Podijeli

Shvativši da pojedini razvikani predsjednički kandidati u svojim kampanjama zaobilaze temu o Domovinskom ratu i skrbi za branitelje, predsjednik UHBDR91, i najplodniji hrvatski novinar na društvenim mrežama, Mladen Pavković na Braniteljskom je portalu postavio veći broj pitanja predsjedničkim kandidatima o njihovom odnosu prema hrvatskim braniteljima i Domovinskom ratu. Pitanja su vrlo izravna i u cijelosti su opravdana. Što se mene tiče, većina tih pitanja trebala bi biti postavljena i tijekom medijskog sučeljavana službenih kandidata koji će sakupiti potreban broj glasova za formalnu utrku za predsjednika države…

PITANJA ZA JURIŠNIKE NA PANTOVČAK!…Sramotno je da se kampanja vodi na osobnoj razini i da se zaobilaze oni koji su stvarali hrvatsku državu…

Do danas nisam vidio da je bilo koji od najavljenih kandidata dao odgovore na ta pitanja. Zašto nisu reagirali nije mi poznato, osim ako nemaju nečistu savjest i nisu sigurni kako bi, zbog svojih osjetljivosti na šire hrvatsko pučanstvo ti odgovori trebali izgledati. No ja se ne bojim odgovoriti na bilo koje pitanje koje se odnosi na moj život, radnu ili političku karijeru, materijalno stanje itd. Evo mojih odgovora:

  1. Gdje ste bili i što ste radili u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata?

Bio sam u Hrvatskoj u koju sam se nakon dva desetljeća vratio iz političke emigracije, u kojoj sam se beskompromisno i svakodnevno borio protiv Titove komunističke i zločinačke Jugoslavije, te za samostalnu i demokratsku hrvatsku državu. U Australiji sam ostavio visoko plaćeni posao, a u Hrvatskoj osim službeničke plaće nisam imao nikakve druge prihode. Dapače, više od godinu dana sam u državnoj upravi – u Vladi RH, radio bez plaće, jer me je predsjednik Vlade Nikica Valentić odbio formalno zaposliti.

  1. Na koji ste način (pri)pomogli stvaranju hrvatske države?

-Navest ću samo jedan posto onoga što sam radio. Osim što sam u Australiji bio među najaktivnijim borcima za stvaranje hrvatske države, o čemu postoje brojna medijska i druga svjedočanstva, odmah nakon povratka u Hrvatsku 1990. stavio sam se u službu hrvatskog naroda. Na samom početku rata kao djelatnik Hrvatske matice iseljenika organizirao sam goleme svote financijske pomoći za obranu Hrvatske od velikosrpske agresije. Sudjelovao sam u nabavci opreme (video kamera za snimanje na bojištima i streljiva) i drugih potrebnih sredstava za hrvatske branitelje.  Kao savjetnik predsjednika Tuđmana i prvi glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova davao sam intervjue najpoznatijim svjetskim medijima, u kojim sam detaljno pojašnjavao pozadinu velikosrpske agresije na Hrvatsku i zastupao pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu. Tijekom 1971. s ministrom vanjskih poslova prof.dr.sc. Zvonimirom Šeparovićem obilazio sam brojne glavne gradove važnih europskih država u kojima smo lobirali za međunarodno priznanje Hrvatske. U rujnu 1991. u jednom tjednu sam dva puta kao predstavnik Ministarstva vanjskih poslova putovao u Australiju kako bi iz te zemlje u Hrvatsku doveo zastupnike u Australskom parlamentu (Andrew Theophanous i Paul Filing) da osobno vide što se u Hrvatskoj događa. To su bili prvi visoki dužnosnici iz bilo koje zemlje u svijetu koji su tada u Zagrebu rekli da međunarodna zajednica treba priznati Hrvatsku kao samostalnu državu. Ostalo čitajte u mojoj knjizi koja uskoro izlazi.

  1. Jeste li prošli „diplomatsku školu“ Mate Granića?

-Nisam, jer sam u Ministarstvo vanjskih poslova došao godinu i pol dana prije Mate Granića, koji se nakon dolaska na dužnost ministra vanjskih poslova okružio bivšim udbašima i projugoslavenski orijentiranim ljudima. S tim izuzetno nekarakternim čovjekom sukobio sam se od prvog dana njegovog dolaska u MVP. Graniću je jako smetao moj beskompromisan hrvatski državotvorni rad. Nakon mojih odlučnih nastupa na međunarodnim konferencijama, na kojima sam bez straha branio interese Republike Hrvatske i hrvatskog naroda, sadašnji glavni savjetnik predsjednice države, vršio je golemi pritisak da napustim Ministarstvo vanjskih poslova. Otvoreno mi je rekao da to od njega traži tadašnja oporba, a posebno HSLS u kojem je vodeću ulogu imao njegov brat Goran Granić. Danas se sve više pitam koji je razlog tomu da ga je predsjednik Tuđman toliko dugo vremena ostavio na mjestu ministra vanjskih poslova. Pa taj mu je čovjek stalno radio iza leđa. Već 1994. godine pokazivao je bolesnu ambiciju da zamjeni predsjednika Tuđmana na čelu države. Nakon jednog mojeg povratka iz službenog posjeta hrvatskoj zajednici u SAD-u, Granić mi je postavio izravno pitanje: “Jesam li ja među Hrvatima u Americi popularniji od predsjednika Tuđmana?”. Bez imalo zadrške rekao sam mu: “Niste, ministre.”

  1. Jeste li ikada bili članom Udbe ili Saveza komunista?

– Nikada. Dapače, Udba me je proganjala u Australiji, i nakon povratka u Hrvatsku 1990. Kao glavni urednik novina “Hrvatska sloboda” i predsjednik HSS u Australiji u više sam navrata bio fizički napadnut od tzv. “ratobornih” članova radikalnih hrvatskih emigrantskih organizacija. Nisu mi kao Radićevcu mogli naći ništa što bi umanjilo moj ugled među australskim Hrvatima, pa su me počeli fizički napadati. Jedan takav napad dogodio se 1989. u dvorani Hrvatske katoličke župe u Clifton Hill-u (Melbourneu) u vrijeme posjeta Vladimira Šeksa, koji je došao u Australiji osnivati ogranke HDZ-a, služeći se udbaškim vezama. U Hrvatskoj sam 1995., zajedno s Tomislavom Merčepom i Nikolom Štedulom bio predmetom obrade hrvatske tajne službe koja je bila puna bivših članova Udbe. Tadašnji ravnatelj Službe za zaštitu ustavnog poretka Smiljan Reljić napisao je tajno izvješće predsjedniku Tuđmanu u kojem je optužio Merčepa, Štedula i mene da radimo protiv hrvatske države. Samo udbaši mogu izmisliti takve konstrukcije. Naravno, predsjednik Tuđman odbacio je te neutemeljene optužbe. O svemu više pišem u svojoj knjizi.  

  1. Što ste učinili, odnosno što ćete učiniti za hrvatske branitelje i stradalnike Domovinskoga rata?

Do odlaska u mirovinu 2013. više sam puta organizirao i sudjelovao u organiziranju pomoći za branitelje. U medijima sam se oštro suprotstavljao kriminalizaciji Domovinskog rata i hrvatskih branitelja. Već sam izjavio da ću, ako budem izabran za predsjednika države, cijelu svoju plaću donirati za oboljele i siromašne hrvatske branitelje, kojima se još ni danas ne priznaje status branitelja, a imamo priličan broj onih koji nisu ni vidjeli bojišta da bi nakon rata dobili visoke činove i jednako visoke mirovine. To je zločin.

  1. Ako Vas izaberu za predsjednika, biste li pomilovali teško oboljelog vukovarskog ratnika Tomislava Merčepa?

-Već sam ranije izjavio da bi moja prva odluka kao predsjednika države bilo pomilovanje Tomislava Merčepa. Bez obzira na neke njegove pogrješne procjene tijekom Domovinskog rata, Tomislav Merčep nesumnjivo je heroj obrane Vukovara i Domovinskog rata. Ne znam čiji to savjet predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović sluša, ali Tomislava Merčepa trebalo je odmah pomilovati nakon neopravdane zatvorske kazne. Predsjednica države se hvali da je dobra s američkim predsjednikom Trumpom. Trebala je predsjednika Trumpa pitati kako se on odnosi prema američkim vojnicima koji su počinili ratne zločine u američkoj vojnoj agresiji i okupaciji drugih zemalja. Tomislav Merčep branio je Hrvatsku i hrvatski narod od velikosrpske agresije. Tu je trebala završiti svaka priča. Predsjednik Republike Hrvatske koji u svojem mandatu nije pomilovao heroja Domovinskog rata Tomislava Merčepa ne zaslužuje drugi mandat i novo povjerenje hrvatskog naroda. Naročito ne zaslužuje potporu hrvatskih domoljuba koji su, primjerice, Kolindu Grabar-Kitarović izabrali za predsjednicu Republike Hrvatske, a sad im je žao zbog toga, jer je prevarila i iznevjerila nadanja svih iskrenih hrvatskih domoljuba.

  1. Zbog čega još uvijek službeno nemamo ratnih profitera, izdajica i dezertera? Naime, smatrate li da takvih ljudi nije bilo u Domovinskome ratu? Ili…?

-Zbog straha što u državnim strukturama imamo jako puno takvih ljudi, od predsjednika Vlade do ministara i današnjih predsjedničkih kandidata. Mi smo jako čudna država i čudan narod. U Hrvatskoj se dezerteri mogu natjecati za najviše državne dužnosti, pa i za dužnost predsjednika države i nikome ništa. U svijetu nema tako naivnog i politički neinformiranog naroda kao što smo mi Hrvati.

  1. Što biste učinili s četničkim „spomenikom“ ratnom zločincu Vukašinu Šoškoćaninu u Borovu Selu?

-Vrlo lagan i jednostavan odgovor. Zatražio bih uklanjanje svih spomenika onim ljudima koju su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku 1990. od 1995. godine.

  1. Biste li se založili za tematsku sjednicu u Europskom parlamentu u Bruxellesu o hrvatskom Domovinskome ratu, iz razloga što ni oni u EU dovoljno ne poznaju muke i patnje kroz koje su prošli nevini Hrvati tijekom protekle agresije?

-Naravno da bih, kad bi to pomoglo promijeniti negativan odnos dobrog djela međunarodne zajednice prema Domovinskom ratu. Nažalost, ne radi se o neznanju ili neinformiranosti Europskog parlamenta ili Europske komisije. Zemlje koje iz kojih dolaze zastupnici u Europskom parlamentu imale su na stotine svojih špijuna u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata. Te zemlje možda znaju bolje od bilo kojeg prosječnog Hrvata kakvi su se zločini događali hrvatskom narodu tijekom Domovinskog rata. Oni, međutim, ne žele ni čuti za to, jer su i oni u velikoj mjeri, a možda i najviše, odgovorni za četničke zločine u Hrvatskoj i BiH. Pustili su Slobodana Miloševića s lanca da pokori Hrvatsku i hrvatski narod, kako bi se zaustavio proces stvaranja i međunarodnog priznanja samostalne i demokratske hrvatske države. Njihova opcija nije bila hrvatska država, nego obrana velikosrpske Jugoslavije. To moramo uvijek imati na umu. Međutim, ta činjenica ne smije nas zaustaviti da svuda i na svakom mijestu u svijetu ponavljamo što se uistinu zbivalo u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata. U tom smislu trebamo se ugledati na Izrael, koji će još nekoliko stotina godina sustavno i planski upozoravati na stradanja Židova u Drugom svjetskom ratu. Za razliku od nas Hrvata, Izrael brani nacionalne interese Židova. Za to stanje nije nam nitko drugi kriv. Prema izričitoj uputi predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, hrvatska diplomacija danas ne radi za interese suverene hrvatske države, nego za razvoj nekakve buduće jedinstvene europske države, u kojoj će Hrvatska biti samo mala i nemoćna provincija. Imam dojam da se današnji visoki hrvatski državni dužnosnici, zajedno s unutarnjim protivnicima postojanja hrvatske države, trude da hrvatski narod pred svijetom prikažu u što lošijem svjetlu. Nikada neću zaboraviti veleposlanika Republike Hrvatske u Irskoj, koji je irskim novinarima tvrdio da je Tuđman bio diktator.

  1. Kako biste Srbiju, kao agresora na RH, prisilili da plati ratnu odštetu?

– Treba priznati da, ako ste mala država bez velikog vojnog i političkog utjecaja na međunarodnoj pozornici, nije jednostavno i lagano natjerati drugu samostalnu državu da plati ratnu odštetu. Srbija i dalje ima jake saveznike u međunarodnoj zajednici, a to su prije svih Francuska i Ujedinjena Kraljevina, koje štite interese Srbije gdje god im se za to ukaže prilika. Ipak, kao predsjednik države koristio bih sve moguće alate da Srbija Hrvatskoj plati ratnu odštetu. U protivnom, smanjio bih status naših bilateralnih i diplomatskih odnosa na najnižu razinu.

  1. Većina se ne slaže s mišljenjima i stavovima dr. Milorada Pupovca. Ako se i Vi ne slažete, kako biste ga „ušutkali“?

-Za to sve više nepodnošljivo neprijateljsko djelovanje Milorada Pupovca u Hrvatskoj postoji vrlo jednostavno rješenje. Treba promijeniti Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, tj. ukinuti izbor manjinskih zastupnika. Hrvatska se treba ponašati kao sve druge visoko razvijene i demokratske države u svijetu, u kojima se parlamentarni zastupnici biraju na listama političkih stranaka koji ne nose ime manjina. U tim zemljama ne postoji osigurana mjesta u parlamentu za bilo koju manjinu. Neka se gospodin Pupovac slobodno kandidira za zastupnika u Hrvatskom saboru kao član SDP-a ili bilo koje druge političke stranke u Hrvatskoj. Dakle, uz iste uvjete kao i svaki drugi hrvatski građanin. Njegov utjecaj naglo će opasti, pa s vremenom neće više biti toliko zanimljiv ni projugoslavenskim ni komunističkim medijima u Hrvatskoj.

  1. Biste li u škole uveli predmet „Hrvatski obrambeni Domovinski rat“?

Evo što sam na tu temu napisao na svojem Facebook profilu prije dva dana:

-“Hrvatska povijest i Domovinski rat ključ su opstanka hrvatske države

Nitko više ne sumnja u činjenicu da su hrvatska država i hrvatski narod u velikoj opasnosti. Veliki gubitak stanovništva i nepoznavanje vlastite povijesti najbrži su put do propasti države.

Ako budem izabran za predsjednika države, odlučno ću zahtijevati da se hrvatska povijest i Domovinski rat počnu učiti od 4. razreda osnovne škole do završetka srednje škole.

Nadalje, tražit ću da se ti predmeti uče najmanje jedan sat svaki dan.

Iz godine u godinu djeca u Hrvatskoj sve manje poznaju hrvatski jezik. U osnovnoj školi hrvatski se jezik uči pet sati tjedno ili čak i manje. To je daleko premalo. Primjerice, u Finskoj se finski jezik u osnovnoj školi uči trinaest sati tjedno.

Informatika, svjetska povijest i strani jezici vrlo su važan dio obrazovanja, ali bez dobrog znanja hrvatskog jezika i poznavanja hrvatske povijesti budući naraštaji hrvatskog naroda izgubit će vlastiti identitet. Neće znati tko su i bit će lagana meta za sve oblike manipulacije. Najopasnija manipulacija o potrebi gospodarskog udruživanja i otvaranju granica u tzv. “našem regionu” već je u snažnom tijeku. Vrijeme je za veliku uzbunu.”

  1. Na koji biste način pomogli hrvatskim braniteljima koje ni metak nije okrznuo, odnosno koji nisu imali „sreće“ biti ranjeni?

-Tražio bih da relevantne državne institucije pošteno i detaljno ispitaju svaki takav slučaj. Niti jedan hrvatski branitelj koji je stvarno sudjelovao u obrani Hrvatske ne bi smio ostati nezbrinut.

  1. Što bi Vas moglo natjerati da usred mandata podnesete ostavku?

-Samo ozbiljna bolest. Moja briga za Hrvatsku neće prestati do zadnjeg dana mojeg života.

  • Biste li se založili za Zakon o porijeklu imovine? Kako?

-Bez zadrške bih zatražio Zakon o podrijetlu imovine. Hrvatsku su opljačkali elite, lopovi i kriminalci svih vrsta. Mislim da je i to jedan od najvažnijih razloga zašto se iz Hrvatske od 2000. iselilo preko pola milijuna stanovnika. Ključno je pitanje kako vratiti poljuljano povjerenje u državu i njezine institucije, od općine do predsjednika Vlade i ministara te Hrvatskog sabora. To se mora provesti. Inače će Hrvatska nestati.

  • A za lustraciju?

-Bez pravedne, ali i djelotvorne lustracije Hrvatska se neće niti može oporaviti ni za idućih pedeset godina, ako tada uopće još bude i postojala. Dakle, lustracija će biti jedna od važnijih sastavnica mojeg programa.

Ovim putem tražim i od tzv. favorita za predsjednika/cu Republike Hrvatske da prestanu glumiti, kao da se natječu za novčanu nagradu u nekom nisko moralnom reality showu te da javno i otvoreno odgovore na pitanja gospodina Mladena Pavkovića.

Antun Babić- U Zagrebu 8. studenoga 2019.

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala  već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora** 


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

12 + 6 =