Podijeli

Polaganjem vijenaca ispred Spomen ploče logora Stara bolnica te Spomen obilježja poginulim braniteljima i civilima u Domovinskom ratu u Kninu te polaganjem vijenaca ispred razbijene Spomen ploče u Tepljuhu, u utorak je obilježen Dan sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora…

Tema “Dana logoraša” : “OLUJA – NEOPROŠTENA POBJEDA” – 24. godine nakon VRO Oluja, logoraši i obitelji logoraša srpskih koncentracijskih logora poručuju : “Mi vas kruhom, a vi nas kamenom”.

 Na teritoriju Srbije, BIH, Crne Gore i okupiranim djelovima Republike Hrvatske tijekom 1991. i 1992. god. nalazilo 70-tak logora na poznatim lokacijama (od toga je 30 bilo na području okupirane Hrvatske). Preko   30 000 zarobljenih osoba (od toga 3000 žena i 500 djece) oko 2500 nikad nije stiglo u logore, nego su nakon zarobljavanja ubijeni ili umrli od posljedica zlostavljanja.

Ponovit ću da je najmlađa ubijena osoba u srpskim koncentracijskim logorima imala svega 6 mjeseci, a najstarija 104 godine.

Zarobljenike se mučilo na najokrutnije načine, a mnogi su učestvovano silovani i to osobe oba spola.

Za 804 zatočenika još se uvijek ne zna mjesto zatočenja, stradanja, ili smrti i već 28 godina se vode kao nestali.

Velikosrpska agresija nastoji se opravdati prethodno nametnutom „fašističkom“ krivnjom Hrvata i Hrvatske, zbog kojega su Srbi u Hrvatskoj ugroženi, budući da su genetski „antifašisti“. Otud uz nametanje kolektivne krivnje dolazi i teza o „građanskome ratu“. U duhu je jugoslavenskoga i jugokomunističkoga bratstva i jedinstva podijeliti krivnju između agresora i žrtve. Srbija, njezina agentura u Hrvatskoj i u svijetu, uz svekoliku pomoć svetosavske SPC, ulažu velike političke napore i nemala sredstva da od Oluje naprave mit o pogromu Srba iz Hrvatske. U sustavu nametanja Oluja zauzima mjesto produženog Jasenovca, a međunarodno priznanje RH jest zločin nad zločinima, jer je zločin samo postojanje hrvatske države i naroda vjernoga Svetome Stolcu.

Prošle je godine predsjednik Srbije Vučić, u nazočnosti najvišega klera SPC i Milorada Pupovca, zastupnika u Hrvatskom saboru, izjavio: „Jedina krivica i Ane Frank i Srba iz Krajine bila je ne nešto što su uradili… traženo je i primenjeno konačno rešenje“, pritom je u isti kontekst stavio Hitlera i Tuđmana s jedne, a Židove i Srbe s druge strane.

Ove je godine bio blaži. S ove strane Dunava i Drine, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja SNV obilježava tradicionalnom „izjavom sjećanja“. U prošlogodišnjoj „izjavi“ ove jednonacionalne udruge građana Oluja je dovedena u ovaj kontekst: „ubojstva, etničko čišćenje, sistematsku pljačku, uništavanje imovine i ometanje povratka izbjeglica“.

U svakom slučaju za službeno srpstvo u Hrvatskoj Oluja nije oslobodilačka akcija.

U ovogodišnjoj pak „izjavi“ SNV drži da „rat“ nije završen! Koji ili čiji rat?

Zato što nije završio kriva je Hrvatska.

Izjava je pročitana u Zagrebu na „komemorativnoj sjednici“ u povodu 24. obljetnice Oluje u nazočnosti mitropolita Porfirija i predstavnika srbijanskoga veleposlanstva!

Riječ je o službenom stajalištu Srbije, Srpske pravoslavne crkve i političkih predstavnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.

Nema ozbiljne i odgovorne reakcije vlade, predsjednice države, niti političkih stranaka na velikosrpsku ideju  i težnju ka ostvarenju projekta „Sanu“, odnosno velikoj Srbiji.

Izostala je očekivana reakcija Vesne Tešelić, Lore Vidović na bačeni kamen na spomen ploču koja nas podsjeća na Domovinski rat, svu patnju i bol koju je prouzročila velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku i to samo nakoliko dana prije obilježbe dana VRO Oluje. Bačeni kamen na ploču koja podsjeća da RH još uvijek traži 1.481 branitelja i civila nestalog u Domovinskom ratu nije samo puko bacanje kamena i čin vandalizma!

Pitamo se: bili ploča bila razbijena da je dvojezična?

Ovakvim napadima na jednu od najranjivijih populacija proizašlih iz Domovinskog rata bi se trebala ozbiljno baviti svaka hrvatska stranka, politika, pa i ustanova Predsjednika Republike, a osobito službe zadužene za nacionalnu sigurnost!

Do kad ćemo podnositi nametnuto stanje neoproštene pobjede?

Do kada ćemo se bojati izvjesiti hrvatske stjegove u hrvatkom Dvoru na Uni, posljednjem oslobođenom mjestu tijekom VRO Oluja i na svom ostalom ratom opustošenom teritoriju RH, gdje su Hrvati u manjini?

 Nudili smo i ruku pomirenja u nadi da ćemo doći do istine o nestalima.

OVDJE POKRAJ RAZBIJENE PLOČE SVJEDOČIMO: MI VAS KRUHOM, A VI NAS KAMENOM!

Dragi prijatelji, ponavljamo godinama, upozoravamo, godinama!

HDLSKL neće pokleknuti već će ojačati. Bacanje kamena na Spomen ploču znak je da smo na pravom putu jer nekima smeta što dolazimo do novih spoznaja, dokaza o istini. HDLSKL se ne bavi samo komemoracijama, prisjećanjima na nestale i zatočene hrvatske branitelje i civile. HDLSKL se aktivno uključuje u istraživanja ratnih zločina i zločinaca i bit ćemo aktivni sve dok ruka pravde ne dohvati i zadnjeg ratnog zločinca!

S poštovanjem,

Predsjednik – Ivan Turudić

 

 

 

 


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

sedam + 8 =