Odlukom Ministra obrane Republike Hrvatske dana 17. studenoga 1991. godine ustrojena je 40. inženjerijska bojna kao podstožerna inženjerijska postrojba pri 6. operativnoj zoni Split…

Za svoj doprinos u oslobađanju grada bojna je 1994. godine dobila javno priznanje Grb grada Zadra...

Podijeli

Odlukom Ministra obrane Republike Hrvatske dana 17. studenoga 1991. godine ustrojena je 40. inženjerijska bojna kao podstožerna inženjerijska postrojba pri 6. operativnoj zoni Split. Nakon kratkih priprema inženjerijska satnija sa jednom svojom skupinom odmah izlazi na unešićku bojišnicu a druga skupina odlazi brodom u opkoljeni Dubrovnik kao pomoć 163. brigadi , a dio odlazi na šibensku bojišnicu kao pripomoć 142. brigadi na utvrđivanju prve crte bojišnice i probijanju novih puteva, a ostatak na livanjsku bojišnicu. Svoj ratni put 1. pionirska satnija započela je razminiranjem osvojenih vojarni „Lora“, „Kozjak“, Žrnovnica“ i „Divulje“. U ožujku 1992. 1. Pionirska satnija odlazi u opkoljeni Dubrovnik utvrđivati liniju obrane grada. U isto vrijeme 2. Pionirska satnija odlazi na kuprešku i livanjsku bojišnicu sa zadaćom rušenja i zaprečavanja. Nakon uspješno obavljenih zadaća u opkoljenom Dubrovniku, te na šibenskoj, kupreškoj i livanjskoj bojišnici, obje pionirske postrojbe i inženjerijska satnija krajem ožujka 1992. prelaze u dolinu rijeke Neretve kako bi ojačale obranu bojišnice od najavljenog proboja neprijateljske vojske. Pripadnici bojne rade na pripremi rušenja mostova i prometnica prema Popovu Polju, probijanju novih puteva te na zaprečavanju i razminiranju oslobođenih područja. Tu bojna pruža inženjerijsku potporu 4. gbr, 1. gbr, 115. pbr, 116. pbr i 156. pbr na pravcu Cerovac – Hutovo – Vinine – Glumine i na pravcu Bršanovo – Svitava – Crnoglav – Stolovi. Kod oslobađanja brane „Peruča“ 2. pionirska satnija izvršila je otvaranje temeljnog ispusta oštećene brane i tako spriječila moguću katastrofu za stanovništvo nizvodnih naselja. Inženjerijska satnija radi na probijanju puteva duž nove crte obrane a izuzetno težak zadatak izvršila je kada je je po izuzetnoj hladnoći i dubokom snijegu, radeći samo noću, probila put do vrhova Velebita i time omogućila dotok hrane, streljiva, tehnike i medicinske pomoći do naših položaja na vrhovima planine. Dio inženjerijske satnije odlazi na planine Svilaju i Dinaru gdje rade na izradi novih puteva i na utvrđivanju ljudstva i tehnike, a veća skupina sve do same akcije „Oluja“ radi na izgradnji zračne luke „Šepurine“. Jedna skupina pionira čitavo vrijeme vrši razminiranje oslobođenih područja na planini Svilaji i na dijelu drniške bojišnice, a druga na razminiranju kompleksa „Kukuzovac“ kod Sinja. **
U Domovinskom ratu kroz 40. inženjerijsku bojnu prošlo je više od 1000 bojovnika a bojna je imala 4 poginula, 4 umrla i veći broj teško ranjenih pripadnika. Čitavo vrijeme Domovinskog rata, svih 1688 dana svog ratnog puta, bojna je djelovala na prvim borbenim crtama bespogovorno izvršivši sve dobivene zadaće. Za takvu žrtvu 40. inženjerijsku bojnu pohvalio je NGS OSRH general zbora Antun Tus, NGS OSRH general zbora Janko Bobetko, Ministar obrane Gojko Šušak i zapovjednik ZP general Ante Gotovina. Za svoj doprinos u oslobađanju grada bojna je 1994. godine dobila javno priznanje Grb grada Zadra.
D.K.

Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

10 − tri =