(OSVRT POK. FRA MARTINA PLANINIĆA)Sjetimo se da smo desetoga travnja 1941. obnovili svoju državu što ju je udavila zloća jačih. Jer, država koja nije smjela nastati morala je nestati.

Blagopokojni fra Martin Planinić
Podijeli

Sjetimo se da smo desetoga travnja 1941. obnovili svoju državu što ju je udavila zloća jačih. Jer, država koja nije smjela nastati morala je nestati. I, nestala je u smrtnim hropcima razoružanih joj vojnika i nezaštićenih civila. Zato sada, braćo i sestre, stanimo pred sv. Pavla, od svakoga za glavu većega, premda mu je glava odsječena, pa se pojedinačno ispitamo, odgovarajući na sljedeća pitanja:

Jesi li stvorio svoj sud o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj na temelju sigurne istine, ili na traču onih koji se trajno pravdaju zbog Križnoga puta i pomora naših Škripara?

Je li itko osudio Italiju zbog Musolinija? Njemačku, zbog Hitlera? Francusku zbog Petaiena? Norvešku, zbog Quislinga? Nitko. Jer, svatko osim nas voli svoju državu, neovisno o njezinu moralno-pravnom, dobrom, ili lošem liku. Smiješ li onda ti ostati mrtav-hladan kada čuješ loš govor o svojoj državi.

Dok se drukčije o našoj državi počelo misliti i oprezno govoriti, slavio se Deseti travanj koji brzo poče i brzo završi. A, zašto? Je li se moglo napadačima na tu proslavu šaljivo odgovoriti: Kada mogu Francuzi svake godine slaviti Četrnaesti srpanj, rođendan dr. Ante Pavelića, zašto ne bismo i mi slavili Deseti travanj? A, na reakciju: To je proslava pada Bastillie, treba dodati. To je proslava giljotiniranja uglednih građana i svetih vjernika. Je li moglo proći giljotiniranje bez smrti Laozjea, velikoga znanstvenika, oca kemije? Što je ubojicama smetao čovjek koji je imao od svega oruđa i oružja samo točnu vagu i pisaljku u ruci. Što je on skrivio? Je li itko od Francuza to istraživao i stručno nas izvijestio. Netko će reći: Francuzi se stide giljotiniranja! A, zašto slave početak toga zla nakon pada Bastillie. Gdje im je logika? Stide se giljotiniranja, a i dalje gasom do daske slave Četrnaesti srpanj koji pogubi i ugledne pojedince i 240 svećenika, ne znam koliko čestitih redovnica, unatoč tomu velikom zlu Četrnaesti srpanj slave Francuzi kao da je nastupilo opće zadovoljstvo. Tom slavlju pridružena je i Crkva u Francuskoj, kao da joj nitko nije stradao od običnih vjernika te svećenika i redovnica. Zar ima veće sramote? Žalosno, ali istinito dok se nama prigovara proslava Desetoga travnja, svatko je u Francuskoj mrtav hladan na velike zločine Jakobinske diktature?!

I, tako, dok drugi kriju povijesne pogrješke svojih država, mi se natječemo u lošu govoru o svojoj državi. Bogu hvala, što su današnji naši stradalnici bili pravi rodoljubi i što su voljeli svoju državu i u obilju i u oskudici, u skladu s pjesmom: U zobnici proja, o ramenu soja. Čime ću te branit Nezavisna moja.

I, unatoč neimaštini, naši današnji velikani ne bijahu vojni bjegunci već hrabri vojnici svoje države. Zato, lijepo molim, neka svatko od nas ovdje nazočnih stane pred njih pa se ozbiljno upita: Što sam spreman učiniti za svoj Rod i za svoj Dom? Što sam spreman žrtvovati, kako bi moj Rod mogao živjeti, a moj Dom uspravan biti? Mogu li, poput naših današnjih svečara, za te svetinje svoj život žrtvovati i rano umrijeti?

Zato, zahvalimo svojim stradalnicima što za nas i umjesto nas živote svoje položiše i u cvijetu mladosti smrtno stradaše. Stoga im ponosno recimo: Hvala Vam, draga naša braćo, što ste se odazvali glasu svoje Domovine i što ste sve svoje sile uložili da nam ostane tek podignuti Dom, Desetoga travnja uspostavljen. Hvala vam što ste Za Dom spremni, otišli u borbu. I, kad nam je voljom svjetskih zlih silnika propala država, koja nije smjela nastati, hvala vam što niste od borbe odustali već ste, vjerni svojoj vojnoj zakletvi, vojnici ostali, boreći se u šumi do obraćenja istrjebitelja našega Roda i rušitelja našega Doma, kako bi vam u poštenoj borbi pomogli nakon kajanja za zločine nama učinjene. A, kako to niste dočekali, hvala vam što ste u toj čežnji svoje mlade živote položili, nepokopani ostali i na zahvalnost nas obvezali.

Nameće nam se uvijek, a pogotovo danas važno pitanje: Kako su oni tako brzo stradali? Odgovor prepustimo znanstvenicima, a odgovor povežimo mi vjernici uz drugu rečenicu današnjega evanđeoskog ulomka: Sinovi ovoga svijeta mudriji su od sinova svjetla! (Lk 16,8). Za njihov grozni svršetak ne treba nam bolje tumačenje od kratke rečenice onoga koji na križu završi, te uskrsnu i nas uvjeri da su i oni, s njim uskrsnulim u istoj nebeskoj slavi.

(OSVRT POK. FRA MARTINA PLANINIĆA)

RAZVOJAČENI FRANJEVAC: Što fra Martin Planinić pita pokojne, a što žive biskupe?

Blagopokojni fra Martin Planinić
Fra Martin Planinić preminuo je na Uskrs, 4. travnja u 80. godini života.
Fra Martim Planinić preminu je u Gospodinu 2021 godine

Na današnji dan 10. travnja 1941.Slavko Kvaternik proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku


Podijeli