Podijeli
  • 12
  •  
  •  
  •  
  •  
    12
    Shares

Neki, možebitno  malo i pretjerano, smatraju da se hrvatska država danas nalazi u mnogo težem financijskom i gospodarskom problemu, nego što je to  bila od 1991.-1995., kad smo od srpskog i inog agresora branili hrvatsku državu…

Tada, unatoč krvavom ratu, bilo je, čini se,  manje gladnih, nezadovoljnih i nezaposlenih, tada gotovo nitko nije kopao po kantama za smeće, kao što se to događa danas, 27 godina od početka rata. Međutim, u vrijeme  agresije imali smo iznimno veliku potporu i od Hrvata koji su živjeli izvan hrvatske Domovine. A izvan Hrvatske danas živi, od Njemačke, Austrije, Kanade, SAD, Australije, Francuske, Madžarske, pa sve do Južnoafričke Republike nekoliko milijuna naših građana, od kojih je (ne) mali broj na popisu – milijardera i milijunaša (u eurima). Njih nitko ne zove, a oni se očito sami ne javljaju, a ako se i jave u vezi nekog kapitalnog projekta kojeg bi ostvarili u Hrvatskoj, i dalje, kako se može čuti, nailaze na niz administrativnih i inih prepreka, a što je još gore i na relativnu negostoljubivost, kao da su oni teret ovom društvu, a ne oni koji bi mogli pripomoći i spasiti nagomilani deficit.

Stoga, postavljamo pitanje, hrvatskoj Vladi, Saboru, tzv. oporbi, ali i predsjednici  države: što ste učinili da privučete kapital hrvatskih građana koji žive u inozemstvu? Uz to,  poglavito nas zanima- zbog čega se tako malo (gotovo ništa) od završetka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata tih časnih i poštenih ljudi nije vratilo u svoju Domovinu? Je li oni uopće znaju da je Hrvatska na “rubu ponora”, da se neprestano izvlači novac  iz EU fondova (što bi bilo da ih nema?), ali i od sve većih poreza građana?

Brojni Hrvati jedva preživljavaju od prvog do prvog, a poglavito su u teškom položaju hrvatski branitelji koje ni metak nije okrznuo! Nekoliko  stotina tisuća ljudi je pod “bankarskom blokadom”, ovrhama, a razni nameti države su postali “uže za vratom” i onima (umirovljenicima) koji su se cijeli radni vijek odricali da bi sutra njima i njihovoj djeci bilo bolje. Činjenica je da i kod nas oni koji su se obogatili, dok su drugi ginuli, (svaka čast iznimkama) žive kao da su bogatstva stekli unazad stotinu i više godine, a ne u svega pet-šest koliko je trajao rat.

Apeliramo na Hrvate izvan hrvatske Domovine, poglavito kad smo zahvaljujući hrvatskim braniteljima, postali članica Europske unije (EU), da pokušaju pronaći način na koji bi i kako pomogli Hrvatskoj da izađe iz gospodarskog i inog kolapsa u koji su nas od 2000.-te  najvećim dijelom “gurnuli” nesposobni političari, koji krivnju neprestano svaljuju jedni na druge, kao da će nas to spasiti. Kod nas se, zamislite, od radnika traži da manje zarađuju, a da za to tri puta više rade! Pa čak se ide i tako daleko da se i za stradalnike Domovinskog rata govori i piše da su „privilegirani“ i teret ovom društvu !? Gdje toga ima?

Ako su nam Hrvati izvan Domovine mogli i znali pomoći u vrijeme srpske i ine agresije sigurno nam mogu pomoći i danas, kad je na određeni način u pitanju i opstojnost hrvatske države, odnosno njezinih građana, koji više, vjerujte, državi ne mogu plaćati tolike namete, kakvih nije bilo ni u „srednjem vijeku“?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)

 


Podijeli
  • 12
  •  
  •  
  •  
  •  
    12
    Shares

5 KOMENTARI

  1. Prije svega ,tko smo mi da u ime drugih govorimo.Hocemo li iz dijaspore pomoc svom narodu ili ne.Svaki covijek ,a trebao bi biti covjek da zivi po duhu a ne samo po instiktu (kao zivotinje)duzni smo biti tu jedan za druge .Nikad se nigdije zlo nije moglo odmah iskorijenit bilo gdije bilo u kojem segmentu nasih zivota pa tako i naseg napacenog naroda.Ljudi koji osudjuju bilo koga a pogotovo svoj narod i zatvori srce kad mu je potrebno je egoist .On trazi razlog kako da nepomogne a ne vidi potrebu gdije i kako pomoci.Kada bi svaki covijek krenio od sebe i pridonjeo svatko na svoj nacin i mogucnosti koje mu dozvoljavaju .Neprijatelji covijeku bi postali prijatelji ili bi se morali sami povuci.Uvijek sam vijerovala u ljude i velika ljudska srca kao i u Hrvatsku ,bez obzira kroz sto i kad je prolazila i proci ce u to sam sigurna .Jer Hrvatsko srce niko nikad nece moci unistiti a zemlja je vlasnistvo Bozije koji daje kome i kad hoce .A Bog je dao drzavu Hrvatsku nama sa svim sto je potrebno i svaki onaj koji ide protiv Bozijeg naroda nikad nece uspijet unistit to Bozije stvaralacko dijelo .

  2. Kad treba spašavati onda dijaspora kad je nešto drugo to su “ustaše”, državu u kojoj se progoni za dom spremni ne treba spašavati već rušiti kad u saboru budu domoljubi onda će sve krenut samo od sebe nabolje

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here