i sinovi Stjepan, Ljubomir i Dragan, piše Večernji list. Ona je sama taj dan ranjena, kao i njezina unučad te susjedi i rodbina iz skupine koju su zarobili pripadnici Armije BiH.

“Žalosno je da ni danas nitko ne spominje, a kamoli da kazni strašne zločine nad Hrvatima Kaknja i Kraljeve Sutjeske, ali i cijele Srednje Bosne. Pa držala sam malu unuku u rukama i opet su pucali po nama i, eto, samo nas je Bog spasio da i mi ne poginemo. Unuci koju sam držala u rukama ubili su oca, stričeve i djeda i još brojne Hrvate iz našeg sela i do danas nitko nije odgovarao za taj zločin”, nastavlja kroz suze Anica. Ističe kako joj je čitavo suđenje šestorci vraćalo sjećanje na te dane strave i užasa.

Osuđeni su ljudi koji su branili svoj narod u cijeloj BiH. A što se događa sa zločinima nad nama Hrvatima? Moji unuci ni danas ne znaju tko je i zašto ubio njihove očeve i djeda. Zato se samo molim Bogu da nam daje snage da sve ovo izdržimo i nadam se da, dok sam živa, konačno budu istraženi i kažnjeni svi ti strašni zločini nad Hrvatima Bosne. Moramo svaki dan slušati kako su, eto, Hrvati nekakvi fašisti i zločinci, a namjerno se to radi da bi se prikrili svi zločini nad hrvatskim narodom…”, nastavlja priču Anica koja je posjetila Haag, razgovarala s glavnim tužiteljem Haaškoga suda Sergeom Brammertzom i kazala mu što je i kako bilo. Sve se događalo u pokušaju jedne veće skupine Hrvata iz napadnutih sela Kovači i Grmače da ode prema susjednoj Kraljevoj Sutjesci, a onda dalje prema Varešu i slobodnom teritoriju. Nažalost, pripadnici Armije BiH zarobili su tu skupinu Hrvata, a onda im pridružili i još neke zarobljene hrvatske mladiće i krenuli se zvjerski iživljavati i masakrirati. Epilog toga je osam ubijenih Hrvata, a polovica njih ustvari je obitelj napaćene ali iznimno hrabre Anice Jurić koja je zbog svoje tragedije odmah nazvana bosanskohercegovačkom Katom Šoljić.

Da tragedija bude veća, Anica je sve to gledala svojim očima.

“Teško je uopće prisjećati se tih trenutaka i tog dana kada smo morali gledati strijeljanje i masakriranje naših supruga i djece. Bože moj, kada se samo prisjetim trenutka kada su mi supruga Juru upucali u glavu i kada ga je s većom rupom u glavi ugledala naša tada dvogodišnja unuka Lidija i rekla mi: ‘Bako, vidi u djeda rupe u glavi’ (plač i prekid priče)… Samo nekoliko trenutaka kasnije morala sam gledati kako mi nogama udaraju u leđa ranjenog i mrtvog sina Stjepana. Bio je sav u krvi, a onda je jedan od njih prišao i zvjerski ga udarao nogom u leđa i glavu. Ma ne dao Bog nikome više da mu se dogodi nešto slično u životu. Moga supruga i sinove ubili su oni s kojima smo do tada živjeli i koji su s mojom djecom išli u školu. Sjećam se da smo tada, kada je tek počelo s pucnjavom u Bosni, razgovarali o tome što i kako dalje i tada su moji sinovi govorili: ‘Ma ne boj se, majko, neće nama susjedni muslimani ništa jer smo išli u školu zajedno i družili se cijeli život.’ Nažalost, upravo se to i dogodilo. Svašta su nam govorili taj dan kada su nas zarobili, a i dvogodišnja djeca i naši unuci bili su im meta i samo su ponavljali da treba pobiti sve ustaše. Pa zamislite – pucali su i po nama ženama s malom djecom u naručju.

Bilo je ranjenih na sve strane, a iživljavali su se na mojim mrtvim sinovima i suprugom”, govori Anica koja je ovih dana u svojoj rodnoj Busovači gdje je dočekala presudu hrvatskoj šestorci.

“Na suce i tužitelje Haaškog suda gledam kao na neljude jer, da imaju ljudskosti u sebi, ne bi ovo dopustili. Pa ne muče oni samo šestorku koju su u srijedu osudili, nego cijeli hrvatski narod ovdje. Za zločine nad Hrvatima nitko nije odgovarao, zamislite što bi se dogodilo našim ljudima da su radili takve zločine kao pripadnici Armije BiH. Pa vidite što nam rade, vidite kakvu su presudu donijeli za ljude koji su se branili”, ogorčena je Anica. Na pitanje kako komentira potez Slobodana Praljka Anica odgovara da joj ga je žao.

“Praljak nije mogao izdržati nepravdu, zato je to napravio. Sve nas Hrvate koji smo normalni i koji znamo kako je i što je bilo nepravda će ubiti” – zaključila je ova hrabra Hrvatica.

L.K.

Facebook komentari

Podijeli objavu