NISU ZABORAVLJENI!…IVAN KRAJINOVIĆ – IĆO, HOS-ovac ubijen na Ovčari: Dan kada je Kutina plakala

Krajem rujna 1991. godine u obranu Vukovara uključilo se 58 pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga, poznatijih kao HOS. Od 58 pripadnika HOS-a koji su pristigli na vukovarsko ratište (od kojih je 14 ostalo braniti Bogdanovce), među preživjelima samo sedam nije bilo teško ili lakše ranjeno, a 25 ih je poginulo ili nestalo. Ivan Krajinović – Ićo, jedan je od njih...

Ivan krajinović - ićo
Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Ivan Krajinović – Ićo rođen je 14. listopada 1966. godine u Omolju (Tomislavgrad, BiH), kao najstarije od petoro djece Mare (rođ. Majić) i Luke Krajinovića. Ivan je u Omolju završio 4. razred osnovne škole, a nakon toga se obitelj seli u Repušnicu gdje je završio osnovnu, a potom u Kutini i srednju školu, smjer strojobravar. Skroman i vrijedan, kako je to u svojoj obitelji naučio, Ivan je radeći pomalo ostvarivao svoje mladalačke želje, kupio je električnu gitaru, pojačalo, automobil…

Krajem rujna 1991. godine u obranu Vukovara uključilo se 58 pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga, poznatijih kao HOS. Od 58 pripadnika HOS-a koji su pristigli na vukovarsko ratište (od kojih je 14 ostalo braniti Bogdanovce), među preživjelima samo sedam nije bilo teško ili lakše ranjeno, a 25 ih je poginulo ili nestalo. Ivan Krajinović – Ićo, jedan je od njih.

U knjizi “58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca”, njegov suborac i sugrađanin Damir Markuš – Kutina, zapisat će: “U sitnim satima kada nije bilo borbenog djelovanja, razgovarali smo o civilnom životu, o obitelji. Ićo i ja govorili smo o curama, on o Mariji, ja o Kseniji. Tako je Ićo predložio, kada se vratimo, da ćemo se oženiti, on prvi, pa ja. Na žalost, moj Ićo nije to doživio, ja jesam. U svatovima, sjetio sam se toga i zaplakao. Znam da su ljudi mislili da plačem od sreće i zadovoljstva. Ne, onda sam zaplakao zbog Iće, bile su to suze za njega”.

Ivanova mlađa sestra Anđelina, prisjetit će se dana kada ga je vidjela zadnji put: “Svi smo ga pokušali spriječiti da ode. Pogotovo mama. Plakali smo i bili smo uplašeni. Koliko god da smo ga molili da ne ide, on je ponavljao – ‘Ja moram ići, ne mogu sjediti kod kuće i gledati kako nedužni ljudi ginu, moram pomoći u obrani Vukovara’.


Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

četiri × jedan =