Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Izložba “Povijest Društva hrvatskih književnika 1900.–1971. – Iz arhiva Odsjeka za povijest hrvatske književnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti” otvorena je u srijedu u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu.

O Društvu hrvatskih književnika (DHK) i izložbi govorili su voditelj Odsjeka za povijest hrvatske književnosti HAZU Tomislav Sabljak, predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić, predsjednik DHK Đuro Vidmarović te u ime Razreda za književnost HAZU akademik Dubravko Jelčić.

Kusić je podsjetio kako je, uz Sveučilište utemeljeno 1669., HAZU 1861. i Maticu hrvatsku 1842., 1900. osnovan i DHK kao kulturna ustanova koja čuva hrvatski nacionalni identitet.

Napomenuo je kako je samo godinu dana nakon osnutka, DHK zajedno s Akademijom i Maticom hrvatskom organizirao obilježavanje 400. obljetnice čuvene “Judite” Marka Marulića, koja se, kako je rekao danas spominje u kurikulumu.

DHK svojim djelovanjem, kako je rekao, pridonosi pripadnosti hrvatske kulture, umjetnosti, znanosti i društva uopće temeljnim načelima na kojima počiva Europa.

Po Sabljakovim riječima Arhivski fond DHK čuva se u arhivu Odsjeka za povijest hrvatske književnosti HAZU u 57 arhivskih kutija i obuhvaća gradivo od osnutka 1900. do 1971. godine.

Arhivski fond DHK neiscrpan je izvor najrazličitijih dokumenata važnih za proučavanje književne, društvene, kulturne, povijesne i političke povijesti, rekao je Sabljak dodavši kako je nemoguće zaobići ulogu koju je u hrvatskoj književnosti odigrao časopis Društva “Savremenik” i antologiju “Hrvatska mlada lirika”.

Predsjednik DHK Đuro Vidmarović podsjetio na pripreme za osnivanje DHK te naglasio kako je za prvoga predsjednika Društva izabran Ivan Trnski.

Jelčić je ocijenio kako dokumenti pokazuju svojevrsnu povijest hrvatske književnosti i prijelomne trenutke za opstojnost Društva i hrvatskoga naroda.

Naglasio je kako je vjerojatno uništen fond DHK iz razdoblja od 1941. do 1945. nakon što su ga komunističke vlasti iskoristile za donošenje zabrana pisanja i izgona svojih članova iz zagreba, kao što je to bio slučaj s Gustavom Krklecom. Odmah po dolasku komunista na vlast, 1945. Društvo mijenja naziv u Društvo književnika Hrvatske, osniva se Sud časti, provode se se čistke, zabranjuje se objavljivanje velikanima poput Cesarića i Ujevića, podsjetio Jelčić koji smatra da se povijest DHK-a može podijeliti u tri razdoblja.

Prvo je od osnutka do 1945., koje obilježava vrijedna nakladna djelatnost, rekao je dodavši kako drugo razdoblje traje od 1945. do 1989./90. koje karakterizira promjena imena.

Napomenuo je  kako u razdoblju poslije rata režim propisao i način književnoga pisanja poznat pod nazovom socrealizam te dodao kako se tomu prvi usprotivio 1949. Petar Šegedin, a 1952. Miroslav Krleža.

U prostorijama Društva izglasovana je 15. ožujka 1967. Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a u veljači 1989. na Tribini DKH začeta priča i ideja o demokratizaciji hrvatskoga društva i potrebi Hrvatske da nađe svoj samostalni, neovisni put.H

G.S.


Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •