Podijeli

Pismo vojniku

Tebi pišem, moj vojniče,
Svih mojih nedosanjanih bitki,
Tebi koji si hrabrost dokazao,
A danas se osjećaš kao da nisi.

Danas kao da nema te, kao da ne želiš,
Nema više borbenog duha,
Nema onih pjesama kojim se veseliš.

Tako mi nedostaješ, onaj duh tvoj neporaženi,
Onaj vojnik, ratnik Hrvatski, prekaljeni,
Ne, ne dozvoli da razočaraju te,
Ne dopusti da slome te tuge, politike, ne tebe
Ne, moj vojniče.

Zar želiš da osjećam kao da su mi javili da
Umro si, da te korov neki pokriva,
Zar želiš da suza moje lice umiva, zar ti,
Koji si noćima vodio bitke za nas, ti, koji si
Živio za svoj rodni kraj.

Želiš li da mi jave da si pao, da se bitka izgubila,
Da si smrt pogledao.
Ne, moj bojovniče, ta puška koju po cesti vučeš,
Nije ti… hrabrost je tvoja neupitna, samo se sastavi.

Sjećaš se kako smo se svojoj Domovini veselili,
Pamtim kako si se vedro smijao svim pobjedama,
Kako ti je krv brzinom kolala venama,
Molim te, moj vojniče, sjeti se ti, nemoj, ne daj ,ne dopusti
Da se naš san ostvareni ikada zaboravi,
Probudi se, ustani…

Ne želim da mi nikada nitko javi da se budiš u birtijama,
Da tugu prolijevaš po hodnicima,
Ne želim da mi kažu da si kukavica, moj će ih pogled
Ubiti, vjeruj mi jer to je istina.

Molim te, moj vojniče, ustani kao nekada, pred nama
Je nova sudbina, pred nama je borba riječima,
Pred nama je nova Hrvatska.
Da samo tebe više pored mene nema,
Koja tuga i nesreća eh….

Jadranka Balatinac


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

1 × tri =