Podijeli

Najstariji sačuvani marijanski lik u hrvatskoj umjetnosti, nazvan Pralik Gospe Velikoga Zavjeta, pronašao je fra Lujo Marun 14. svibnja 1892. godine. Nađen je u ostacima crkve sv. Marije kod Knina, tijekom arheoloških iskapanja na lokalitetu Crkvina. Prema romaničkim ukrasima zaključeno je da potječe iz druge polovice 11. stoljeća, a stilski podsjeća na bizantske prikaze Bogorodice…

Ispod Gospe je luk na kojem je latinski natpis: “SALV(e) (re)G(ina) S(alve) V(i)RGO” (hrv. Zdravo Kraljice, zdravo Djevice).

Crkva sv. Marije bila je stolna crkva kninskog biskupa. Izgrađena je u 9. stoljeću, a obnovljena je pod pokroviteljstvom kralja Dmitra Zvonimira, najkasnije do 1078. godine. Pokraj njenih temelja, prema nacrtu kipara Ivana Meštrovića, sagrađena je 1938. nova crkva Naše Gospe.

Pronađeni lik Gospe frontalno je urezan na reljefnom trokutastom zabatu, koja se sastoji od nekoliko kamenih ulomaka. Prikazana je u molitvenom stavu – ruke drži na prsima s okrenutim dlanovima prema vjernicima. Oko glave joj je aureola, preko ramena ima prebačen plašt, a na čelu i iznad glave urezan je križ. Ispod Gospe je luk na kojem je latinski natpis;

“SALV(e) (re)G(ina) S(alve) V(i)RGO” (hrv. Zdravo Kraljice, zdravo Djevice). U sklopu proslave 13. stoljeća kršćanstva u Hrvata 1976. godine, izrađena je replika u srebru i zlatu. Original se čuva u Muzeju arheoloških spomenika u Splitu. Nakon uspostave Vojnoga odrinarijata 1997., Gospa Velikoga Zavjeta postala je zaštitnicom hrvatskih branitelja i Vojne biskupije.

Inače, fra Lujo Marun smatra se utemeljiteljem hrvatske arheologije. Bio je voditelj brojnih arheoloških iskapanja koja su okrila mnoštvo spomenika i natpisa iz starohrvatske povijesti. Godine 1893. osnovao je prvi Muzej hrvatskih spomenika u Kninu.

14. svibnja 1892. godine pronašao je dio kamene trojne pregrade koja ima Pralik Gospe od Velikoga Zavjeta 

1893. je osnovao prvi arheološki muzej u Hrvatskoj, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Kninu, otvoren u Splitu 83 godine poslije. Ondje je pohranio isključivo spomenike hrvatske prošlosti i borbe za slobodu.

Pokrenio je 1895. prvi časopis za srednji vijek među Hrvatima i Južnim Slavenima općenito, časopis Starohrvatsku prosvjetu.

1898. je uspio spasiti kninsku tvrđavu od rasapa djelovanjem uskopoduzetničkih motiva. Budući da je izgubila važnost, njena je kamena građa bila izglednom metom za rušenje radi dobivanja kamena izgradnja. Da bi spasio ovaj prvorazredni spomenik fortifikacijske arhitekture je tvrđavu i njenih petnaestak građevnih objekata kupio za 4000 forinta te je tako došao do prostora za gradnju nove muzejske zgrade.[6]

1908. je vodio prva istraživanja Bribirske glavice, a koja s kraćim prekidima traju do danas, a istražena je tek jedna petina površine unutar zidina.  Još je onda uvidio značaj ove lokacije za hrvatsku povijest, pa ju je nazvao “Hrvatskom Trojom“.Ondje je za 10.000 kruna dao sagraditi zgradu za čuvara i smještaj nađenih hrvatskih arheoloških spomenika.

1912. je na mjestu rimskog Burnuma, blizu Ivoševaca kod Kistanja, započeo istraživanja, budući da je ondje nekada bila i srednjovjekovna crkvica s grobljem. Našao je nekoliko antičkih ulomaka, među kojima je bio dio većeg rimskog natpisa.[6] Ondje je njegovo Društvo otkupilo zemljište koje je iznajmilo bečkom Arheološkom institutu.[6]

Kad je vodio arheološka istraživanja na lokalitetu vrela rijeke Cetine (crkva sv. Spasa), zamalo je pritom stradao od lokalnog pravoslavnog stanovništva.

1917. je napustio kninski samostan zbog nesporazuma s gvardijanom, ali je i dalje živio u Kninu.

L.K.


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

17 − 11 =