Podijeli

Dobitnik Grand prixa ovogodišnjih Dana hrvatskog film, dokumentarni je film Ivana Ramljaka, pod nazivom O jednoj mladosti. Film je također proglašen i najboljim Balkanskim dokumentarcem na Dokufestu u Prizrenu ovo ljeto.

Piše: Ivana PERIĆ

Laureata brojnih nagrada pogledala sam u zagrebačkom Tuškancu prije neki dan, prilično neupoznata s pričom oko mladića kojem je film posvećen. Pokojni Marko Čaklović bio je sjajan fotograf i videomontažer a preminuo je uslijed nesretnih okolnosti sada već davne 2007. godine.
Njegov najbolji prijatelj i redatelj O jednoj mladosti, Ivan Ramljak, našao se u tuzi kada je jednog dana shvatio da kada ugugla ime svog najboljeg preminulog prijatelja ne dobiva praktički niti jedan rezultat. U novoj medijskoj tehnologiji nadareni mladić nije uspio biti zapamćen iako jako kreativan i talentiran za vrijeme života.
Dobitnik Grand prixa ovogodišnjih Dana hrvatskog film, dokumentarni je film Ivana Ramljaka, pod nazivom O jednoj mladosti. Film je također proglašen i najboljim Balkanskim dokumentarcem na Dokufestu u Prizrenu ovo ljeto.
Laureata brojnih nagrada pogledala sam u zagrebačkom Tuškancu prije neki dan, prilično neupoznata s pričom oko mladića kojem je film posvećen. Pokojni Marko Čaklović bio je sjajan fotograf i videomontažer a preminuo je uslijed nesretnih okolnosti sada već davne 2007. godine.
Njegov najbolji prijatelj i redatelj O jednoj mladosti, Ivan Ramljak, našao se u tuzi kada je jednog dana shvatio da kada ugugla ime svog najboljeg preminulog prijatelja ne dobiva praktički niti jedan rezultat. U novoj medijskoj tehnologiji nadareni mladić nije uspio biti zapamćen iako jako kreativan i talentiran za vrijeme života.
Cijeli film sastoji se od Čaklovićevih crno bijelih fotografija, zanesenih i pomalo apstraktnih, te video filmića na kojima su zabilježeni usputni, često urnebesno smiješni trenuci odrastanja.
Pet je filmskih naratora. Prva je djevojka preminulog mladića Marcela koja ga upoznaje krajem 1990-ih na Radiju Student gdje je Čaklović radio. Potom slijedi priča protagonistove sestre Nevene koja pak nekada ne ulazi u tramvaj jer se stidi svog profila. Njihova majka stalno je odsutna prihvaćajući dobro plaćene poslove u stranim državama te dvojac brat i sestra odrastaju slobodno i pomalo razuzdano bez roditeljskog nadzora. Treći svjedok je Vedrana, duga Markova djevojka, žena kovrčave kose koja pak
danas ne pamti svaki detalj Markova tijela ali dobro zna da je plačući urezivala slovo M na zid haustora njegove zgrade nakon što je mladić umro. Četvrti svjedok je Sebastijan s kojim je Čaklović radio Groodanje, kultni elektronski muzički program kluba Kset sa početka 2000-ih.
Peti i glavni svjedok, onaj koji je došao na ideju i snimiti i posložiti priču o Marku jest Ivan Ramljak. Ima u tom filmu fine patetike, oštrog crnog humora, ljubavnih emocija a prije svega ga se treba gledati I kao rastanak (goodbye lošim emocijama) te ponovni sastanak s ostavštinom najboljeg frenda. Stasanje generacije rođene 1970- ih godina koje su rat proživljavale dječijih razrogačenih očiju i koje su odrastale bez mobitela i Googlea vrlo su dobro opisane u tom sjajno koncipiranom filmu.
Film lišen pretjerivanja ali ipak sugestivan i ganutljiv, zaključuje priču o mladiću koji je bio neprilagođen za odrasli život i koji bi se u susretu s praktičnošću svakodnevnog života gubio. Ipak uvijek je želio snimiti film, a sada je to posredstvom svog prijatelja i uspio.
Kada bi spomenuto društvance tradicionalno ljeti putovalo po hrvatskim otocima, Čaklović često ne bi imao pojma na kojem su trajektu i gdje se iskrcavaju pa bi često zaboravljao na kojem otoku zapravo jeste. Dječak velikih očiju, nadareni vizualac i senzibilac, tko zna gdje bi bio danas da nije tragično završio.


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

sedamnaest + jedan =