Podijeli

Svjedoci smo medijskog linča lijevo-liberalnog političkog spektra zajedno sa vladajućima prigodom spaljivanja krnje u Imotskom u liku istospolnog para, gdje nam vladajući hoće nametnuti svoj svjetonazor tužbama, sa pozicije sile, koju nije upotrebljavala za maškare ni yugokomunistička vlast u bivšoj Jugoslaviji…

Ideološki su totalno zastranili sa nametnutom Istanbulskom konvencijom, kojom se pod maskom zaštite žena od zlostavljanja uvela rodna ideologija i gay populaciju. Ta gay populacija kao manjina, agresivno nameće nama većini svoj svjetonazor, jer ako mi-većina taj njihov svjetonazor ne  prihvatimo, oni su odmah ugroženi. Ista politika ugroženosti koju provode i velikosrbi da bi vladali nad nesrbima.

Isplati se ta ugroženost, prolazi kod vladajućih! U ime te ugroženosti većina bi trebala  čuvati ugrožene manjinske skupine” kao zjenicu oka svoga” ? A  ustvari ugrožena je većina, jer većina nema pravo iskazati svoj stav, nema pravo na svoje mišljenje, nema pravo na performanse i  antigay-parade ( hod za život, na pr), nema čak ni pravo na karnevalski izbor koga će na kraju spaliti, što nikada nije bilo sporno u povijesti karnevala!

Po Ustavu RH svi imamo ista prava i slobode, neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi smo pred zakonom jednaki. Po čemu onda manjinska gay populacija ima veća prava od većinskog djela populacije, ako svi imamo ista prava i obveze? Po kojim kriterijima lik kardinala Bozanića smije goriti ( nitko ne prijeti tužbom) , a lik istospolnih partnera ne smije (podnosi se tužba protiv organizatora)?

Eto to nam je donijela Istanbulska konvencija! Rodnu ideologiju i pederastiju! Donijela nam je vlast manjine nad većinom! Zato smo se žestoko borili protiv usvajanja Istanbulske konvencije u Hrvatskom Saboru i  neka svakom zastupniku u Hrvatskom Saboru koji je dignuo ruku ZA, budu na savjesti sve posljedice, koje se tek sada vide,  a na koje smo mi  koji smo je proučili,  upozoravali.

Većina je nasjela na Plenkovićevu interpretativnu izjavu koja nije imala baš nikakav učinak ili su glasali sluganski pokorno, što se i vidi ;

HDZ-ovci koji su bili protiv su Milijan Brkić, Ante Babić, Stevo Culej, Ivan Ćelić, Marija Jelkovac, Antun Kliman, Miro Kovač, Tomislav Lipoščak, Davor Lončar, Franjo Lucić, Davor Ivo Stier, Ivan Šipić, Petar Škorić i Miroslav Tuđman.sabor glasanje za ik

Zastupnici koji su glasali protiv ratifikacije su redom: Ante Babić, Milijan Brkić, Stevo Culej, Ivan Čelić, Marija Jelkovac, Anton Kliman, Miro Kovač, Tomislav Lipoščak, Davor Lončar, Franjo Lucić, Davor Ivo Stier, Ivan Šipić, Petar Škorić i Miroslav Tuđman iz HDZ-a, zatim Nikola Grmoja, Božo Petrov, Miro Bulj, Sonja Čikotić, Slaven Dobrović, Tomislav Panenić i Marko Sladoljev iz MOST-a, dok su od ostalih zastupnika to još učinili Ivica Mišić, Bruna Esih, Željko Glasnović, Zlatko Hasanbegović, Goran Dodig, Branko Hrg, Ivan Lovrinović, Kažimir Varda te HRAST-ov Hrvoje Zekanović.

Ivan Šuker (HDZ) i nezavisni Marin Škibola bili su suzdržani dok zastupnici Živog zida, kao i Božo Ljubić i Željko Raguž iz HDZ-a nisu glasali premda su bili prisutni u Saboru.

Neki dodvornici vladajućima tvrde kako bi “papa Franjo glasao za ratifikaciju Istanbulske konvencije” što naravno ne odgovara istini. Papa je za ravnopravnost žena i muškaraca, ali je isto tako da žena i muškarac imaju svaki svoju nezamjenjivu ulogu .

Papa je upozorio da rodna ideologija “želi prešutno u korijenu uništiti stvaralački naum koji Bog ima za svakog od nas – a to je različitost i posebnost – i sve učiniti istovrsnim, neutralnim”. “To je napad na različitost, protiv Božjeg stvaranja.

http://hr.n1info.com/Svijet/a482421/Papa-osudio-rodnu-ideologiju-To-je-napad-na-razlicitost-protiv-Bozje-ideje.html

“Danas se djecu ,djecu! u školi tome uči: da svatko može birati svoj spol. A zašto to uče? Zato što imaju knjige osoba i institucija koje daju novce. To su ideološke kolonizacije, koje podržavaju i vrlo utjecajne zemlje. I to je užasno…”  izjava je Svetog oca, pape Franje.

Sveti Otac Franjo nerijetko je govorio o opasnostima rodne ideologije u svojim govorima i audijencijama. Evo neke od tih izjava u kojima Sveti otac Papa govori o opasnostima te “nove ideološko kolonizacije” koja razara obitelj kao osnovnu društvenu zajednicu, čije su glavne žrtve danas brak između muškarca i žene i njihova djeca;

“Rodna ideologija predstavlja društvo bez razlika među spolovima i razgrađuje antropološki temelj obitelji. Štoviše, rodna ideologija traži ljudski identitet koji može sam odrediti svoj individualni oblik te se mijenjati tijekom vremena… Rodna ideologija ulazi u obrazovne projekte i zakonodavne smjernice koji promiču osobni identitet i emocionalnu intimu koja je radikalno odvojena od biološke različitosti između muškarca i žene.” Amoris Laetitia, ožujak 2016.

Veliki neprijatelj braka je rodna ideologija. Danas vlada svjetski rat protiv braka. Ne vodi se pomoću oružja, već pomoću ideološke kolonizacije. Zbog toga je važno braniti brak od ove kolonizacije! Brak je nešto najljepše što je Bog stvorio.” Govor svećenicima, redovnicima, redovnicama, sjemeništarcima i pastoralnim djelatnicima u Gruziji, listopad 2016.

Čuvajte se nove ideološke kolonizacije koja pokušava uništiti obitelj. Ona ne dolazi iz snova koje nam Bog daje, iz molitve i poslanja koje nam Bog povjerava. Dolazi izvana, i zato kažem da je kolonizacija… I kao što su naši narodi mogli reći ‘ne’ razdoblju kolonizacije, kao obitelji imamo biti vrlo mudri i vrlo snažni, s odvažnošću reći ‘ne’ tim inicijativama kolonizacije, koje bi mogle uništiti obitelj… Svijetu su potrebne snažne obitelji kako bi se nadvladale te opasnosti! Svaka prijetnja obitelji jest prijetnja samome društvu, jer budućnost čovječanstva prolazi kroz obitelj. Stoga štitite svoje obitelji!” Susret s obiteljima u glavnoj sportskoj areni u Manili na Filipinima, siječanj 2015.

Komplementarnost muškarca i žene, vrhunac Božjeg stvaranja, dovedena je u pitanje rodnom ideologijom i to u ime slobodnijeg i pravednijeg društva. Razlike između muškarca i žene ne postoje zbog suprotstavljanja ili podređenosti, nego zbog zajedništva i rađanja, uvijek na sliku i priliku Božju. Bez uzajamnoga prinosa nitko se od njih, ni muškarac ni žena, ne može u potpunosti razumjeti.” Govor biskupima Portorika, lipanj 2015.

Priznavanje dostojanstva muškarca i žene zahtijeva ispravno vrjednovanje njihova uzajamnog odnosa. Kako možemo dobro poznavati konkretno čovještvo koje je dio nas, ako ga ne upoznamo kroz tu razliku? Nemoguće je zanijekati prinos moderne kulture u otkrivanju dostojanstva seksualne razlike. Zbog toga je također vrlo zaprepašćujuće ustvrditi da se sad ta kultura čini kao da je blokirana težnjom za brisanjem razlika, umjesto da se riješe problemi koji ju umrtvljuju. Doista, kada između muškarca i žene stvari idu dobro, dobro idu i svijet i povijest. U suprotnom svijet postaje negostoljubiv, a povijest se zaustavlja.” Govor akademskoj zajednici Papinskoga instituta „Ivan Pavao II.“ za studij braka i obitelji, listopad 2016.

Društva moraju pronaći način da nadvladaju podčinjavanje žena, ali pretvarati se kako ne postoje razlike između muškarca i žene ili čak koristiti tehnologiju radi promjene spola osobe nije rješenje… Biološka i psihološka manipulacija razlikom među spolovima, koju biomedicinska tehnologija želi prikazati kao običan ‘osoban’ izbor, što ona nije, prijeti uništiti onaj izvor energije koji dolazi iz veze muškarca i žene koja je čini plodonosnom i kreativnom.” Govor pred Općom skupštinom članova Papinske akademije za život, listopad 2017.

“U Europi, u Americi, u Latinskoj Americi, u Africi, u nekim azijskim zemljama, postoje prave ideološke kolonizacije. I jedna od tih – kažem to jasno s ‘imenom i prezimenom’ – je rodna ideologija! Danas se djecu – djecu! – u školi tome uči: da svatko može birati svoj spol. A zašto to uče? Zato što imaju knjige osoba i institucija koje daju novce. To su ideološke kolonizacije, koje podržavaju i vrlo utjecajne zemlje. I to je užasno. Bog je stvorio muškarca i ženu. Bog je stvorio svijet takvim-i-takvim, a mi činimo protivno.” Susret s poljskim biskupima, Krakov 27. srpnja 2016.

“Otac iz Francuske nedavno mi je ispričao kako je za stolom razgovarao sa svojim djetetom… Pitao je dječaka što želi biti kada odraste i ovaj mu je odgovorio: Djevojka. Otac je shvatio kako djecu u školi uče rodnu teoriju. To je protiv naravnog zakona. Jedno je kada osoba ima tu sklonost ili čak ima operaciju spola. Ali, nešto je drugo kada djecu u školi tome uče kako bi promijenili njihov mentalitet. I to je za mene ideološka kolonizacija.” Tiskovna konferencija na povratku iz Gruzije i Azerbajdžana, listopad 2016.

Razlika između muškarca i žene nije zbog suprotstavljanja ili podređenosti, već radi zajedništva i rađanja, uvijek na Božju sliku i priliku… Iskustvo nas to uči: da bi sebe bolje upoznalo i skladno raslo ljudsko biće treba uzajamnost muškarca i žene. Kada to nije slučaj, vide se posljedice… Pitam se, nije li takozvana rodna teorija također izraz frustracije i rezignacije koja ima za cilj brisati seksualnu razliku jer se ne zna s njom suočiti? U opasnosti smo da napravimo korak unatrag. Uklanjanje razlike je, naime, problem, ne rješenje. Da bi riješili probleme u svom odnosu, muškarac i žena moraju više razgovarati, više jedno drugo slušati, bolje se međusobno upoznati i više se voljeti. Moraju se jedno prema drugom ophoditi s poštovanjem i prijateljski surađivati. S tim ljudskim temeljima, koji su poduprtim Božjom milošću, moguće je planirati ženidbenu i obiteljsku zajednicu za cio život.” Kateheza, 15. travnja 2015.

Djeca imaju pravo odrastati u obitelji s ocem i majkom koji će im osigurati odgovarajući okvir za odrastanje i emocionalno sazrijevanje. Za većinu nas obitelj je glavno mjesto gdje započinjemo ‘udisati’ ideje i vrednote i razumjeti naše sposobnosti za vrline i milosrđe… Ne upadajmo u zamku ideoloških koncepata. Obitelj je antropološka činjenica, ne možemo je opisivati s konceptima ideološke prirode koji će biti relevantni samo jedno kraće vrijeme, a onda će nestati iz povijesti. Ne možemo govoriti danas o ‘konzervativnom’ ili ‘progresivnom’ konceptu obitelji. Obitelj je – obitelj! Ne može biti definirana ideološkim kategorijama.” Govor na otvaranju konferencije o komplementarnosti muškarca i žene, studeni 2014.

S pravom se u javnosti događaju snažne reakcije kad se na području odgoja žele nametnuti shvaćanja spolnoga identiteta koja ne odgovaraju antropološkoj stvarnosti.
Iz svih ovih navedenih razloga Sveta Stolica upozorava na opasnost cjelokupne zamjene terminologije “spolni identitet” i “ravnopravnost između muškarca i žene” s “rodni identitet” i “rodna ravnopravnost”, izrazima koji omogućuju dvosmislenost i stvaraju nejasnoću.

OČITOVANJE STALNE MISIJE SVETE STOLICE PRI VIJEĆU EUROPE

Ne nasjedajte na manipulacije, evo što Papa misli o Istanbulskoj konvenciji i pojmu roda

U javnosti su se posljednjih dana mogle čuti različite manipulacije na račun pape Franje i Vatikana te njihove navodne podrške Istanbulskoj konvenciji. Istanbulska konvencija tj. Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji iz 2011., dokument je na kojem se radilo godinama te koji je doživio brojne preinake, osobito na području definiranja roda i spola. Upravo je iz tog razloga Stalna misija Svete Stolice pri Vijeću Europe u ožujku 2017. objavila negativno očitovanje na spomenutu konvenciju, istaknuvši kao neprihvatljivo korištenje definicije pojma “rod” koja se “bitno razlikuje od one koja je sve dotad jednoglasno prihvaćana u međunarodnom pravu, odnosno u članku 7.3. Rimskoga statuta Međunarodnoga kaznenoga suda i u Deklaraciji Četvrte svjetske konferencije Ujedinjenih naroda o ženama (Peking, 1995.), gdje se pojmovi “rod” i “spol” rabe kao sinonimi”. Dolje pročitajte cjeloviti tekst očitovanja.

Cjelokupni sustav ljudskih prava temelji se na priznanju neotuđivoga dostojanstva svake ljudske osobe pod kojim se podrazumijeva ontološka ravnopravnost svakoga ljudskoga bića ne praveći pritom bilo kakve razlike.

Sveta Stolica ne prestaje podržavati i promicati svako nastojanje u vidu zajamčenosti poštivanja temeljnih prava i sloboda žena i promicanja njihove uloge na svim razinama i područjima društvenoga života: “Što žene budu slobodnije u ostvarenju vlastitih talenata i preuzimanju odgovornosti unutar naših društava, to će čvršća biti nadanja da će cjelokupna zajednica napredovati u mudrosti, pravednosti i dostojanstvu života.”

Već je papa Ivan Pavao II. svojedobno poticao cjelokupnu javnost na sudjelovanje u plemenitom djelu promicanja dostojanstva žene, kako bi se žene posve mogle uključiti u male i velike izazove našega vremena i vlastitom kreativnošću pridonijeti kulturnomu, društvenomu, političkomu i gospodarskomu životu, imajući pritom pristup svim instrumentima potrebnima za to, pa tako i onima na području prava. Na isti način papa Franjo često naglašava jednakost dostojanstva muškarca i žene i na nužnost izbjegavanja krutoga shvaćanja poslova koji se uobičajeno pripisuju ženama ili muškarcima.

Ipak, nastojanja u promicanju autentične jednakosti u dostojanstvu i pravima muškaraca i žena ne mogu poreći spolnu različitost koja se pokazuje ne samo u spolnoj uzajamnosti, nego i u međusobnoj nesvodivosti spolova.

Ako je istina da muškarci i žene mogu bez ikakve diskriminacije vršiti bilo koju ulogu u društvu – a istinska ravnopravnost kao cilj koji želimo postići još je daleko od ostvarenja – također je istina ustvrditi da su muškarci i žene pozvani dati svoj doprinos u društvu sukladno svojim originalnim vlastitostima.

U vezi s tim papa Franjo je istaknuo opasnost “promicanja neke vrste emancipacije koja, kako bi zauzela prostor oduzet muškosti, napušta ženstvenost s dragocjenim odlikama koje ju označavaju”, kao i na suprotnu opasnost “ograničavanja majčinstva na društvenu ulogu, na zadaću, iako plemenitu, ali koja zapravo ženu, s njezinim sposobnostima, stavlja na stranu, ne vrjednuje ju u potpunosti u izgradnji zajednice”.

Spolna se različitost, koju utvrđujemo kao urođenu datost koju nije moguće nadići, uvijek živi i razumijeva unutar određene kulture i povijesti.

Kultura pak nije nikad zatvorena u sebe, nego je uvijek u živu dijalogu s drugim svjetonazorima. To ipak ne znači da spolni identitet možemo svesti na subjektivno iskustvo koje je moguće prilagođavati po volji pojedinca. Posebnost i komplementarnost dvaju spolova predodređena su obilježja koja nisu podložna međusobnoj razmjeni ili promjeni sukladno nečijim preferencijama: radi se o iskustvu “rađanja koje je izvorno”, koje svaki pojedinac nosi u sebi kao rođeno ljudsko biće. Svaka je osoba uvijek najprije biće rođeno od jednoga muškarca i jedne žene, mnogo prije nego što postane sposobno rađati drugi život.

Poznato je da zbog fizioloških ili psiholoških razloga u ponekih osoba dolazi do poteškoće poistovjećivanja sa spolom kojem pripadaju. U takvim slučajevima Sveta Stolica podsjeća da svakomu pripada poštovanje koje proizlazi iz neotuđivoga dostojanstva ljudske osobe, a ono uključuje i njezino tijelo.

Ipak, ne mogu se prihvatiti tvrdnje onih koji smatraju da je “rodni identitet” plod isključivo kulturnih i kontingentnih čimbenika, u potpunosti podložan pojedinačnoj slobodi, ili da se vrijednosti koje izražavaju spolnu različitost ukorijenjene u nekoj kulturi trebaju promatrati isključivo kao “rodni stereotipi” čije je uklanjanje nužno kako bi se “oslobodilo” žene od stanja koje ih potlačuje.

U tom je kontekstu papa Franjo upozorio na “različite oblike specifične ideologije, općenito nazvane rodna ideologija, koja negira različitost i naravnu komplementarnost muškarca i žene”. “Ta ideologija zamišlja društvo bez razlika između spolova, čime dokida sam antropološki temelj obitelji. Pokreće obrazovne nacrte i zakonodavna usmjerenja kojima promiče poimanje osobne samosvijesti i osjećajne bliskosti, koji su korjenito odcijepljeni od bioloških razlika između muškarca i žene” (apostolska pobudnica Amoris laetitia, br. 56).

S pravom se u javnosti događaju snažne reakcije kad se na području odgoja žele nametnuti shvaćanja spolnoga identiteta koja ne odgovaraju antropološkoj stvarnosti.
Iz svih ovih navedenih razloga Sveta Stolica upozorava na opasnost cjelokupne zamjene terminologije “spolni identitet” i “ravnopravnost između muškarca i žene” s “rodni identitet” i “rodna ravnopravnost”, izrazima koji omogućuju dvosmislenost i stvaraju nejasnoću.

Pod “gender equality” Sveta Stolica podrazumijeva ravnopravnost muškarca i žene (jednako kao i značenje prijevoda toga izraza na mnogim jezicima). U mjeri u kojoj se slaže s redovitom i općeprihvaćenom uporabom na međunarodnom području, Sveta Stolica odobrava definiciju “gender equality” rabljenu u “Gender Equality Strategy 2014-2017” Vijeća Europe, po kojoj “ravnopravnost spolova označava jednaku vidljivost, osnaživanje, odgovornost te zastupljenost žena i muškaraca u svim područjima javnoga i privatnoga života” (usp. Uvod, Strategija za ravnopravnost spolova Vijeća Europe od 2014. do 2017. godine).

Međutim, u određenim slučajevima uporaba pojma “rod” u najmanju je ruku dvosmislena. To je slučaj, primjerice, kod Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji iz 11. svibnja 2011., poznatije kao Istanbulska konvencija. Za vrijeme pregovora o toj konvenciji ova je delegacija, zajedno s još nekima, više puta skrenula pozornost na novost koja se nalazi u članku 3.c, po kojem “rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”.

Ta se definicija bitno razlikuje od one koja je sve dotad jednoglasno prihvaćana u međunarodnom pravu, odnosno u članku 7.3. Rimskoga statuta Međunarodnoga kaznenoga suda i u Deklaraciji Četvrte svjetske konferencije Ujedinjenih naroda o ženama (Peking, 1995.), gdje se pojmovi “rod” i “spol” rabe kao sinonimi.

Ta je dvosmislenost još jasnije vidljiva na jednom drugom mjestu Istanbulske konvencije (čl. 4., st. 3.) u kojem se u istom stavku pojam “rod” donosi uz pojam “spol”, što omogućuje takvo tumačenje teksta Konvencije po kojem bi rod bio sastavnica osobnoga identiteta koja bi bila neovisna o spolu. Ta je dvosmislenost još više podložna kritici kad u nastavku teksta Konvencija obvezuje stranke da promiču na području odgoja, dakle kod maloljetnika, “nestereotipne rodne uloge” (čl. 14., st. 1., usp. i čl. 12., st. 1.).

Posljedice takvih dvosmislenosti i nejasnoća mogle bi bez sumnje narušiti ono što neke države članice legitimno smatraju bitnim dijelom svoje kulturne i ustavne baštine. Nadalje, mogle bi također uskratiti pravo roditelja da osiguraju svojoj djeci odgoj u skladu s vlastitim vjerskim i svjetonazorskim uvjerenjima, pravom koje jamči članak 2. prvoga Protokola uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava.

Na kraju valja naglasiti da se uporaba takve sporne definicije “roda” ne pokazuje potrebnom kako bi se ostvarili ciljevi Istanbulske konvencije. Upravo je ta terminologija onemogućila postizanje konsenzusa u prihvaćanju Konvencije, pridonijevši usporavanju procesa njezina prihvaćanja te dovodeći neke države do toga da u trenutku pristupanja Konvenciji istaknu legitimne interpretativne izjave, na koje sada, pak, ulažu prigovor druge države stranke koje ih smatraju rezervama općega karaktera. Rasprava se zapravo pomakla na to sporno pitanje.

Situacija do koje je došlo još više žalosti kad se uzme u obzir ozbiljnost fenomena nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koji je nažalost u zabrinjavajućem porastu u Europi te koji, uz jednoglasnu osudu, zahtijeva povezivanje svih nastojanja u sprječavanju uništavanja života i brigu o žrtvama i njihovim obiteljima.

I zaključno, Sveta Stolica podržava svako djelovanje koje istinski pridonosi poboljšanju uvjeta života žena. Istodobno, zbog važnosti antropoloških i socijalnih pitanja koja su posrijedi, duboko žali što se rasprava između međunarodnih nositelja vlasti narušila širenjem široko osporavanoga jezika i teorijama koje, uz ostale stvari, prijete da će se negativno odraziti na temeljnu ulogu koju brak i obitelj zauzimaju za opće dobro i stabilnost naših društava.

Rodna ideologija ide i dalje: Kanada izbacuje riječi ‘majka’, ‘otac’, ‘gospodin’ i ‘gospođa’ iz službene korespondencije…

Autor / Lili Benčik

 


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

pet × četiri =