Podijeli

Na jubilarnoj desetoj provedbi državne mature u šk. god. 2018./2019. maturu je palo 9,4 posto gimnazijalaca, što je gotovo dvostruko više nego prethodne školske godine, kada je maturu palo 5,2 posto gimnazijalaca, odnosno deseterostruko više od broja gimnazijalaca koji su pali na prvoj provedbi državne mature 2009. godine. Pitanje koje se nameće – jesu li ovogodišnji maturanti dvostruko nepametniji od prošlogodišnjih vršnjaka? Jesu li hrvatski maturanti prošlu godinu dana bili sudionici opasnoga i podmukloga pokusa u kojem su trovani nepoznatim otrovom, a čije se posljedice mjere (ne)uspjehom na državnoj maturi? Odakle se, i kako to baš sada, pojavila ova mjerljiva glupost?..

Ovogodišnji pristupnici imali su najmanji broj postignutih maksimalnih bodova na ispitima od svih svojih prethodnika. Osim ovoga, ovogodišnji pristupnici ukupno su bili najmanje uspješni po broju najbolje riješenih ispita i postignutih maksimalnih bodova.

Državna je matura (trebala bi biti) standardiziran ispit koji jamči učenicima svih naraštaja usporedivost. Od 2017. godine zapažen je osjetan porast broja gimnazijalaca koji su pali državnu maturu i time nisu stekli pravo završetka gimnazijskoga obrazovanja. Ako je državna matura standardiziran ispit koji je međugeneracijski usporediv, onda se ova pojava nikako ne bi smjela dogoditi.

Što kazuje veliki porast broja neuspješnih maturanata na državnoj maturi?

Može se pretpostaviti sljedeće:

1. Posljednja tri naraštaja gimnazijalaca ne uče dovoljno, pa su im rezultati loši. Zašto bi samo posljednja tri naraštaja gimnazijalaca (od šk. god. 2016./2017. do šk. god. 2018./2019.) odjednom i bez jasnih razloga naglo zaostala u rezultatima svojih vršnjaka? Jesu li tomu pridonijeli tableti, mobiteli, nedostatak odgojnih mjera u obiteljima i školama, nagli nedostatak radnih navika? Ako nešto od navedenoga i jest mogućim uzrokom neuspjeha, i dalje ostaje otvoreno pitanje zašto je do navedenih uzroka došlo tijekom prethodnih triju godina? Eksperiment HNS-ove ministrice Blaženke Divjak u hrvatskom školstvu zapravo je drsko oteta budućnost mladima. Umjesto odgovornosti za vrlo zabrinjavajući ovogodišnji neuspjeh maturanata, neupućenoj se javnosti imputira usporedba ispita državne mature s međunarodnim ispitima znanja – PISA-om – što je nedopustivo i diletantski.

2. Učitelji poučavaju zadnja tri naraštaja gimnazijalaca samo činjenicama i traže od njih samo reproduktivno znanje, što nije dovoljno za prolazak na ispitima državne mature. Zašto bi učitelji odjednom i bez najave poučavali samo posljednja tri naraštaja gimnazijalaca pretežito činjeničnim znanjima, zanemarujući ostale razine znanja, kao što su sposobnosti analize, sinteze, kreativnoga promišljanja i zaključivanja, ako se prema rezultatima prethodnih naraštaja gimnazijalaca pouzdano zna da su bili uspješni na provedenim ispitima državne mature i u složenijim procesima mišljenja?

3. Zadnja tri naraštaja gimnazijalaca poučavana su prema zastarjelim nastavnim planovima i programima, a ispiti državne mature nisu izrađeni prema njima. Gimnazijski nastavni planovi i programi nisu se mijenjali posljednje desetljeće i pouzdano se zna da su prethodna tri naraštaja učenika poučavana prema istovjetnim nastavnim planovima i programima kao i prethodnih sedam naraštaja. U slučaju da su ispiti državne mature sadržajno i metodološki u nesuglasju s planovima i programima, takva matura ne bi bila valjana i morala bi se u cijelosti poništiti za sve pristupnike.

4. Zadnja tri naraštaja gimnazijalaca poučavaju učitelji zastarjelim metodama, pa su učenici nespremni za unaprijeđeni oblik ispita državne mature. Kada bi doista svi učenici prethodnih triju naraštaja bili poučavani zastarjelim pedagoškim i didaktičkim metodama, tada bi i ispiti državne mature trebali uzeti u obzir metode poučavanja te zadatci u ispitima ne bi smjeli odstupati od onih metoda poučavanja koja su učenicima poznata. U slučaju da ispiti državne mature sastavljeni za naraštaje maturanata šk. g. 2016./2017., 2017./2018. i 2018./2019. odstupaju od standardnih metoda poučavanja kojima su gimnazijalci bili izloženi prethodnih sedam godina školovanja (naraštaj maturanata šk. g. 2016./2017., upisao je gimnazije šk. g. 2012./2013.) tada se veliki neuspjeh može pripisati novoj metodologiji ispitivanja koja nije prilagođena naraštaju pristupnika, što se ne bi smjelo dogoditi, odnosno ispiti državne mature morali bi se proglasiti ništavnima.

5. Prethodne tri godine ispiti državne mature znatno su različiti od prethodnih u metodologiji ispitivanja stečenih znanja i sposobnosti. U slučaju da se izmijenila metodologija ispitivanja znanja i sposobnosti učenika, tada je to bilo potrebno objaviti i upoznati svu zainteresiranu stručnu i svekoliku javnost o izmjeni metodologije ispita državne mature kako bi se učitelji i učenici pravodobno upoznali s izmjenama, u suprotnom bila bi riječ o nevaljalim ispitima državne mature.

6. Prethodne tri godine pragovi prolaznosti na ispitima državne mature određuju se prema metodologiji različitoj od dosadašnjih ispita mature. Metodologija određivanja pragova prolaznosti na ispitima državne mature mora biti identična za sve provedene ispite državne mature čime se osigurava dosljednost u ocjenjivanju, objektivnost i pravednost prema svim pristupnicima te valjanost i pouzdanost u međugeneracijskoj usporedbi za sve pristupnike u posljednjem desetljeću.

Sustav izrade ispita posve zakazao

Zašto je važna valjana i objektivna međugeneracijska usporedba? Uzmimo primjer dvaju kandidata na Sveučilištu u Splitu. Jedan od njih uspješno je položio državnu maturu u ljeto 2016. godine, a drugi u srpnju ove godine. Obojica su se našla na istoj kandidacijskoj listi s jednakim brojem bodova općega uspjeha srednjoškolskoga obrazovanja. Pristupnik s položenom maturom ove godine ima ostvaren rezultat na maturi znatno niži od pristupnika državne mature provedene 2016. godine. Kako možemo biti sigurni da su obojica polagala jednako teške, usporedive ispite i da je postignuti rezultat jednako vrijedan? Težimo pravednosti na svim razinama društva i posebno želimo osigurati pravednost i transparentnost u odgojno-obrazovnom sustavu. Jesmo li osigurali pravednu, usporedivu i relevantnu državnu maturu za sve polaznike prethodnih deset godina?

Tko će nas i kako uvjeriti da su ispiti državne mature provedeni prethodne tri godine jednako teški i usporedivi s onima od prije pet i više godina?

>Većina maturanata riješila loše ispit mature iz hrvatskog, učenica koja ga je riješila najbolje smatra: ‘Obrazovna reforma previše se okreće digitalizaciji’

>Ljilja Vokić o lošim rezultatima na državnoj maturi: ‘Od mature smo dobili – ništa!’

Kada bi svi do sada provedeni ispiti državne mature bili jednakih težina, a morali bi biti, to bi konkretno značilo da je učenik koji je polagao maturu u generaciji 2016./2017. imao veću vjerojatnost boljega uspjeha od učenika koji je polagao maturu ove godine. Time je narušeno zajamčeno pravo svih pristupnika da se na pravedan način ispituje njihovo znanje.

Rezultati ovogodišnje državne mature pokazali su kako je sustav izrade ispita, koji bi morali biti valjani, pouzdani, objektivni, relevantni i usporedivi, zajedno s metodologijom određivanja pragova prolaznosti na maturi posve zakazao. Prema Pravilniku o polaganju državne mature („Narodne novine“, broj 1/13 i 41/19), članak 9. stavak 2: Ispitne kataloge koji se izrađuju prema nastavnim planovima i programima odnosno kurikulima iz općeobrazovnih predmeta, donosi Centar [NCVVO], najkasnije do 1. listopada tekuće kalendarske godine za školsku godinu u kojoj se polažu ispiti, uz prethodnu suglasnost Ministra. Tko je odgovoran za sadržaje koji se ispituju maturom, ministrica ili NCVVO?

Nedopustiva podvala i usporedba s PISA-ispitima

Umjesto utvrđivanja odgovornosti za vrlo zabrinjavajući neuspjeh maturanata generacije šk. g. 2018./2019. na ovogodišnjoj državnoj maturi, neupućenoj javnosti se imputira usporedba ispita državne mature s međunarodnim ispitima znanja – PISA-om, što je nedopustivo i diletantski.

PISA je međunarodni ispit kojim se ispituju kompetencije potrebne za tržište rada učenika prvih razreda srednjih škola. Ispiti PISA-e konstruirani su na drukčiji način od ispita državne mature (konstrukcija zadataka je u obliku pričica kojima se opisuju razne životne situacije).

Pokušajmo usporediti ispite PISA-e s ispitima državne mature:

-ispiti PISA se od 2015. godine provode elektronički pomoću tableta – ispiti državne mature provode se klasičnim načinom, papir i olovka

-ispiti PISA provode na uzorku srednjoškolskih (uglavnom strukovnih programa) učenika u dobi od 14 do 16 godina – ispiti državne mature provode se na cijeloj populaciji gimnazijalaca u dobi od 17. do 18. godina (prosječno)

-zadatci u PISA ispitima predtestirani su i metrijski su prilagođeni dobi i uzorku koji sudjeluje u istraživanju – zadatci u ispitima državne mature nisu predtestirani i njihova metrijska pouzdanost značajno varira od zadatka od zadatka

-ispiti PISA mjere postignute kompetencije učenika za potrebe tržišta rada koje su učenici stekli tijekom prethodnoga školovanja (jedna godina srednje škole) – ispiti državne mature mjere stečena znanja i sposobnosti u protekle četiri godine školovanja prema gimnazijskom programu općeobrazovnih predmeta

-ispiti PISA temelje se na potrebama tržišta rada – ispiti državne mature temelje se na nastavnim planovima i programima odnosno kurikulima iz općeobrazovnih predmeta

-ispiti PISA služe za istraživačke svrhe i oblikovanje međunarodnih obrazovnih politika – državna matura je najvažniji ispit u životu svakoga gimnazijalca kojim se stječe svjedodžba o uspješnom završetku srednjoškolskoga obrazovanja, a uspjeh na maturi određuje budućnost mladih ljudi

-postignuća za ispite PISA određuju se prema sasvim različitoj metodologiji i nisu usporediva s određivanjem pragova prolaznosti na ispitima državne mature

i na posljetku,

-motivacija gimnazijalaca koji polažu najvažniji ispit tijekom četiri godine školovanja i o kojem im ovisi budućnost, neusporedivo je veća od motivacije znatno manjega broja učenika, uglavnom iz strukovnih škola i znatno manjeg broja učenika iz gimnazija, koji pišu ispite PISA-e.

PISA ispiti i državna matura ne smiju se uspoređivati iz sljedećih razloga:

-različite su svrhe navedenih ispitivanja pa su stoga navedena ispitivanja neusporediva,

-konstrukcije ispita državne mature i ispita PISA neusporedive su,

-ne smije se uspoređivati uzorak učenika prvih razreda (za potrebe PISA-e), uglavnom strukovnih programa, s populacijom gimnazijalaca koja pristupa ispitima državne mature,

-motivacija na ispitima državne mature, osobito motivacija za završetkom četverogodišnjega školovanja gimnazijalaca,neusporediva je s motivacijom osnovnoškolskih učenika ili učenika prvih razreda srednjih škola.

Kada se uspoređuju rezultati PISA-e s postignutim rezultatima gimnazijalaca na ispitima državne mature, to je kao da se uspoređuju likovni radovi vrtićke djece s literarnim radovima učenika na Lidranu.

Konkretni podatci

Zapažen je osjetan pad u postignućima gimnazijalaca na ispitima državne mature od 2017. godine, odnosno od šk. g. 2016./2017. zamjetan je osjetan porast broja gimnazijalaca koji nisu uspjeli završiti četverogodišnje školovanje. Ovo je paradoks, jer upravo gimnazije upisuju i pohađaju najbolji osnovnoškolci. Od početka provedbe državne mature broj gimnazijalaca koji su nisu završili gimnaziju udeseterostručio se, a osobito je tijekom posljednje tri godine zabilježen nagli porast palih učenika.

DM 2009./2010. – Ukupno je palo 0,8 % učenika gimnazija (105)
DM 2010./2011.- Ukupno je palo 1,6 % učenika gimnazija (194)
DM 2011./2012.- Ukupno je palo 2,2 % učenika gimnazija (276)
DM 2012./2013.- Ukupno je palo 2,5 % učenika gimnazija (324)
DM 2013./2014.- Ukupno je palo 1,5 % učenika gimnazija (207)
DM 2014./2015.- Ukupno je palo 1,7 % učenika gimnazija (237)
DM 2015./2016.- Ukupno je palo 1,7 % učenika gimnazija (232)
DM 2016./2017. – Ukupno je palo 3,3 % učenika gimnazija (425)
DM 2017./2018. – Ukupno je palo 5,2 % učenika gimnazija (649)
DM 2018./2019. – Ukupno je palo 9,4 % učenika gimnazija (1041)

Poremećaj u zadnje tri godine

Činjenice pokazuju poremećaj koji se pojavio posljednje tri godine, a očituje se u iznimnom i neobjašnjivom povećanju broja gimnazijalaca koji su pali sve četiri godine školovanja (pad na maturi ukazuje da maturant nije završio četverogodišnje školovanje, odnosno da je pao sva četiri gimnazijska razreda), a koji se školuju po istim programima i u gotovo jednakim uvjetima cijelo prethodno desetljeće.

Ukupni pad gimnazijalaca nipošto se ne smije opravdavati njihovim lošim znanjima i sposobnostima. Ovdje nije riječ samo o neuspjehu učenika i/ili njihovih nastavnika, ovdje je riječ o neuspjehu svih ustanova u području odgojno-obrazovnih politika u Hrvatskoj. Treba postaviti pitanje odgovornosti za naglo povećanje vrlo zabrinjavajućega porasta broja palih gimnazijalaca u posljednje tri godine. Tko je od odgovornih postavio ovo pitanje i pokušao pružiti objektivne i argumentirane odgovore? Jesu li AZOO, NCVVO ili MZO pokušali objektivno i stručno-znanstveno utemeljeno pronaći uzroke neuspjeha ovogodišnjih maturanata?

Ovdje je riječ o nedopustivim propustima ustanova iz sustava odgoja i obrazovanja, a ove godine je 1041 gimnazijalac za ovaj propust platio vrlo skupi danak.

Činjenica je da se pragovi prolaznosti na državnoj maturi od šk. g. 2016./2017. donose izmijenjenom metodologijom, a da nova metodologija nije objavljena. Je li riječ o novoj metodologiji tada novoustoličene ministrice Divjak, koja, tvrde upućeni u te događaje, telefonski diktira pragove prolaznosti tadašnjoj ravnateljici NCVVO-a Maji Jukić, a potonja uvjerava povjerenstvo za određivanje pragova da prihvati novoosmišljenu „telefonsku metodologiju“?

Pokazalo se da je matura održana ljeti 2017. godine bila prijelomna po naglom povećanju maturanata koji su pali maturu i da od tada pa sve do ovoga ljeta broj palih maturanata nezaustavljivo raste. Gdje ste u Hrvatskoj vidjeli gimnaziju u kojoj 9,4 posto svih učenika redovito pada prvi, drugi, treći i četvrti razred?

Što ako je ministrica Divjak uistinu diktirala u telefonsku slušalicu pragove prolaznosti i na sebi svojstven način „prisilila“ povjerenstvo za određivanje pragova da prihvati najnoviju „telefonsku metodologiju” određivanja budućnosti maturanata, jer su već tri godine pragovi prolaznosti gotovo istovjetni, a da pritom nitko sa sigurnošću ne može ustvrditi kako su ispiti mature protekle tri godine jednako teški i zahtjevni.

Što ako je netko samoinicijativno, na svoju ruku – kako bi bio u trendu s parolama Škole za život – odlučio izmijeniti metodologiju sastavljanja ispitnih zadataka za državnu maturu čime je matura postala značajno teža i neusporediva s postojećim i obvezatnim, zakonski jedinim važećim općeobrazovnim nastavnim planom i programom?

Posljedica navedenoga je ta da se deseterostruko povećao broj gimnazijalaca koji su pali državnu maturu. Tko će za to odgovarati i hoće li itko u ovoj državi istražiti uzroke silnoga poremećaja prolaznosti na državnoj maturi? Hoće li odgovorna ministrica kojoj je stalo do transparentnoga, pravednoga i objektivnoga poučavanja i ocjenjivanja znanja i sposobnosti hrvatskih učenika preuzeti odgovornost i jasno reći da je sustav odgoja i obrazovanja zakazao zbog samovolje onih koji su trebali biti primjer stručnosti, etičnosti u radu i utemeljenosti u znanstvenim dostignućima? Ili će šutjeti i skretati pozornost s teme postignutoga (ne)uspjeha na državnoj maturi kako bi se sljedećega ljeta i svih budućih godina mogla hvaliti sjajnim rezultatima hrvatskih učenika, a sve zahvaljujući reformi obrazovanja koju ona i HNS provode?

No to joj ovih dana i ne polazi za rukom jer su rezultati koje postižu učenici uključeni u eksperimentalnu Školu za život loši, a što je pokazalo izvješće Nacionalnog centra za vanjsko vrjednovanje obrazovanja o rezultatima koje su postigli učenici uključeni u eksperimentalnu Školu za život. Ispitivanje provedeno na gotovo 7.000 učenika pokazalo je da 93 posto učenika prvog razreda srednje škole u Školi za život ostvaruje dvicu ili nedovoljnu ocjenu iz logičkoga razmišljanja, upravo iz onoga što je srce ministričina reformskoga pokušaja. Divjak je te rezultate pokušala relativizirati tvrdeći kako je riječ o preliminarnim rezultatima te da će se realni učinci Škole za život vidjeti tek za četiri godine. Sreća je u tome što je sve manje onih koje uspijeva zavarati i koji joj ne vjeruju u to što govori.

Zaključak

Državna matura školskih godina 2016./2017., 2017./2018. i 2018./2019. nije provedena regularno, profesionalno i prema pravilima struke, ili u najboljem slučaju određivanje pragova prolaznosti nije bilo u skladu s pravilima struke i u skladu s ispitima državne mature, provedenim u razdoblju od 2009. do 2017. godine. Posljedica toga je deseterostruko veći broj maturanata koji su pali ispite državne mature u proteklome desetogodišnjem razdoblju, odnosno dvostruko veći broj palih maturanata u usporedbi s prethodnim naraštajem.

I naposljetku, najvažnija pitanja glase: Tko manipulira rezultatima državne mature i u koju svrhu? Tko je taj koji se drznuo oteti budućnost mladima?-prenosi narod.hr

 Ivica Marijačić

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala  već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora** 


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

četiri × pet =